“Times” (SG Lewis): Negdje između klubova i spavaće sobe

Synth-pop današnjice, kao i elektronika i house, imaju novu snagu u svojim redovima, a zove se SG Lewis. Punog imena Samuel George Lewis, dvadesetšestogodišnjak je iz Readinga koji od 2015. šiba EP-jeve, a singlovima Throwaway (with Clairo) 2019. i Chemicals 2020. pogađa u sridu i postaje zamijećen.

SG Lewis u spomenutim žanrovima njeguje zvuk koji je dovoljno zabavan, pitak, svjež, a opet odaje počast korijenima. Prvijenac, kojim se danas bavimo, nosi naziv „Times”. Lewis kaže da je istim izuzetno zadovoljan, i dodaje da je sad na publici da odluči kakav je album zaista.

Cilj je dobro se provesti, zar ne?

Poluparty počinje s lijepom Time na kojoj pjevuši kanadski pjevač Mike Milosh, na sceni poznatiji kao R&B projekt Rhye. Milosh nas miluje svojim glasom i efektićima, a pjesmom poručuje da ne gubimo vrijeme. Šteta što nisam sada negdje na plaži u nekoj utopiji gdje nema nikakve pandemije i glavna mi je briga hoću li izgorit’ na suncu. Time je odličan, groovy uvod u ovo opuštajuće izdanje koje baca kontru napetoj današnjici i donosi uživanje koje sigurno zaslužujete.

Zahtjev za zabavom ostaje na snazi. Već s prvim taktovima Feed the Fire osjećamo zahuktavanje. Teško se ne mrdati na ovakav ritam i tako dobar vibe. Prokletstvo, kad se otvaraju birtije? Lucky Dave, američki pjevač iz New Orleansa, klizi pjesmom kao stvoren za ovu podlogu. „I think we’re onto something I want some more“, očigledno je, i navukao sam se. Kao mali predah od važnijih pjesama poslužit će Back to Earth, koja zvuči kao neka testna traka, malo prakse.

Definitivno obećavaš ako ti Nile Rodgers “prismrdi” karijeri ikada, a kamoli već na prvijencu. One More pokazuje malo više kontrole od dijela drugih singlica s izdanja. Ponešto mu ne stoji velika ozbiljnost, ali ovdje funkcionira. „Can we just stay here for one more song?“, aha, suosjećaš. Klubovi su nekad postojali? Ljudi su se tamo upoznavali, zavodili. One More postaje sve bolja s vremenom, a Lewisov glas previše podsjeća na Troyeja Sivana. Zamislite tu kombinaciju, SG Lewis, Nile Rodgers i Troye Sivan. Netko ima lijen marketinški tim, čini i se.

Još jedan slabiji trenutak je Heartbreak on the Dancefloor s engleskom pjevačicom Frances. Nježno, skladno, ljubavno, ali svejedno album-filler. Dvojac, inače, surađuje još od 2015.

Nagovještaji svijetle glazbene budućnosti

Kad sam prvi put čuo Chemicals samo sam prevrnuo očima zbog teksta. Danas sam ugodno iznenađen kada išta radiofonično nema veze sa sljedećim temama: opijatima, egom, parama ili seksom. Jasno, takvi su žanrovi, zašto raditi plesni hit na temu npr. održivog razvoja ili protiv nasilja, kad će ekipa prije slušati nešto lagano i emotivno nezahtjevno.

Ako je glazba bijeg, mogla bi biti i objašnjenje ili dati trag prema rješenju. OK, dosta filozofiranja. Chemicals je kao što i samo ime predlaže, izuzetno zarazna stvar koju nećete htjeti izbaciti iz glave par dana, pa zašto i bi. Ako vas netko nešto pita, recite „We could always blame it on the chemicals“ i udaljite se.

Impact sam dodao na Mjesečnu dozu popa u kolovozu prošle godine. Društvo na pjesmi mu prave uvijek odlična Robyn i talentirani Channel Tres. Spomenuo sam malo prije ozbiljnost, ovdje to dolazi do izražaja. Pjesma zbilja je stvorena da ostavi neki utisak, usmjerena je i dojmljiva. Gradi se atmosfera, osjećaj, a eksplozije su zadovoljavajuće i dobro opuštaju stvari. „Baby you move my spirit“, Robyn svojim glasom podiže refrene i dodaje emociju. Tresov tekst je zbilja čudan, ali njegov dio daje potrebni balans svemu.

S All We Have stvari postaju zanimljivije i manje predvidive. Čast suradnje pripala je australskom dvojcu Lastlings, a seka i braco Dowdle zbilja su doprinijeli ovoj pjesmi. Amyin glas, koji na trenutke podsjeća na Birdy, spaja se s Lewisovim zvukom kao da su sasvim odvojeni projekt i već uhodani, što dokazuje da Lewis ovako mlad može u budućnosti postići još mnogo.

U skoro 7 minuta čistog guštanja i programirane emocije, All We Have mi sjeda kao najdraža s izdanja. Za kraj malo ljubavne elektronike s Fall, mrvicu dosadnom, ali s druge strane, vješto posloženom, detaljnom i snažnom.

Učenje, igra na sigurno, ali i velika vještina

Ovisno o pjesmi ili našem raspoloženju, izdanje atmosferom sjeda negdje između klupskih podija i tepiha spavaćih soba. SG Lewis u svakom trenutku zna što je dovoljno i kada treba stati producirati i ubacivati elemente. Pjesme su povezane, opuštajuće, stvorene za uživanje, a ostavit će vam samo zadovoljstvo.

Na trenutke još jedan rent-a-vocal producent, na trenutke apsolutno samostalan, SG Lewis i pjeva na izdanju. Efekata ne nedostaje, ali doprinos mu je i dalje prirodan i ugodan, za razliku od nekih mu kolega koji su mogli ostati samo na produciranju. Što se zvuka tiče, SG Lewis igra na sigurno. Bez preuzimanja mnogo rizika na svoje ime i glazbu, ali poštuje i osvježava žanrove kojima naginje.

Konačno, vjerujem da će s godinama SG Lewis postati sve važnije ime na sceni i sagraditi bazu obožavatelja kombinacije zvuka s kojom se predstavlja. Ono što radi je veselo, dovoljno fokusirano, suvremeno, ulašteno i jako slušljivo. Uz album, preporučujem i opasno zaraznu Experience (Victoria Monét i Khalid) s Lewisom za producentskom palicom.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.