Recenzija : Mistaken For Strangers – kada priču vodi ‘crna ovca’ Berninger
Kako je biti crna ovca u obitelji, skrivati skromno svoje ambicije, želje i talente iza slave velikog brata? Priča o indie/rock bendu The National ispričana je upravo s te strane, očima neshvaćenog metalca koji zaklanja emocije treš horor filmovima. Neuobičajeni za svoj žanr rock dokumentarca, Mistaken for strangers, vođen je pod nestabilnom amaterskom redateljskom palicom Toma Berningera, brata frontmena The Nationala – Matta Berningera.
Priča prati europsku turneju benda čija je slava u posljednjih par godina premašila i granice očekivanja samih članova The Nationala. Počevši od gaža s nekolicinom znatiželjnih slušatelja, do sadašnje veličine i punjenja koncerata nikad dovoljnim brojem prerano rasprodanih karata. U cijeloj toj priči vjernih obožavatelja, slave, mnogo kablova i priprema za nastup našao se odjednom simpatični Tom, skroman dečko iz Cincinnatija koji entuzijastično prihvaća bratov poziv da krene na europsku turneju s bendom kao roadie. Međutim, ubrzo se pokazalo se da taj posao i ne nosi toliko zadovoljstva i alkoholom zalivenih zabava, a Tom je shvatio da o tehnici i organizaciji zna jednako toliko kao i o indie rocku.
Humor, suze i bratska ljubav
Iako pričan u stilu dokumentarca, u ovom se slučaju radi o dokumentarnom rock filmu koji to nije. Produkcijom i snimanjem više sliči na zbir iskrenih i jednostavnih privatnih video isječaka natopljenim humorom svakodnevnih situacija u kojem se između proba, snimanja i putovanja nađu članovi benda (braća blizanci Aaron i Bryce Dessner te braća Scott i Bryan Devendorf). Scene se brzo izmjenjuju i film je unatoč amaterskom štihu jako zabavan, čak i za one koji nikad nisu čuli za The National. Humor je taj koji povezuje Tomovo neznanje o bendu uz izrugivanje s intervjuima uz par snažnih osjećajnih scena u kojima shvaćamo da nije lako biti ‘onaj drugi brat Berninger’.
Film se ne ističe nikakvim posebnim efektima, što nije ni bio cilj ako uzmemo u obzir iskrenost i realnost situacije koju postiže scenama nalik necenzuriranim, u kojima hvata članove benda u svakidašnjim situacijama, bilo to pod tušem ili s vinom i ženama u backstageu. Međutim, iako su koncerti pomalo neuobičajeno stavljeni u drugi plan sve je jako dobro podebljano odličnom glazbom samog Nationala.
Bili poklonik indie majstora ili ne – ovaj film će nasmijati i pobuditi emocije, i to ne samo glazbom.
.
