novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “I’m Not Your Man” (Marika Hackman): Pop of the tops!

Foto: "I'm Not Your Man" [cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

U biografiji Marike Hackman piše da ne gleda puno televizije, ne sluša puno glazbe te da se kao mala krila od drugih i u sobi sama učila svirati. Ova introvertirana djevojka iz Hampshirea ovih dana postaje ne samo glazbena, već i queer ikona. Ipak, nisam sigurna bi li je otkrila da svoj novi album “I’m Not Your Man” nije objavila za Sub Pop Records. Nekima od nas taj Sub Pop i dalje zvuči jako dobro. U ovom određenom slučaju jako mi je drago da je tomu tako. Marika Hackman je za mene osoba tjedna, a kad je u pitanju pop glazba, možda i godine.

Marika, lousy lover and a good musician

Prvi singl s ovoga albuma odredio ga je u cijelosti, pa čak i zasjenio ostale pjesme. Radi se o pjesmi Boyfriend. Pjesma počinje stihom “I’ve got your boyfriend on my mind”. I baš kada pomislite “joj, još jedna cura želi drugoj curi uzeti dečka i čak je napisala pjesmu o tome zašto bi se to trebalo dogoditi; ja ne želim više živjeti na ovom svijetu, koji je očito ravna ploča, kao i ženski mozak; zašto moj feminizam opet zvuči mizogino”, dolazi drugi stih: “I think you know she stayed with me last night”. Odjednom me zanima što ide dalje. Zanima li i vas?

It’s fine ’cause I am just a girl
“It doesn’t count”
He knows a woman needs a man to make her shout

Marika ima vrlo nježan, puteni glas (ako se tom riječju može opisati glas). Istovremeno, sva je njezina strast mrtva i natopljena svojevrsnim ležernim cinizmom i ironijom koja neodoljivo podsjeća na pjesme kakve su pisali i pišu Morrissey i Stephin Merritt iz Magnetic Fieldsa. Ova usporedba nadilazi njihovu seksualnost, jer ovako o svojim homoseksualnim iskustvima nisu pjevali ni jedan ni drugi. Marika je mlada djevojka, ovo joj je tek drugi album, a već su je usporedili i s Radioheadom i Nirvanom. Ipak, činjenica da u njezinoj glazbi postoje dobri elementi, ne implicira da ih ona jako želi ili uspijeva dovesti do savršenstva.

Pop zvuk za znojne krevete

Ipak, njezini su tekstovi najzanimljiviji od onih na koje sam nabasala među sezonskim proizvodima glazbene tržnice. Oni ne stoje sami za sebe; iza njih je dobra produkcija i Marikina karizma. To nije glazba na koju bi htjeli plesali, ali ipak vam se pleše. To nisu tekstovi koje bi pjevušili, ali ipak ih pamtite. Kako bi Jacques Houdek rekao, puno se toga treba brusiti, ali daleko od toga da je gruba površina ovoga albuma nenamjerna. On je nastao spontano, ali u autoričinoj želji da napravi album s pratećim bendom i da se malo udalji od nu-folka s prvog albuma. Neki mu zamjeraju dosadne dijelove i labilnu strukturu, ali nešto je životno u njemu. Čak i kada nudi samo gorčinu i znoj, ovaj album ostaje vrlo solidan prijedlog za znojno ljeto u krevetu.

Na albumu se nalazi dva-tri radio hita, nekoliko laganih pjesama nalik na one s prošlog albuma “We Slept At Last” i nekoliko morbidno duhovitih pjesama za koje još nisam pronašla najbolju ladicu. Neki od motiva koji se ponavljaju su tople usne žene, ženske laži i još puno toga što nas vraća ženama. Marika dramatizira svoja iskustva i stvara divnu poeziju od malih detalja koji uništavaju ljubavn(ičk)e odnose. Sama naslovnica albuma ima 31 detalj koji govori o ženama. Pjesme poput Good Intentions, So Long, Eastbound Train i posebno moćna I’d Rather Be With Them opisuju svu muku bivanja (sa) ženom, ali razumjet će ih i oni koji se ženama dive iz daljine.

Za sve je kriv Oscar Wilde

Već sam spomenula kako me Marika podsjeća na Morrisseya i Stephina Merritta, dva osobenjaka koja su napisala neke od najboljih pjesama o ljubavi koje znam. Iako imam cijelu teoriju o tome kako homoseksualnost čini dobre glazbenike boljim tekstopiscima, neću vas zamarati time. Dovoljno je reći da je za sve kriv Oscar Wilde. Čak i stih iz pjesme Gina’s World s ovog albuma – “and it’s so hard to be good, but it’s so good when it’s good” – evocira jedan Wildeov citat. Ipak, meni najdraže ostaju dvije pjesme koje su objavljene prije samoga albuma, My Lover Cindy i Cigarette. My Lover Cindy himna je generacije, a Cigarette sasvim ogoljena pjesma koja jako odudara od ostatka albuma, ali se istovremeno savršeno uklapa u njegovu atmosferu.

Za svaku pjesmu mogu reći nešto dobro, ali ne mogu svaku opravdati pred širokim slušateljstvom. Njezini tekstovi i aranžmani nisu čvrsti kao oni Molly Nilsson s kojom bi je također donekle mogli usporediti. Ima nešto prljavo u “I’m Not Your Man” i bolje ga ostavite na miru ako želite nešto predvidljivo. U jednom od intervjua Marika o svom kreativnom procesu govori onako kako zamišljam da bi mladi Neil Young govorio da danas živi kao gay žena. Uz još malo zdravog perfekcionizma, Marika, koja se na svakom sljedećem albumu želi kretati u nepoznatim smjerovima, mogla bi ostvariti dugovječnu i kvalitetnu karijeru, kao i njezin prateći bend The Big Moon.

Iz recenzije albuma koju je napisala El Hunt za magazin DIY:

“Throwing off the cloak of metaphor, and tackling sexuality, flaky behaviour, overpowering lust, desire, and confusion with a sharp, acerbic tongue, this is also the sort of album lesbian poet Sappho might’ve made if she’d been born a few millennia later, and fronted the Breeders.”

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari