Ziher filmolista: Sport na filmskom platnu (iako mu ondje nije mjesto)
Iako neizvjesna i tajanstvena po pitanju mnogo čega, kao uostalom i svaka prethodna, ono što sa sigurnošću znamo o 2016. jest da nam donosi najgledaniji događaj na svijetu. Sredinom kolovoza desetak tisuća sportaša okupit će se u Rio de Janeiru, a njihova nadmetanja na televizijskim ekranima popratit će milijarde. Dovoljno da inspirira našu listu najboljih sportskih filmova koje bi svatko trebao pogledati prije paljenja olimpijske baklje. Stoga izdvojili smo za vas sedam sportova i ponajbolje naslove koji su ih približili filmskoj publici.
Pride of the Yankees (Sam Wood, 1942.)
Ovaj klasik je jedan od najboljih biografskih filmova sportaša. Gary Cooper kao veliki Lou Gehrig sjajno je dočarao legendu New York Yankeesa. Naravno, kao i većina biografskih filmova sportskih legendi, ovaj prikaz strelovitog uspona i tragičnog pada je beskrajno sentimentalan i namijenjen stvaranju mita od igrača i igre, međutim nijedan film nakon ovog ne ”pokriva sve baze” na umjetničkom planu prikazujući omiljenu američku igru.
The Hustler (Robert Rossen, 1961.)
Paul Newman kao mlada nadolazeća nada ”Fast” Eddie Felson protiv legendarnog prvaka Minnesota Fatsa kojeg glumi Jackie Gleason. Pobjede i porazi u zagušljivim biljarskim dvoranama te neizostavna gradnja karaktera protagonista rezultiralo je uspjehom kod kritike i publike. Newman je početkom 60-ih na filmskom platnu utjelovio svijet profesionalnog biljara, a taj svoj status nije uspio pokvariti niti slabijim Scorseseovim nastavkom The Color of Money iz 1986.
Raging Bull (Martin Scorsese, 1980.)
Nijedna sportska aktivnost ne fascinira filmaše kao dva krupna muškarca koji žele ubiti boga jedan u drugome. I dok bi se lako mogao napraviti dugačak popis filmova u kojima skromni outsideri ”iznenađujuće” svladavaju bahate boksačke prvake, prilikom izbora najboljeg filma titulu svjetskog prvaka dodjeljujemo biografskom filmu o Jakeu LaMotti. Scorsese je sam tvrdio da nije imao pojma o boksu kada je snimao ovaj film i upravo to je razlog zašto je ovaj tako dobro ispao. Odan tek svojoj umjetničkoj viziji, a ne dvodimenzionalnoj mistifikaciji sporta prema kojem se osjeća naklonost, Raging Bull stavlja naglasak na sirovo nasilje kao jedini način da muškarci pronađu svoje mjesto u društvu.
Chariots of Fire (Hugh Hudson, 1981.)
Danas prva asocijacija na ovaj film svakako je Vangelisova glazba i slow-motion atletičara kako bosonogi trče na pješčanoj plaži, međutim film je mnogo više od toga. Donoseći inspirativnu dramu britanskih trkača koji se pripremaju za Olimpijske igre 1924. film nije banalan prikaz jednog sportaša koji kulminira njegovom veličanstvenom pobjedom, već prikaz teškog perioda u kojem je natjecateljski duh ujedinio mlade ljude različitih svjetonazora. Oskar za najbolji film koji je osvojio čini se malo pretjeranim, ali nedvojbeno se radi o najboljem filmu na temu atletike, štoviše ako vidite joggera sa slušalicama na ušima kako traži glazbenu podlogu za svoj trening vrlo dobre su šanse da namjerava rekreirati uvodnu scenu Vatrenih kočija.
Victory (John Huston, 1981.)
Iako nogomet uživa globalnu popularnost, ljubav između ”najvažnije sporedne stvari na svijetu” i filmske industrije bila je vrlo sporadična i nadasve nezadovoljavajuća. Štoviše postoji tek jedan jedini film kojem nije namjera da odvrati ljubitelja nogometa od tog sporta. U filmu Victory legendarni brazilski nogometaš Pele dobiva veliku pomoć u liku Michaela Cainea i Sylvestera Stallonea prilikom nogometnog dvoboja ratnih zarobljenika i njihovih zatočenika. Ponavljam: Stallone pomaže Peleu na nogometnom terenu! Ta premisa je toliko nadrealna da sama po sebi ima sve odlike filmskog klasika.
White Men Can’t Jump (Ron Shelton, 1992.)
Film s nedvojbeno najboljim naslovom na ovom popisu, koji je odigrao značajnu ulogu u njegovom danas kultnom statusu u krugovima ljubitelja košarke. Woody Harrelson i Wesley Snipes stvaraju genijalan tandem, spretan na terenu, kao i u duhovitim dijalozima izvan njega, kojem je jedini cilj pobijediti na lokalnom turniru. Od toga kako slušati Jimi Hendrixa pa do toga kako nositi šiltericu, sredinom 90-ih ovaj film je sadržavao sve što se trebalo znati za odlazak na kvartovski košarkaški teren. Do danas nije izgubio nimalo svog šarma.
The Wrestler (Darren Aronofsky, 2008.)
Ova snažna emotivna drama prikazuje mračne strane sporta koji mnogi doživljavaju lakom zabavom. Šareni kostimi stvaraju upečatljiv kontrast u odnosu na blijede egzistencije tih sportaša jednom kada se svijetla ringa ugase, a Mickey Rourke u ulozi Randyja “The Ram” Robinsona igra ulogu karijere prikazujući neminovan epilog zloupotrebljavanja vlastitog tijela. Štoviše poruka filma je toliko snažna da ju jasno vidimo unatoč finom zastoru patetike koji ovakvi filmovi nužno imaju.