Una Vizek, Vedrana Vrhovnik, Elvis Bošnjak i Dino Pešut dobitnici Nagrade “Marin Držić”
Na konferenciji za medije koja je u srijedu, 14. ožujka održana u Ministarstvu kulture pomoćnica ministrice dr. sc. Iva Hraste Sočo je u ime ministrice kulture objavila imena dobitnika Nagrade za dramsko djelo “Marin Držić” za 2017. godinu. Prvu nagradu osvojila je Una Vizek za dramski tekst “Ja od jutra nisam stao”, dobitnica druge nagrade je Vedrana Vrhovnik, autorica drame “Snijeg”, dok treću nagradu dijele Elvis Bošnjak (drama “Usidrene”) i Dino Pešut (trilogija “Olympia stadion”).
“Na Javni poziv za Nagradu za dramsku djelo “Marin Držić” za 2017. godinu prijavljena su 62 dramska teksta iz cijele Hrvatske, pa čak i dijaspore, pri čemu su brojčano dominirali/e autori/ce iz Dalmacije”, istaknula je pomoćnica ministrice dr. sc. Iva Hraste Sočo, napomenuvši kako je tematski i žanrovski ova godina donijela široku lepezu pokrivenih autorskih stilova i kvalitetnih dosega. Kao dominantna tema nametnula se rodna tematika. Ta tematika se provlači kroz sva četiri teksta smještajući ih najčešće u okrilje (dis)funkcionalnih obitelji koje, svaka na svoj način traže taj toliko puta opjevani “put ka sreći”.
Na konferenciji za medije sudjelovala je i predsjednica Stručnog povjerenstva Branka Cvitković, koja je o prijavljenim dramskim tekstovima odlučivala zajedno s Magdalenom Lupi Alvir i dr. sc. Mariom Kovačem. “Svi dramski tekstovi pristigli su pod šiframa, što smatram jako dobrom praksom. Oko kvalitete nagrađenih radova naš je stručni sud bio usuglašen, a zanimljiv je trenutak bilo otvaranje kuverti, kad smo saznali imena autora”, rekla je Cvitković te je pročitala kratko obrazloženje svih nagrađenih djela.
3. nagrada: Elvis Bošnjak, “Usidrene”
Osama kao otočka sudbina usidrila je živote generacija, prije svega žena osuđenih na vječna čekanja muškaraca koji napuštaju škoje odlazeći na more, u pečalbu, vraćajući se tek provesti na njima svoje zadnje dane, poput starog „Amerikana“ Antonia koji je davno dogovorno oženio mladu djevojku i ostavio je s djecom. Smještajući ih, prije svega dijalektalnim govorom, u jedan srednjedalmatinski, no istovremeno i bilo koji otok, Usidrene donose čitav dijapazon različitih, kompleksnih odnosa, snažno portretirane likove, posebice ženske, među kojima se izdvaja glavni lik Jakovice, koju je život u maloj patrijahalnoj sredini ogrubio i osušio od svake emocije. Tekst je prožet nekom iskonskom, divljom otočkom ljepotom, no istovremeno i surovošću života njezinih žitelja čija su sidra nepovratno zapela na njegovome morskom dnu.
3. nagrada: Dino Pešut, “Olympia stadion” (trilogija)
Trilogija “Olimpya stadion” problematizira nasilje u različitim oblicima. U prvome, zacijelo najboljem i najmoćnijem dijelu, elegičnim Erinijama, djevojčicama očaja, svjedoci smo svih oblika suvremenog nasilja, od cyberbullinga do seksualnog zlostavljanja među mladima, koji u svome potresnome, no isto tako prkosnom svjedočanstvu donose svojevrsni generacijski proglas nad kojim bismo se trebali duboko zamisliti. Drugi dio Pitija – diktatura očaja, grozničavi je, ekstatični krik, neprekidna paljba replika upućenih s bjesomučnog, apokaliptičnog berlinskog partija vođenog razularenom psovačicom Pitijom koja u svom konačnom obračunu sa starim kontinentom ne donosi nimalo svijetla proročanstva. U završnom dijelu, autoreferencijalnom Xoxo, očaj, autor se razračunava sam sa sobom, svojim likovima i sredinom u kojoj pokušava bezuspješno preživjeti od svog rada, kroz 43 gusto pisana ironična monološka odjeljka, bolje rečeno “uputstva” za čitanje, odnosno uprizorenje samoga dramskog materijala.
2. nagrada: Vedrana Vrhovnik, “Snijeg”
U drami intimnih ispovijesti raspadajućih obitelji u čijem je fokusu tema (ne)ostvarenja vlastitog potomstva, istinske životne drame, kroz koje se prelamaju i brojne društvene nedoumice, nedorečenosti i strepnje vezane uz obiteljski zakon, autorica fino konfrontira s poetskim dijelovima definiranima metaforičkim prostorom snijega kao mjestom čišćenja, nade, čežnje i spoznaje. Kroz igru razotkrivanja prešućivanih, uvijek bolnih istina i nemogućnosti realizacija vlastitih želja u kojima su izgubljeni njezini protagonisti, Snijeg donosi čitavu paletu slojevitih, odlično ispisanih dramskih karaktera, dobro riješenih dramskih situacija i završetka koji je zapravo samo nastavak, odnosno početak novih intimnih snježnih zapuha.
1. nagrada: Una Vizek, “Ja od jutra nisam stao”
Već od uvriježenog govornog izraza u naslovu, izmiještajući svoju dramu u muški svijet, Una Vizek duhovito se poigrava s rodnim i spolnim ulogama te prije svega klišejima vezanima uz njih. Likovi bezimenih muškaraca, svedenih na brojke, koji nastupaju gotovo kao zborski korpus, preuzimaju uloge majki, žena, radnica pri čemu autorica vješto uspijeva ne zapasti u banalnost. Kroz krajnje nepretenciozan način gradi vješto istkanu, dinamičnu dramu neočekivanoga obrata na kraju, nudeći ujedno pomaknutu kazališnu repliku na aktualnu rodnu problematiku, stvarajući kazališno intrigantan i uprizorljivo izazovan dramski tekst. Ova ritmički sabijena dramska „flajšmašina“ kratkih, prštavih, odrješitih dijaloga i zanimljive strukture, izdvaja se svojom nekonvencionalnošću, originalnošću, neobičnim pristupom temi, lucidnim humorom i pronicljivim ironijskim odmakom, te se čita gotovo u dahu.
Osim nagrađenih naslova, Povjerenstvo preporuča i ukazuje na još pet naslova koji svojim kvalitetama zaslužuju da ih se iščita kao potencijalna uprizorenja. To su drame “Aleks” Bojana Brajčića, “Radiona” Marije Dukić, “Venecijanski meštar u zatvoru iliti pržunu” Sanje Ivić, “Polarna tuga” Kristine Kegljen te “Marta i sedam strahova” Ivane Vuković.
Nagrada za dramsko djelo “Marin Držić” dodjeljuje se pod ovim imenom od 1991. godine s ciljem poticanja hrvatskoga dramskog stvaralaštva. Svečana dodjela Nagrade “Marin Držić” tradicionalno će se održati na otvorenju Festivala hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu 21. travnja.
