Žene kao inspiracija umjetnicima
Sutra, 8. ožujka obilježavamo Međunarodni dan žena. Još od vremena paleolitskih Venera žena i žensko tijelo motiv je u likovnoj umjetnosti. Mnogi najpoznatijom slikom na svijetu smatraju portret jedne žene – Mona Lisu Leonarda da Vincija. Svi prepoznajemo Vermeerovu “Djevojku s bisernom naušnicom”, Degasove balerine i Gaugenove Haićanke. Sjetne žene izduženih lica i vratova pripisujemo Modiglianiju, a slavna Marilyn Monroe blješti u žarkim bojama sa slika Andyja Warhola.
Žene su, zbog svoje uloge i položaja u društvu, rjeđe bile slavne umjetnice, a mnogo češće motiv, objekt, ili ljepše rečeno, nadahnuće. Žena je simbol plodnosti, ljepote, čežnje, ljubavi, majčinstva… Žena je – muza!
U antici muze su bile boginje, zaštitnice pjesništva, znanosti i umjetnosti. Prema mišljenju starih Grka stvaranje umjetnosti bio je sveti čin kojim su se slavila božanstva. Devet poznatih muza kćeri su vrhovnog grčkog boga Zeusa i boginje pamćenja Mnemozine. Posao muze bio je prodrijeti u um umjetnika i iz njega izvući remek-djelo. Muze poznatih umjetnika često su bile njihova inspiracija, opsesija, životna suputnica ili sve zajedno. Bile su obožavane kao i djela koja su nastala zbog njihova utjecaja.
Mnogi poznati umjetnici u povijesti imali su muze koje su inspirirale stvaranje velikih djela poput Emilie Flöge, bolje polovice Gustava Klimta. Emilie je bila mlađa sestra Klimtove šogorice i gotovo je sigurno da je njihov odnos bio platonski. Ona je za njega očito predstavljala nešto čisto i savršeno, nikako samo prolazni objekt požude. Njezinu vitku, izduženu figuru Klimt je prenio na mnoga svoja pseudo-erotična djela, a vjeruje se da je ona bila model i za možda njegovo najpoznatije djelo “Poljubac”.
Henri Matisse je tijekom oporavka od liječenja raka 1941. upoznao medicinsku sestru Bourgeois koja je postala njegov model i najiskrenija kritičarka jer se i sama amaterski bavila slikanjem. 1943. Bourgeois se zaredila i srela Matissea tek 1946. Tada je zatražila od njega da projektira i izgradi Chapelle du Rosarie u Veneciji, njegovo zadnje i najveće remek-djelo.
Jednom od najvećih muza 20. stoljeća smatra se Elena Ivanovna Diakonova, poznatija kao Gala, inspiracija velikog Salvadora Dalija. Bila je vrlo misteriozna, pametna i intuitivna žena koja se družila s mnogim intelektualcima i umjetnicima. Prije Dalija bila je u braku s poznatim pjesnikom Paulom Eluardom s kojim je dobila kćer Cecile, i u vezi sa umjetnikom Maxom Ernstom. Gala je s Dalijem živjela od 1929. pa sve do svoje smrti 1982. Na zajedničkim fotografijama izgledaju vrlo blisko i povezano, često zagrljeni. Gala na Dalijevim slikama često lebdi, lice joj je spokojno s izraženom snagom u očima. Dali je u potpunosti ovisio o svojoj muzi jer je nakon njene smrti prestao s radom.
Sigurno najpoznatiji ljubitelj, ali i uništavatelj žena, veliki Pablo Picasso imao je mnogo muza, ali najpoznatija je sigurno Dora Maar. Ova fotografkinja i slikarica bila je Picassova ljubavnica i “osobna muza” od 1936. do 1944. Picasso je bio fasciniran Dorinom ljepotom i često je slikao njezine tužne portrete. Naime, Dora nije mogla imati djece, a Picasso je tada već imao sina Paula i kćer Mayu. Poznato je i da je Dora tijekom veze s Picassom često proživljavala promjene raspoloženja, zato je ona za njega bila “žena u suzama”. Dora Maar postala je poznata po svojim fotografijama Picassa tijekom procesa stvaranja Guernice, te bi se zato moglo reći da je Picasso bio njezina inspiracija koliko i ona njegova.
Žene, dame, pozerice, inspiracije, umjetnice, dive… Nemoguće je navesti ni obuhvatiti njihovu umjetničku ulogu kroz povijest. Jedno je sigurno – vjerojatno ne postoji obožavanija tema na platnu od ljepšeg spola.
