Špancirfest 2014: Cinkuši i Laibach osigurali glazbeno najraznolikiji dan festivala
Središnji dani Špancirfesta, od 26. do 28. kolovoza, prošli su bez programa na pozornici Stari grad i Arena stageu, već su bili u znaku uličnog programa i koncerata na Stančiću – u pravom duhu Špancira. S obzirom na to da su u pitanju radni dani (utorak-četvrtak), a vrijeme je bilo promjenjivo, iznenađujuće je puno špancirera ovih dana šetalo Varaždinom, no srećom, na svačije zadovoljstvo, nije bilo pretjeranih gužva. Najviše se publike skupilo jučer, na koncertima Cinkuša i Laibacha na Stančiću.
Cinkuši su, zbog Laibacha, počeli oko 20:45, pa sam prvih petnaestak minuta njihova nastupa propustio, no kad sam stigao dočekao me izrazito popunjen Stančićev trg. Nisam očekivao toliko publike na Cinkušima, no s obzirom na to da ih veoma cijenim, bilo mi je jako drago vidjeti toliku masu ljudi. Prošli put sam ove originalne i neponovljive Zagrepčane gledao u Medici u Zagrebu, i ta se svirka poprilično razlikovala od ove varaždinske. U Medici su Cinkuši nastupali kao da su underground bend, bilo je energično, bučno, publika je neprestano u deliriju pjevala, plesala i skakutala, a bend je ispucao gotovo 30 pjesama.
U Varaždinu su se Cinkuši predstavili u nešto mirnijem i profinjenijem izdanju. Prvih sat vremena repertoar su činile pjesme u kojima su se, na studijskim verzijama, više poigrali folklornim i drugim motivima, kao što su Recept, Nenadajeno bogčije zveličenje, u kojoj su uglazbili Balade Petrice Kerempuha, ili njihova autorska pjesma Navigare necesse est. Razglas je odličan, stoga je i zvuk bio daleko bolji nego u uvjetima Medike. Cinkuši su odlični glazbenici te su istaknuli svoj bogat i raznolik instrumentarij, a poseban su štih davali violina i puhačke sekvence. No, nakon veselice kojoj sam prisustvovao u Medici, ovaj mi je nastup bio malo previše statičan. Gotovo je većina pjesama bila umjerenog tempa, a tek su na samom kraju zasvirali „hitove“ poput Pet je kumi, Raca, Huja brija ili Oj krapinske vuske staze, s kojima se publika rasplesala. Ubuduće bi samo trebalo malo uravnotežiti setlistu, da ne idu jedna za drugom npr. Dolinom se šetala i Vuprem oči, već da se monotonija razbije s nekim bržim pjesmama. Za ostalo nemam nikakvog prigovora, a mislim da ni većina okupljenih.
Nakon kratke pauze za promjenu opreme, oko 22:45 na pozornicu je stigao i Laibach, koji je varaždinskoj publici ostao dužan nakon otkazanog koncerta u subotu. Počeli su isto kao i prije nekoliko dana, s pjesmom Eurovision s prošlogodišnjeg albuma „The Spectre“, čiji je početak nešto sporiji, ali nema ravnodušnih u trenutku kad počne refren, s tekstom Europe is falling apart i glazbom koja podsjeća na crkvene orgulje. Najzanimljivije je bilo čuti to u ambijentu varaždinske stare jezgre, kad iza pozornice vidite tvrđavu Stari grad i crkvu (a ponovno se sjetite crkve kad začujete stihove No god, no rules to scare you all u pjesmi No history).
Petorka na pozornici je uobičajeno rezervirana, komunikacija s publikom svedena je na snimljene klišeizirane fraze, ali scenski nastup je svejedno iznimno upečatljiv. Basevi i synthevi tresli su cijeli trg, a dva vokala su, s jedne strane, iznimno različita – baršunast ženski glas iz kojeg povremeno dopire strogoća, nasuprot već svjetski poznatom muškom vokalu – no, s druge strane, oba su ukomponirana u već desetljećima slavnu Laibachovu filozofiju. Već sam spomenuo da je razglas odličan, što je najviše došlo do izražaja upravo uz apokaliptičnu glazbu slovenske skupine, čiji je utjecaj svjetskih razmjera. Najviše smo pjesama čuli s novog albuma i u live verziji su još upečatljivije nego studijski – posebice singl The Whistleblower, osobno me ta pjesma najviše oduševila. Starijih je pjesama bilo malo, ali svi su zaplesali na Tanz mit Laibach.
Laibach je bio i ostat će kultni bend, a iako djeluju gotovo jednako dugo kao i npr. Blondie, koji smo u ponedjeljak gledali na Španciru, Laibach je u scenskom nastupu puno uvjerljiviji i suvereniji, a i u cijeloj svojoj koncepciji puno suvremeniji te još uvijek aktualan. Posebice mi je drago što je koncert održan besplatno, na Stančićevom trgu (najposjećeniji koncert na tom trgu na ovogodišnjem Španciru), te ga je prilike imala vidjeti, čuti i doživjeti publika koja u drugim okolnostima ne bi otišla na njihov koncert. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što je riječ o kultnom i jedinstvenom glazbenom projektu koji treba bar jednom doživjeti uživo.
Još da spomenem, u utorak je na Stančiću nastupio European symbolic orchestra & Terrafolk, jedinstveni glazbeni projekt u kojem nastupa oko 15 izvođača iz brojnih europskih zemalja, a sviraju autorsku glazbu i obrade inspirirane raznim narodnim i drugim pjesmama. Svojom su neograničenom količinom pozitivne energije te veselim i uživljenim nastupom privukli također popriličan broj ljudi na Stančić, koje su natjerali da, uz ples, uživaju u njihovom muziciranju.
U petak, 29. kolovoza, na rasporedu su Stereo MC’s i Kiril Djaikovski na Starom gradu, Darkwood Dub na Stančiću, Tamara Obrovac i Transhistria Ensemble u Županijskoj palači te Chew the Fat! ekipa na Arena pozornici za after party.
