Repetitor (Tvornica): Udžbenički primjer ljubavi između benda i publike
Jučer je Tvornica kulture ugostila dva odlična beogradska benda, a Zagreb je uspio u tome da se osjećaju ugodno. Zagrebu su u goste stigli noise rock senzacija Repetitor i obećavajući post punk bend Gazorpazorp koji ima još mnogo dobrih stvari pred sobom.
Isto tako, htio bih odmah na početku napomenuti da sam jako ponosan na zagrebačku publiku, koja je pokazala kako bi takav koncert trebao izgledati.
Novo ime na sceni
Gazorpazorp je bend pun energije i potencijala, a zajedno sviraju već tri godine. Vrlo vjerojatno ćemo ih uskoro ponovno slušati u Zagrebu jer se publici svidio njihov trzav i nervozan performans (u dobrom smislu), koji se često vidi kod post – punk bendova.
Drago mi je što su se momci osjećali jako ugodno i mogli su ležerno štimati gitare bez da ih itko čudno gleda zbog toga. Te male intermisije koje su imali između pjesama su dale posebnu čar njihovom koncertu. Isto tako, pred kraj njihovog seta su se vokalist i gitarist Jasmin Rastič i basist Miloš Đerković zamijenili za instrumente, što mi je bilo zanimljivo za vidjeti. Sve u svemu, dobar koncert koji nam je pokazao da za dobre post – punk bendove uvijek ima mjesta na sceni.
Nestrpljenje i iščekivanje
Nakon Gazorpazorpa, svi su u Tvornici željno iščekivali beogradski trio koji svaki put napravi odličan koncert. Ovaj put nije bilo ništa drugačije. Od prve su pjesme su svojim performansom privukli svaku osobu u publici. Energija između članova je opipljiva, svaki član je bio u svom filmu, ali opet su svi funkcionirali kao cjelina. Ova magična trojka zna kako treba izgledati bend kada se popne na stage, što ne čudi, s obzirom na to koliko su često na turnejama.
Vrhunac koncerta bio je kada su krenuli svirati Devojke idu u Minhen, pogotovo Boris, kojem se svidjela konstrukcija pored pozornice pa se odlučio u više navrata penjati po njoj – to je već postala neka svojevrsna tradicija. S pjesmama kao što su Ako te ikada i Crvena posebno su razdivljali publiku koja je pokazala koliko im je drago što su u Tvornici. Za bis su ostavili svoja dva singla sa zadnjeg albuma Beskraj i Suženi snovi kojim su fantastično zatvorili koncert.
Ono što si nisam nikako mogao objasniti jest odakle dolazi tolika kontrola publike. Okretao sam se i gledao svuda oko sebe, ali rijetko koji mobitel je bio u zraku. U redu, svi smo napravili par fotografija, ali inače po koncertima često vidim ljude kako snimaju koncerte s mobitelima i zbog toga su koncerti malo pasivni.
Kod Repetitora takve situacije nisu slučaj. Rijetko koji mobitel je bio u zraku, ali velika većina ljudi bila je previše zaokupljena plesanjem, skakanjem, mosh pitovima, crowd surfingom i bilo čim drugim, samo ne snimanjem. To me zapravo najviše i dojmilo, na stranu odlične svirke i njihove energije.
Njihova prisutnost na pozornici i glazba je poput vremeplova. Repetitor svojom energijom stvara okruženje gdje se sve ne čini tako komplicirano i užurbano, nakon koncerta možeš najnormalnije pričati s izvođačima i za vrijeme koncerta vidiš ljude koji stvaraju uspomene koje će još dugo prepričavati svima. S obzirom na svoju veličinu, Repetitor je jedan od rijetkih bendova koji još uvijek postiže takav efekt kod publike i to je zapravo njihova najveća vrlina.
