THE SNOWMAN (1982): Alegorijska balada s elementima nadrealizma
Mnogi crtići, odnosno animirani filmovi mogu se interpretirati kao Proustov madeleine, dok jedina razlika je naša perspektiva na određeni animirani uradak. Većinom su Disneyevi klasici afektirali dječju populaciju poput „Pepeljuge”, „Aladdina”, „Kralja lavova” i mnogih drugih. Međutim, postoje crtići koji nisu nužno nastali od velikih komercijalnih kompanija, ali su svejedno ostavili utisak kako u povijesti kinematografije tako i u djetinjstvu pojedinaca. Tako jedan od manje poznatijih crtića, „The Snowman“ iz 1982. godine, britanski je animirani film nastao po uzoru na slikovnicu autora Raymonda Briggsa iz 1978., režiran od strane, nažalost preminule, britanske redateljice Dianne Jackson, čiji je repertoar prepoznatljiv po animiranim filmovima kao što su „Yellow Submarine” (1968) i „The World of Peter Rabbit and Friends” (1992-1994).
Dokaz da film može biti kvalitetan i bez zvuka
Radnja ovog animiranog klasika informativno je minimalistički oblikovana; nepoznato vrijeme i mjesto radnje, iako se pretpostavlja da je lokacija u kojoj se odvija fabula Engleska s obzirom na to da u određenom segmentu filma dječak i snjegović obletavaju South Downs, niz kredastih brežuljaka koji se prostiru jugoistočnim dijelom engleskih obalnih okruga. O samim likovima, jednako tako, zna se relativno malo. Osim činjenice da protagonist, dječak koji živi s roditeljima u kući smještenoj u ruralnom području gdje se jasno naglašava tijekom filma izoliranost i usamljenost, nosi ime James, uz njega se još kao sporedni lik pojavljuje artificijelni snjegović.
Tematika ovog kultnog filma leži, de facto, u interakciji dječaka i snjegovića koji jedne noći nenadano oživi nakon što ga dječak konstruira prilikom prethodnog snježnog dana. Cijeli crtić nema nikakvog zvuka, odnosno, jedina multimedijalna podloga jest glazba koja prati cijelu radnju te naglašava određene komične, tužne, napete ili jednostavno neutralne momente. Glazbena pozadina jest, zapravo, fundamentalni faktor cijelog animiranog klasika uzevši u obzir da dominira nad samom vizualnom sferom crtića i služi kao vodič kroz emocionalne eksedre koje se izazivaju kod gledatelja. Samu kompoziciju glazbe potpisuje Howard Blake, renomirani skladatelj zaslužan za muzički angažman u hitovima poput „Flash Gordona” (1980) i „Glad” (1983).
David Bowie kao uvodni narator
„The Snowman“ se može protumačiti, ustvari, kao alegorijska balada. Iako je primarno crtić vesele i dinamične naracije, s vremenom, on zapravo dobiva dodatnu težinu i postaje u istom trenutku tužan, štoviše, sentimentalan. Tomu se pridodaje činjenica da se snjegović može metaforički protumačiti kao dječakova imaginacija uzrokovana nedostatkom socijalne interakcije i usamljenosti koja je posljedica življenja u osamljenom dijelu Engleske. Animirani klasik, ustvari, uspješno sažima tragikomične elemente s primjesom nadrealizma, a pritom drži imperativ na božićnom ugođaju. Objašnjenje za ovu alegoriju proizlazi iz činjenice da svi realistični elementi u crtiću su, odista, oni žalosni i sporiji, dok svaki nadrealistični aspekt donosi dašak dinamičnosti i dobrog raspoloženja u samu fabulu.
Zanimljiva činjenica jest da engleski crtić ima čak nekoliko različitih uvoda. Jedan od njih, točnije, originalni uvod, prikazuje Raymonda Briggsa, autora istoimene knjige koja je poslužila kao libreto scenariju filma, kako šeće stazom koja ubrzo animacijski prelazi u prvi kadar crtića. Drugi uvod, ujedno i najpoznatiji te globalno najrašireniji onaj je u kojem poznati pjevač David Bowie glumi sada odraslog dječaka te se retrospektivno obraća gledatelju u nadi da pobudi stara sjećanja na događaj koji mu je obilježio život.
Posljednji i treći uvod najmanje se uklapa u kontekst cijele radnje te je za razliku od prethodna dva uvoda jedini animiran, a sadrži Djeda Božićnjaka kojeg utemeljuje preminuli glumac Mel Smith koji objašnjava da je bio prisutan te noći kada je dječak stigao sa snjegovićem na raskošnu zabavu gdje su bili prisutni i ostali snjegovići iz cijeloga svijeta.
Film vrijedan nagrada i vašeg vremena
Treba spomenuti kako je „The Snowman“ jednako tako bio nominiran za najprestižniju filmsku nagradu Oscar u kategoriji kratkih animiranih filmova, koji iako nije osvojio, svoj prestiž potvrdio je osvajanjem najpoznatije britanske nagrade BAFTA. Ergo, „The Snowman“ je svakako preporuka za uvertiru u gledanje nekog dugometražnog filma poput božićnog klasika „Sam u kući” ili „Divan život” s obzirom na minutažu od samo 25 minuta, no svakako je prigodan za svakog obožavatelja božićnih filmova kao i za svakog ozbiljnijeg filmofila.
Kratkometražni animirani film iznimno je zreo uradak koji je istovremeno jednostavan, ali i kompleksan; sretan, no i tužan i sadrži dubinu koja se u današnjim crtićima rijetko može susresti. Crtani uradak koji, unatoč kratkoći, sadrži voluminoznost različitih događaja koji iako su tipični, u crtiću su prikazani vrlo zanimljivo i pritom potkrijepljeni iznimnom crtačkom kvalitetom, natjerat će gledatelja na dubinski sveukupni dojam nakon završenog gledanja. U svakom slučaju, ozbiljna preporuka za ovogodišnji Božić!
