Ziher playlista Vol. XLVII: Kad black metalci rade nešto deseto

Ne znam kako ste mogli interpretirati sam naslov playliste, no spreman sam ga u detalje objasniti. Osobno sam primijetio trend da glazbeni eksperimenti vrlo cijenjenih black metal glazbenika, ali i ljudi koji su s prije spomenutima usko surađivali, i dalje kotiraju vrlo visoko što se kvalitete tiče, iako im je publika limitirana, što zbog opskurnosti glazbe, što zbog revolta metal zajednice.  U playlisti se nalazi dvanaest takvih primjera, a objašnjenje pojedinog pročitajte ispod.

Jedan od najznačajnijih avangardnih bendova današnjice zasigurno je norveški Ulver. Njihov album „Nattens Madrigal“ iz 1997. jedno je od kvalitetnijih izdanja black metal žanra. Kao primjer izvrsnosti izvan okvira black metala, u kojem su počeli stvarati, navedena je pjesma The Future Sound Of Music s albuma „Perdition City“ iz 2000. Navedeno izdanje je drugo na kojem Ulver eksperimentira s elektronikom, a koliko je bilo ispred vremena možete jednostavno – čuti. Pjesma jakog naslova i dan danas stoji kao glazbena deskripcija nečeg opskurnog što se još nije dogodilo. Bend jedan od onih koji su na temelju svojih eksperimenata prosperirali, odnosno po raznolikosti svoga opusa su i prepoznatljivi.

Code je ovdje jedan od najrecentnijih primjera. Bend je od svojeg osnutka radio na marginama black metal žanra, konstantno pomičući granice avangarde. S albumom „Resplendent Grotesque“ iz 2009. nominirani su za Spellemannprisen – norvešku inačicu Grammyja, odnosno našeg šugavog Porina. Da, izgleda da norvežani cijene glazbenu aktualnost, bez predrasuda o tome iz kojeg žanra dolazi, dok se ovdje cijeni mentalno siromaštvo i dubok džep. Code, je ove godine izdao album „Mut“, a s njega vam donosimo singl Affliction, bend je sada zaglibio u nešto progresivniji rock. Osobno, neću prežaliti odlazak jednog od najboljih vokala u žanru, Kvohsta, ali nije ni taj odlazak bio uzaludan (hint: spominjemo ga niže u tekstu).

Nadalje, bend koji je bio jedan od razloga za ponovni odlazak na češki Brutal Assault prošle godine je također norveški Manes. Album koji je svojedobno stajao kao jedno od kvalitetnijih izdanja tog razdoblja – „Under Ein Blodraud Maane“ (1999.), nadigran je od strane sljedeća dva: „Vilosophe“ i „How The World Came To An End“. Eksperimentiranje s elektronikom, trip-hopom, jazzom i ostalim glazbenim pravcima nije im ostalo strano ni do danas, kada izdaju „Be All End All“. Pjesma na playlisti je Come To Pass – jedna od highlightova albuma „How The World Came To An End“

Maloprije spomenuti Kvohst, bivši vokal benda Code, razišao se s njima 2011. te počeo rad na svojem projektu nazvanom Hexvessel. Prvi album „Dawnbearer“ donosi nešto okultniju verziju folk-rock glazbe, dok su već na sljedećem „No Holier Temple“ ukomponirani elementi psihodelije. Najrecentnije izdanje, EP „Iron Marsh“ donosi najkompleksniju varijantu Hexvessela do sada, no ono što je najvažnije, Kvohstova ugodna boja glasa rasteže se kroz kompletan mini-opus, a u playlisti je izdvojena pjesma Sacred Marriage s albuma „No Holier Temple“.

Jedno od najvećih prošlogodišnjih iznenađenja jest album temeljen na ambijentalnoj elektronici, američkog benda Wolves In The Throne Room – jednih od osnivača marginalnog Cascadian black metal pravca. Žanr je lokaliziran na područje oko Kaskadskog gorja, dakle američkog sjeverozapada, gdje se bendovi ponajviše osvrću na ekologiju i očuvanje prekrasne prirode koja ih okružuje, dok se instrumentalno više orijentiraju na stvaranje atmosfere, nego na poštivanje nekih fundamentalnih elemenata žanra. Bend je prije nekoliko godina odradio i senzacionalan nastup u zagrebačkoj Tvornici, a na playlistu smo uvrstili pjesmu sa zadnjeg albuma „Celestite“.

Jedan od trenutno najrazvikanijih takvih projekata, možda čak isključivo zbog toga jer su zaduženi za stvaranje soundtrackova za popularnu seriju Vikings, jest Wardruna, projekt bivšeg Gorgorothovog bubnjara Kvitrafna. Od samog početka, bendu je na vokalima pridružen i Gaahl, bivši vokal Gorgorotha i jedna od najkontroverznijih osoba na sjeveru Europe. Wardruna izvodi nekakvu kombinaciju folka i ambijentalne glazbe, međutim ne radi se o kopiji starih norveških pjesama, sve je to zapakirano na način da zvuči bolesno recentno, tako da i u ovom slučaju govorimo o neo-folku. Na playlisti se našla live snimka njihove pjesme Helvegen – izlazne pjesme zadnjeg albuma „Runaljod – Yggdrasil“.

Došli smo i do slavnog Varga Vikernesa, jednog od najproduktivnijih black metal izvođača i autora nekih od ponajboljih albuma žanra, poznatijeg kao mozga jednog od najpoznatijih solo-projekata u metal glazbi – Burzuma. Nakon što je u svađi 1993. ubio kolegu Euronymusa, gitarista benda Mayhem, završio je u zatvoru na nekih dvadesetak godina. Nedavno je izašao te počeo ponovno izdavati albume. Najrecentniji uradak je „The Ways Of Yore“, na kojem se primjećuje odlazak u eksperimentiranje s ambijentalnom glazbom. Nije da je za Varga to nešto novo, no poanta je uvidjeti ljepotu glazbe, koja je bez gitarskog tremola, blastbeatova i ostalih konvencionalnih elemenata metala, još evidentnija.

Peccatum je projekt Ihshana, vokala i gitarista legendarnog norveškog benda Emperor, i njegove supruge Ihriel. Par u spomenutom bendu svira svoju verziju avangardnog goth rocka, a bend je bio aktivan u periodu od 1998. do 2006., nakon čega svaki nastavljaju razvijati solo karijeru, Ihshan u istoimenom solo-projektu, a Ihriel kao Star Of Ash. Na playlisti se nalazi pjesma s njihovog istoimenog EP albuma „The Moribound People“.

Kristoffer Rygg, vokal Ulvera (prvog benda na playlisti), vjerojatno već pogađate – ima side-project, odnosno barem ga je imao do 2005. kada je s Danielom Cardosom izdao album naslovljen „Murder Nature“. Ime benda je Head Control System, a kolege su na njemu prezentirali neki verziju alternativnog metala, s pomalo disonantnim dionicama i Ryggovom vokalnom genijalnošću. Kristoffer je jedna od najproduktivnijih osoba u glazbenom svijetu. Uz rad s matičnim bendovima, Ulverom i Arcturusom, time ga čine i razni projekti poput ovog, razna gostovanja na albumima ostalih glazbenika, te produciranje albuma. Za kompletnu listu slobodno konzultirate wikipediju, impresivna je.

Glavna osoba iza glazbe britanskog black metal/grind benda Anaal Nathrakh, Mick Kenney, 2007. je preko svojeg solo-projekta nazvanog Professor Fate izdao album „The Inferno“ koji je očito inspiriran Danteovom Božanstvenom komedijom. Glazba je opisana kao symphonic darkwave, a na jednoj od pjesama gostuje i Krystoffer Rygg.

Jedan od instrumentalno najkompleksnijih bendova liste je zasigurno norveški avangardni rock/metal  projekt Virus. Mozak benda, Carl-Michael Eide, djelovao je i prije Virusa, u renomiranom black/thrash metal bendu Aura Noir, odnosno u jednom od norveških čudesnih avangardnih bendova, Ved Bues Ende. Na playlisti se našla naslovna pjesma s istoimenog albuma iz 2012. godine, The Agent That Shapes The Desert. Kompletna lirika je apstraktna isto koliko i glazba, tako da slušanje albuma može biti kompletno jedno zbunjujuće iskustvo – što dakako može imati i izrazito zadovoljavajući okus. Jedna od najtoplijih preporuka.

Zadnji bend sa playliste je norveški The Kovenant. Bend je pokrenuo Stian Arne Arnesen, poznatiji kao Nagash, bivši basist Dimmu Borgira, ali i vlasnik projekta Troll, dok mu se na bubnjevima pridružio Hellhammer, bubnjar Mayhema. Od početka benda izvršili su tranziciju iz simfoničnog black metala pa do cyber-gotha, a zadnji album izdali su 2003. godine. Upravo s albuma „SETI“ uzeta je pjesma Keepers Of The Garden.

Naposljetku, evidentno je kakvim su različite projekte iznjedrili ljudi koji su jednom svi dijelili fascinaciju istim žanrom – black metalom. Mogli biste na navedene žanrove gledati kao na derivate black metala, međutim tada ne bi bili kompletno u pravu. I dok se glavni žanr, čiji je black metal samo fragment, pretvara u bezličnu kašu kopija i kopiranih, black metal je žanr u kojem se događa renesansa.