THE WHITE TIGER: O svijetu u kojem vrijedi “Pojedi ili će te pojesti!”

Južnokorejski film „Parazit“ prošle je godine prodrmao svjetsku filmsku scenu i osvojio mnogo važnih nagrada, od kojih su najsjajnija četiri Oscara, a u kojima je i onaj glavni, za najbolji film. Osim savršene glume, scenografije, montaže i opće teme, „Parazit“ je prikazao društvo podjela; svi smo mi od krvi i mesa, no socijalna, imovinska, financijska ili pak sustavna hijerarhija ono je što nas često razdvaja, kao što je „Parazit“ to maestralno i prikazao.

U tom kontekstu film „The White Tiger“ ne odmiče previše od „Parazitove“ glavne premise. Objavljen 22. siječnja ove godine na Netflixu, indijsko-američki film „The White Tiger“ je adaptacija istoimene knjige iz 2008. godine autora Arvinda Adigae, dok je za filmsku ekranizaciju zaslužan Ramin Bahrani.

Onaj koji se probudio, dok su ostali još spavali

Kako to i sam protagonist, ali i narator filma Balram Halwai govori, „The White Tiger“ je istina o Indiji kroz jednu životnu priču. Balram je pripadnik niže kaste, njegov je otac zbog nedostatka liječničke snage i zdravstvene infrastrukture umro od tuberkuloze, a s mnogočlanom obitelji živi u Laxmangarhu. Laxmangarh je izrazito siromašan te vlada potpuna neimaština uz izostanak najosnovnijih životnih uvjeta.

Balram je kao mali perspektivan, pametan i ambiciozan, no zbog uvjeta u kojima se nalazi ne završava školu, već počinje raditi kako bi mogao pomoći obitelji. Od ukupne zarade Balram, ali i ostatak sela zemljoposjedniku moraju dati dio prihoda što pak dovodi do još veće neimaštine. Balramov „izlaz“ dolazi u obliku zemljoposjednikova sina Ashoka, savršenog gazde, kako govori Balram. Balram ubrzo postaje Ashokov osobni sluga i vozač, a tada kreće i njegova transformacija.

Upoznavši se sa svim standardima koje pružaju blagodati više kaste, Balram, iako još uvijek rob, doživljava kulturološki šok te je zadivljen luksuzom u kojemu viša kasta svakodnevno obitava. Odlaskom u Delhi mijenja pogled na svijet, shvaća problem kasti te prihvaća novog, drugačijeg sebe. A u tom trenu priča postaje mnogo mračnija.

Indija tame na platnu

Ono što je veće i važnije od same fabule je karakterizacija Indije. Sustav kasti koji je u Indiji i dalje prisutan strogo odvaja stanovništvo na, govori Balram, ljude s trbušinama i ljude s trbuščićima te ih dijeli u dvije sudbine; pojedi, ili će te pojesti.

Sustav kasti, poteškoće sa sustavima prijevoza i transporta, nepostojeća zdravstvena i socijalna infrastruktura, nedostatak pitke vode i hrane te bolesti problemi su s kojima se siromašni dio Indije bori i dan-danas. Kroz film upoznajemo i raznolikost te jedinstvenost indijske kulture, tradicije i kuhinje.

Tehničko gledano, ovaj je dio priče, iako šokantan, odrađen sjajno. Harmonija scenografije, glume, montažerskih i tehničkih rješenja te predivnih scena Indije cijeloj priči daju dokumentaristički duh, a priča u priči koja je stvorena jednostavnim opisivanjem stanja u Indiji savršeno se uklapa s protagonistom filma.

Scene satire, humora i crnog humora dodatno doprinose kvaliteti, a moram pohvaliti i storytelling. Kao što sam već rekao, Balram je i protagonist i narator. Na sličan ili isti način odrađeni su još poneki uspješni filmovi, no „The White Tiger“ bez previše poteškoća uspijeva zadržati autentičnost, originalnost i svrhovitost. Super su i skokovi kroz vrijeme pa „The White Tiger“ gledatelja osim genijalnom radnjom zadržava i napetošću između prošlosti i sadašnjosti, odnosno napretkom Balramova položaja u društvu, ali i kao osobe.

Gluma također zaslužuje riječi hvale. Dok su glumci poput Priyanke Chopre Jonas (koja u filmu igra Pinky, Ashokovu ženu) već naveliko ostvareni i svjetski poznati, manjim glumačkim imenima poput Adarsha Gouravja (odnosno Balrama) sjaji se ozbiljna glumačka karijera, i to zaslužuju. Adarsh je obavio i više nego odličan posao te je u potpunosti proživio svoj lik.

Potpuni razvoj lika

Osim što film prikazuje vizuru kulture i društva, prikazuje i portret lika. Balrama upoznajemo kao siromašnog dječaka u maloj sredini bez obrazovanja, perspektive i budućnosti (za što, naravno, ne smijemo kriviti njega, već sustav u kojemu se nalazi). Ipak, film već u uvodnim scenama daje naslutiti kako je Balram poseban, a kako ga čeka drugačiji te još neispisani put.

Bijeli tigar je, inače, jedinstvena i vrlo rijetka vrsta bengalskog tigra koja prirodno živi većinom u Indiji. Pošto je ova vrsta iznimno rijetka, njena egzistencija održava se u zoološkim vrtovima, a pretpostavlja se kako je broj bijelih tigrova u svijetu trenutno oko 200, od kojih je tek desetak primijećeno u divljini. Upravo zbog toga simbol bijelog tigra u filmu ima posebno značenje; od siromašnog individualca koji za životnu svrhu smatra služenje bogatom vlasniku pa sve do jedinke koja vlastitom strategijom, planovima i manipulacijom dobiva ono što želi, Balramova transformacija na filmskom platnu predstavlja potpuni preokret i savršeno stavlja točku na i.

Ipak, točka na i u ovom slučaju nije sretan završetak, a „The White Tiger“ ne donosi rješenje problema. Prilikom gledanja filma Balramov me put podsjetio na put najpoznatijeg svjetskog filmskog zlikovca – Jokera. U izdanju „Jokera“ iz 2019. godine, inače još jednog odličnog filma, protagonist Arthur Fleck hoda sličnom stazom, no u drugačijem te fikcionalnom okruženju, naravno. No, je li Arthurova transformacija u Jokera na koncu filma opravdana? Je li Joker heroj društva koji je uspio izigrati nepravedni sustav te samim time pobijediti sve ono loše što je snašlo pojedinca s trbuščićem? Je li Balram bijeli tigar, u potpunom smislu te riječi? Prosudite sami.

Vrijedno pažnje!

Kakav god vaš zaključak priče bio, „The White Tiger“ je odličan film, a slika jednog sustava, društva te u konačnici i individue oslikana je izuzetno dobro. Usporedivši ga s „Parazitom“, najvećim filmom prošlogodišnjih Oscara, „The White Tiger“ može, a i trebao bi biti zapažen na ovogodišnjoj dodjeli zlatnih kipića. Pogledajte „The White Tiger“, nećete požaliti.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.