Ziherov glazbeni lonac – Bubblegum: ‘U tri riječi – ljepljivo, plesno i sexy’

U bespuću novih bendova, projekata i pjesama javio se i jedan zanimljivi elektro-pop glas. Iza projekta pod nazivom Bubblegum krije se osebujni i svestrani Ivan Grobenski, koji vam je možda poznat iz indie benda Lolita ili pak iz multi art-rock projekta Moskau. Bubblegum je one-man-band iza kojeg stoji isključivo mladi Grobenski, a iza sebe ima već i debitantski album “Dance Music For Old People“. Žanrovski je teško odrediti materijal jer se radi o fuziji rock vokala (na trenutke nalik onom nekom Editors štihu), brojnih drum machine efekata (i hip-hop clap-ova) i popastih aranžmana uokvireni u mračniju i zanimljivu elektroničku igru. Album od devet pjesama možete poslušati, a i skinuti (po varijanti ‘Name your prize’) na bandcamp profilu ovog one-man-banda koji (bar za sad!) funkcionira isključivo u DIY obliku. U nastavku saznajte kako funkcionira i djeluje Bubblegum, što znači, u kome vidi uzore i naravno, kada ga možete čuti uživo.

Ivan Grobenski – čovjek s toliko bendova, projekata, interesa… Kako je došlo do velike odluke – posvetititi se one-man-bandu? Previše ljudi na pozornici s Moskau-om?

Bubblegum: Hmmmm… Za početak mislim da nikad nije dosta ljudi na pozornici kad je u pitanju Moskau.
A sad, ne znam koliko je otići u one-man band vode velika odluka. Nakupilo mi se od 2009. godine pa zaključno s izlaskom prvog Bubblegum albuma puno pjesama koje evidentno ne pripadaju niti jednom od drugih projekata pa sam nekako zaključio da je jedino rješenje to sve sabrati u neki novi projekt. Na početku nije bilo govora (u jednom razgovoru između mene i mene) o tome da se Bubblegum ikada ikako uopće i izvodi live, ali onda su stigli neki pozivi pa je u drugom razgovoru između mene i mene odlučeno da će to biti one-man band.

Koje sve žanrove prežvakava Bubblegum? Kako bi opisao zvuk, a kako ‘bend’ u tri riječi?

Bubblegum: Bubblegum žvače više-manje sve, ovo je jedan od rijetkih projekata u kojem uopće ne moram razmišljati o pitanju žanra već samo o glazbi, a dogodilo se većinski na prvom albumu da je to neki electro-pop. Možda će sljedeći Bubblegum biti kompletno na akustičnoj gitari, možda uopće neće biti instrumenata, možda izradim neke svoje instrumente, nemam pojma; trenutno razmišljam o tome da cijeli novi album ide u rikverc! U tri riječi – ljepljivo, plesno i sexy (zato valjda i ”Bubblegum”, mada ne znam koliko su žvakaće inače plesne ili sexy.)

Što je to afterlife aspekt, naveden i u opisu ove zanimljive elektronike?

Bubblegum: Eh sad… iskreno, većina tih nekih detalja koji su na albumu, bili oni tekstualni, glazbeni ili konceptualni, dođu spontano i u trenutku kad radim. Ne sjećam se više konkretno kako sam došao do tog ”afterlife” aspekta, ali se to na kraju proširilo na tematiku cirkularnosti i kružnice pa je album omeđen pjesmama ”Now” i ”Won” koja je ”Now”, ali unazad… ne znam, nije loše poželjeti zajebati zagrobni život jer se čini prilično dosadno. Upitno je koliko nakon što umremo možemo slušati glazbu, piti i pušiti. Tak da, ajmo plesati, piti i pušiti sad.

Koliko si dugo radio na samom debitantskom albumu “Dance Music For Old People”?

Bubblegum: Krenuo sam zapravo 2009. kad sam slučajno napravio pjesmu koja je bila različita od svega što sam radio prije i poslije, a ta je pjesma u svojoj zadnjoj inkarnaciji baš ”Dance the afterlife away”. Onda sam nastavio raditi sve do kraja prošle godine, kad se skupilo dovoljno za album. Zapravo prtljam po ovome nešto više od šest godina… strahota!

Sve oko Bubbleguma zavijeno je u DIY, što je izrazito pohvalno. Opiši nam malo kako numere nastaju u „portabilnom Bubblegum studiju“. Što sve koristiš od instrumenata, a koje programe koristiš za sintetičke tj. elektro zvukove?

Bubblegum: Portabilni Bubblegum studio je stara dvokanalna zvučna, jedan kondenzatorski mikrofon koji je na stalak zakeljen daktejpom (ne znam ‘di ima onih okruglih lulica za majkove, zadnja mi se raspala prije par mjeseci), gitara, bass, mala midi klavijatura i hrpa plug-inova i soundova koje sam prikupio… pa onda sjednem i radim.

Iza tebe je i prvi singl Walk With Me koji ima i svoj bijeli estetičko ledeni spot! To je isto DIY? Kakvi su planovi za izradu daljnjih spotova, ali i sljedećih singlova koje možda misliš izbaciti?

Bubblegum: Je, spot je isto DIY, napravljen je od kadrova ledenjaka koji se tope u slow motionu (to je otprilike moj domet snalaženja u programu za montažu spotova) i baš sam s njim zadovoljan jer mislim da odlično vizualno prati pjesmu. Planiram još jedan ili dva spota, najvjerojatnije će prvi biti za Winter (to be Lovers), a drugi za Won. No, polako.

Odabrani simpatizeri su te imali priliku čuti uživo na privatnom koncertu u underground prostoru. Kako je to prošlo? Jesi zadovoljan reakcijama publike? Imaš li u planu neke nove, nadolazeće koncertne datume?

Bubblegum: Odlično je prošlo i jako mi je drago da je bilo privatno i underground jer je bilo prvi put i nisam imao pojma što će se dogoditi! (smijeh) Feedback je jednoglasno odobravajuć, a meni je drago da mi je tehnologija funkcionirala kako sam predvidio i da sam ja sam sa sobom funkcionirao kako sam sam sa sobom predvidio. Užasno mi je čudno to sad… doći na pozornicu s laptopom, gitarom, klavijaturom i matricama i onda kao nešto sad ja to sve pola puštam, pola sviram, pola ne znam ni sam i pola se dogodi, a pola se ne dogodi. Ali nema veze i to sve nešto. Fora je i zastrašujuće ujedno. Malo tipkam, malo sviram… Što se tiče nadolazećih koncerata, trebalo bi skoro nešto biti, čak već u veljači!

U uzorima navodiš mnoge raznolike izvođače, od onih rock klasika (The Beatles, Roxy Music..) preko indietronike (St. Vincent). Kakva glazba te u zadnje vrijeme pokreće ili navodi inspirativno u smjeru Bubbleguma? Možeš navesti neki recentniji primjer, domaći ili neki probrani klasik.

Bubblegum: Uf! Gle, ne znam. Trenutno sam u fazi izbjegavanja gitaristički nastrojene glazbe, dosadila mi je… Istodobno s Moskau pripremam album gospel obrada pa slušam puno gospela i tradicionalnog bluza. Klasici su, jebiga, klasici, a od novijih stvari obožavam St. Vincent. Također, malo me sram priznati, ali mi je odličan Alt-J (iako su im vokali stvarno meketavi za popizdit), odlična mi je Tame Impala, evo sad su stigli i novi Tindersticki, najnoviji i nažalost posljednji Bowie je apsolutno pobijedio (ali onda opet, kad Bowie nije apsolutno pobijedio?) Eto, to ti je to, od Son Housa koji pjeva i plješće rukama van ritma i tempa do Blackstara koji je izašao 15 godina prerano… Sve.