Recenzija: Nekropola – Potresna ispovijest o užasima koncentracijskih logora
Holokaust je tema o kojoj je zapravo sve rečeno. Ipak, na ovu iznimno mučnu i tešku temu i ono što se tada dogodilo – drastične mjere i logori, monstruozna i neljudska postupanja s ljudima – treba redovito podsjećati, kako se ne bi ponovilo. Slovenski pisac Boris Pahor to radi na jedan inovativan i drugačiji način. Njegovo najnovije djelo Nekropola stravično je svjedočenje samog pisca koji u mladim danima svog života biva zarobljen u koncentracijskom logoru. Od Dachaua i Bergen-Belsena do Natzweiler-Struthofa i ostalih logora smrti, Pahor opisuje sve užase koje je tamo doživio i na sreću preživio.
Kao jedan od brojnih turista u srpanjskom obilasku logora u planinskom lancu Vogezi, Pahor usporedno s pričama turističkog vodiča, u sebi nanovo proživljava sve strahote koje su mu se dogodile kroz duge godine zarobljeništva. Prisjeća se i svih lica koje je vidio te svih udaraca, uvreda i prijetnji koje su mu bile upućene. Također, pred očima mu se pojavljuju sva lica s kojima se susretao. Iako logor pod srpanjskim suncem nije najstrašnije mjesto na svijetu, Pahor zna pravu pozadinu proživljenu na vlastitoj koži. Nekropola nudi nešto drugačiji pristup tematici holokausta jer u najvećoj mjeri naglašava unutarnja stanja samog pisca, odnosno zarobljenika logora. Autor opisuje teške osjećaje nemoći i izrazite samoće koju je neprestano proživljavao. Naglašen je i njegov neprestani strah, kao i strah svih zarobljenika od ulaska u plinsku peć koja s jedne strane vodi u smrt, a s druge strane označava kraj mučne agonije i oslobođenje iz noćne more svakog živog bića.
Unatoč tome što je Nekropola književno ostvarenje koje čitatelje nakon zaklapanja knjige ostavlja u šoku i nevjerici zbog svih zala koje je čovjek spreman učiniti, ona s druge strane ne drži čitatelja prikovanim za sebe. Mnoge stvari su naglašene (pre)opširnim opisima koji jednostavno odvraćaju pažnju od glavnog predmeta. S druge strane, oni dodatno naglašavaju proživljene događaje, a detalji su iznimno dobro prezentirani, pa tako Pahor mršave zatvorenike prikazuje kao košćate lutke čija rebra strše poput sijena na kakvoj livadi.
Tema holokausta vrlo je teško područje, no Pahor ju izvrsno opisuje svojim autentičnim zapisima iz glave koji čitatelja vode poput prave filmske kamere. Sam autor, jedan je od najstarijih europskih pisaca. Ovog će kolovoza napuniti stoljeće, a u svom je književnom radu publici pružio iznimna književna ostvarenja poput Dihanje morja, Tržaški odzivi, Trg Oberdan, Moje suhote in njihovi ljudje, ali i mnoge druge. Nekropola je izdana u Ljubljani, a za hrvatsko izdanje je zaslužna izdavačka kuća Fraktura, koja je ovo djelo objavila prošle godine.
U situacijama borbe za goli život, čovjek je čovjeku vuk. Ipak, u trenucima potpune nemoći koja je prožimala svaki atom tijela i duše zarobljenika u to vrijeme, čovjek je čovjeku bio samo prijatelj i osoba za suosjećanje, još jedno onemoćalo biće u strahu od sigurne smrti koja može doći svaki tren. Svi su oni bili u jednakoj boli i razočaranju, tuzi i iskrenoj izmorenosti duha i tijela. Nekropola čitatelje možda neće rasplakati, no u njima će ostaviti gorak osjećaj ljutnje i tuposti. Uviđamo koliko su logori bili grozni i osjećamo bolove logoraša, no ipak ne možemo ništa napraviti osim prihvatiti da živimo u svijetu gdje su takvi monstruozni činovi u jedno vrijeme bili prihvatljivi.
