Recenzija – „Marsovska Listina“ (Valentino Bošković): S Marsa na Brač u 10 pjesama
„Marsovska listina“ drugi je album bračke grupe Valentino Bošković. Za one koji žele znati više, Povaljska listina je najstariji očuvani dokument napisan hrvatskom ćirilicom (bosančicom) prvog prosinca 1250. godine. Nađen je sasvim slučajno, uočen okom promatrača kojemu su se čudnim učinili znakovi na papiru koji je koristila domaćica za potpaljivanje vatre. Ujedno, to je i najstarija očuvana isprava otoka Brača.
Ova mini crtica iz povijesti možda se čini nepotrebnom, ali ukoliko niste upoznati s radom ove grupe gore navedeni podatak može pomoći shvatiti njihov način rada, kao i ovaj album. Njihov dokument je „Marsovska Listina“, a njihov zapis je audio varijanta buduće bračke povijesti koju stvaraju. Još davne 1646. godine Valentino Bošković se s Vidove gore zaputio u beskraj svemira. Josip Radić i Branko Dragičević uzeli su u zadatak prenijeti dojmove na Zemlju. U prvi plan uvijek dolazi voljeni otok dok Valentino luta bespućima kozmosa iako je oko njega rijedak zrak, kako je i opjevano u završnoj Chinchaysuyu. Zanimljivo je da i prva pjesma na albumu nosi ime čiji prijevod ne znamo – Pymbylymby. Možda je to autohtoni marsovski, no da bismo to potvrdili moramo pričekati da Valentino aterira.
Posveta asteroidu
Iz Višnjanskog opservatorija otkriven je asteroid koji nalikuje na Brač. Pjesma naslovljena po imenu nebeskog tijela 10645 Brač eterična je i ambijentalna balada o sjeti astronauta u kojoj su gostovali Nemanja i Pridjevi. „Gledon u tu balotu, da mi se vrotit…“ stihovi su najavnog singla ovog albuma, a slušajući ga i sama sam se zapitala što bi mi prolazilo kroz glavu da sam na njegovu mjestu.
Spakirajte cicipjoverice
Najveselija pjesma je Ashke Maresh. Ona ima izraženije etno elemente te bi bez majstorskih dodataka u aranžmanu lako mogla postati natjecateljskom pjesmom nekog lokalnog festivala. Ipak, dvojac se pobrinuo da ona, iako malo odskače od ostatka albuma, bude dio koncepta cijele njihove priče. Na autohtonom bračkom dijalektu otpjevane su sve pjesme na ovom albumu. I upravo taj moment iznenađenja kako zapravo neočekivano razumijete stihove strašno veseli. OK, postoji nekoliko riječi za koje bi vam mogao trebati rječnik, kao na primjer cicipjoverice (u Pymbylymby), ali evo male pomoći – to je kišobran koji vam treba za kišu meteora i jedan je od bitnijih stvari koje morate spakirati u kofer krenete li u nebo.
Sve to praćeno je raznom lepezom zvukova, od akustične gitare do elektronskih elemenata koje je ovaj dvojac jako ozbiljno ukomponirao u svoju priču. Cijeli album zvuči jako simpatično, ali nimalo jeftino. S veseljem ćete slušati njihov cosmic pop i uživati u nečem novom, svježem i drugačijem. Koketirajući sa psihodelijom uspjeli su napraviti album koji bi čak mogao postati suvenirom Brača jer teško da se može naći nešto originalnije i modernije od ovog albuma koji je besplatan, ka i cili Svemir.