novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

SORRY WE MISSED YOU: Ken Loach o samoizrabljivanju radničke klase

Foto: facebook.com/festivaldecannes/
Vrijeme čitanja: 3 minute

„Ti ne radiš za nas, ti radiš s nama… gospodar si svoje sudbine“, govori glas Maloneya (Ross Brewster), upravnika skladišta u uvodu filma Sorry We Missed You, redatelja Ken Loacha.  I kako smo već navikli iz karijere britanskog filmaša, ono što nas očekuje je sto minuta društvene drame u kojoj će figura radničke klase, ovog puta obiteljski  čovjek Ricky, proći kroz svih devet krugova kapitalističkog pakla, od dubioznih birokratskih peripetija, preko apatičnih lica buržoazije sve do samoizrabljivanja u svrhu preživljavanja.

Scenarij filma potpisuje njegov dugogodišnji suradnik Paul Laverty, a u glavnim ulogama filma nalazi se niz novih, nepoznatih lica, pripadnika srednje klase kojima je ovo uglavnom prva uloga u karijeri. Inspiracija za film potječe, kako Loach tvrdi na press konferenciji u Cannesu, iz njegovog osobnog susreta s jednim dostavljačem tvrtke Amazone te iz sve većeg broja novinskih tekstova u proteklih godinu i pol iz britanskim novinama o užasavajućim uvjetima u kojima samozaposleni kombi dostavljači rade.

Foto: facebook.com/festivaldecannes/
Foto: facebook.com/festivaldecannes/

Povratak u New Castle

Kao i Loachev prethodni rad I, Daniel Blake, radnja Sorry We Missed You smještena je u New Castle, nekad značajnu industrijsku sredinu koja danas prolazi kroz tešku tranziciju, zbog nedovoljnog broja poslova dostupnih radničkoj klasi, posebice onima starijim od 40 godina. Za razliku od dosadašnjih radova, iz 52 godine duge Loachove filmske karijere , u kojima se fokus postavlja na individuu, ovog puta u centru filma nalazi se četveročlana obitelj Turner.

Glava obitelji, otac Ricky (Kris Hitchen) prošao je kroz niz sitnih poslova i nesretnih padova u karijeri uvijek se trudeći da prehrani svoje bližnje. Ricky dobiva priliku da bude gospodar svoje sudbine te postane samostalni, samozaposleni dostavljač, za najuspješnije skladište u New Castleu. Tom prilikom, u stilu filma Bicycle Thieves, on prodaje automobil koji njegova žena Abbie, patronažna njegovateljica, koristi za posao te uplaćuje avans za kombi koji bi mu trebao donijeti bogatstvo. Naravno, novi posao znači da će Ricky rijetko biti kod kuće, a kako i Abbie svoje dnevne rute sada mora obavljati pješke ili autobusima, to znači da će buntovni sin tinejdžer Seb (Rhya Stone) i osnovnoškolka Lisa Jane (Katie Proctor) morati se sami snalaziti doma.

Savršeno apatična poslovna sredina

Kao da broj radnih sati obitelji Turner sam po sebi nije dovoljno dobar recept za propast, tu je sam način poslovanja  skladišta u kojem Ricky radi. Maloney je s razlogom svojem skladištu osigurao poziciju najboljeg u regiji, njegova stroga “poslovna etika” (ili možda bolje rečeno nedostatak iste) ne daje radnicima druge prilike – ili su najbolji i obavljaju dostave besprijekorno ili dobivaju kaznu, odbija im se novac od obavljene dostave, daje im se manje plaćena i teža ruta.

Poslovođa sve svoje akcije pravda kako drugačije, nego oslanjajući se na tehniku i loše napisane zakone koji dozvoljavaju izrabljivanje samozaposlenih. Svaki od dostavljača sa sobom nosi GPS uređaj koji računa vrijeme koje je potrebno da se svaka dostava obavi, koji zna status svakog paketa i lokaciju vozača u svakom trenutku, a opet pored sve te pametne tehnologije ugrađene u uređaj, nekako se izostavila mogućnost da bi radnici trebali povremeno jesti ili obaviti nuždu.

Obiteljske patnje i trenutci sreće

Osim što nam Loach pruža detaljan je uvid u ovaj izrabljivački poslovni model dostavljačkih tvrtki, a Sorry, We Missed You daje mnogo više od toga. Svakodnevni život i društvena borba svakog člana obitelji dobiva podjednako pozornosti, od teških pacijenata s kojima Abbie mora raditi za minimalac, preko Sebovog samoistraživanja u depresivnoj radničkoj sredini, do snova o sretnim danima Lise Jane. Ipak ono što najbolje funkcionira u filmu je u trenutcima u kojima Turnerovi uspijevaju provesti zajedničko vrijeme. Kako bi nam približio likove, Loach nam daje detalje iz njihove svakodnevice, zajedničke večere ili pokušaje da se radni vikendi pretvore u kvalitetno provedene zajedničke trenutke (npr. gdje Lisa Jane pomaže Rickyu pri dostavi).

Svakako, ovi trenutci dodatno su potpomognuti nedužnom, razumom i emocijama vođenom glumom koji glumci početnici daju. Kako Loach kronološki snima svoje filmove te glumce hrani samo najbitnijim djelićima scenarija, gotovo sve emotivne reakcije na filmu su iskrene. Najbolji primjer ovoga je velika scena u bolnici gdje glumica Debby Honeywood prema svojim osjećajima improvizira monolog te daje nevjerojatni osjećaj realnosti svom liku.

Sorry, We Missed You je još jedan u nizu sjajnih Loachevih filmova. Autentična, relevantna i detaljno obrađena tema, realističnost karaktera kako kroz scenarij tako i kroz glumu te dobar balans između teških, dramatičnih i srdačnih, komičnih trenutaka čine ovaj film zasigurno jednim od vrijednijih kandidata za ovogodišnje BAFTA nagrade.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari