Kada glazba vrijedi tisuću slika (“Paco de Lucia: La Busqueda”, F. Sánchez Varela)
Paco de Lucía: La búsqueda jedan je od najiskrenijih glazbenih dokumentaraca posljednjih godina kojem nije namjera mistificirati glazbenika, već mu ponuditi mogućnost da napokon verbalizira sve ono što je već desetljećima govorio putem svoje glazbe. Poetičan te nadasve emotivan, kao i cijeli život Paca de Lucíje, dokumentarni film Curra Sáncheza pruža uvid u šest desetljeća dugu karijeru najslavnijeg andaluzijskog gitarista koji je modernizirao tradicionalni glazbeni izričaj svog rodnog kraja i doveo ga na najslavnije glazbene pozornice svijeta.
Dovršen tek godinu dana nakon smrti Paca de Lucíje, u tehničkom i narativnom smislu La búsqueda ne donosi ništa revolucionarno, međutim Paco nema potrebe za dimom i ogledalima da bi čak i gledatelj posve neupoznat s njegovim opusom shvatio njegovu iznimnost. Sastavljen od serije intervjua u rasponu od nekoliko godina te brojnih isječaka iz svih razdoblja njegove karijere, najjednostavniji pristup posve je prikladan za prikaz najsnažnijih priča; a život Paca de Lucíje je upravo to – moćno putovanje kroz čaroliju glazbe, od virtuozno izvedenih skladbi bulerías, kojima flamenco gitaristi već stoljećima dokazuju svoju zrelost, pa do koncerata sa svjetskim poznatim jazz glazbenicima kao što su Chick Corea, John McLaughlin i Al Di Menola.
Samozatajna režija i logična te ponekad predvidljiva montaža film u potpunosti prepušta melodijama slavnog gitarista, koje prekidaju Pacovi ponekad duhoviti, ali nadasve iskreni retrospektivni komentari, kao i sjećanja ljudi koji su igrali važnu ulogu u njegovom veličanstvenom glazbenom razvoju. Produkcijski besprijekorno napravljen, film je dostojan glazbenika u čiju je čast snimljen te predstavlja intiman pogled u život gitarista koji radije govori o drugima, no samome sebi, te skromno skida veo tajanstvenosti s koncepta glazbenog genija, ukazujući kako je njegov uspjeh posljedica spleta životnih okolnosti u kojima mu je flamenco bio sudbinski predodređen.
La búsqueda nije biografska križaljka koja gledatelja upoznaje s trivijalnim biografskim činjenicama, već dokumentarac o flamencu i gitaristu koji mu je posvetio život. Film pruža utješan rastanak s Pacom onima koji su njegovu glazbu desetljećima slušali, te dobrodošlo upoznavanje s virtuozom za buduće generacije. No film je nadasve vrijedan dokument o samozatajnosti glazbenika čiji je život neodvojiv od glazbe koju je stvarao, jer sve najintimnije što je Paco de Lucía imao za reći već se odavno nalazi u njegovoj glazbi.