novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – The Yellow Buzz (Yellow Buzz): Mississippi vs. Vrapče

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 2 minute

Dugoočekivani prvijenac hvaljenog zagrebačkog dua The Yellow Buzz dočekao nas je prošle nedjelje 8. svibnja. Album nosi naziv svojih vlasnika (“Yellow Buzz“) i predstavlja sumu svega onoga što smo kroz godine dobivali tek na kapaljku kroz singlove, videospotove i koncerte. Ta je suma zbrojena u deset pjesama kroz trideset minuta čistoga, nepatvorenoga, beskompromisnog blues rocka kojim se do znanja dalo da se ovakva glazba ne nasljeđuje inherentno zajedno sa spretnošću u lovu na aligatore u močvarnim predjelima Mississippija, već, najmanje, jednako kvalitetna glazba može nastati i u zagrebačkom Vrapču, nedaleko najžutije kuće u gradu.

Glazba The Yellow Buzza ukorijenjena je duboko u tradiciji bluesa pomiješanog s akutnim naletima rock ‘n’ rolla. Najveći i najočitiji uzori ovoga izdanja su Jack White i Black Keysi, a vokal Adama Lončara na momente neodoljivo podsjeća na Whitea, što je možda i razlog zašto se na ovome albumu našla i jedna odbrada The White Stripesa. Ipak, mene osobno sve ovo više vuće na na Black Keyse, točnije na njihov Thickfreakness, za koji će mnogi reći da je njihovo najbolje izdanje, ali ako nije najbolje onda je barem najvjernije onome što je stvorilo sada već velike Amerikance. Blues s ovoga albuma curi polagano, i možda čak i sjetno, praćen jednako laganim, opreznim udarcima bubnja i teškim, jasnim stihovima, dok bi se njegov suputnik manifestirao upravo svime suprotnim – brzorječjem prešaranim gitarama i tek naoko neopreznim bubnjem. Ovaj dihotomijski odnos ono je u što se ovaj album može sažeti, a vidljiv je ne samo na cijelome albumu, već i kroz pojedine pjesme. Upravo zbog toga, ova dva žanra ne postoje kao dvije krajnosti, već su osim toga prikazani i kako oni, provjereno dobro, znaju surađivati.

Foto: facebook.com/TheYellowBuzz
Foto: facebook.com/TheYellowBuzz

O zvuku se puno razmišljalo i na njemu se evidentno dosta radilo. To je moguće čuti ne samo po brojnim zvukovima i efektima gitare, već i na bubnju koji također mijenja zvuk, što je čujno već na prve dvije pjesme. Ovime se dokazuje koliko se radilo na cijelom albumu, a još bolji primjer od ovoga mogu još jednom poslužiti pjesme koje idu od sporih, sjetnih poput Dead Leaves pa do brzih, energičnih od kojih je moj osobni favorit Baby On My Mind koje pokazuju da se kvaliteta niti najmanje ne gubi mijenjanjem tempa, već, dapače, naglašava.

Zamjerke koje imam ovom izdanju nisu zamjerke koliko su dječje bolesti svakog benda, a to je maleni nedostatak hrabrosti. Iako je Yellow Buzz duo, na ovom albumu ima puno mjesta gdje bi zvuk klavijatura ili, bolje, orgulja jako lijepo pasao, a također na nekim dijelovima bi se moglo, čak i trebalo – hrabrije ući u solo. Iako su ovo standardni simptomi prvih izdanja, njima niti Yellow Buzz nije pobjegao, no iznimno je važno naglasiti da ni ovakve sitne pojedinosti nisu uspjele naštetiti jednom stvarno velikom izdanju poput ovoga. Moram reći da mi je drago da je konačno netko počeo raditi ovakvu glazbu u mojemu gradu.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari