Ziherung S03E05: Rockovi su debelo premašeni

Uzet ću najgoru foru jednoj legendi hard rocka koji me na mjesečnoj bazi opskrbljuje novitetima s hard rock i heavy metal žanrovske sfere: ROCKOVI SU DEBELO PREMAŠENI. Sada kada smo obznanili da je ridikulozno da svibanj izlazi u rujnu, priznajmo svi sada sami sebi da smo imali dobro ljeto i da nam je zapravo svejedno.

Eisenhand – „Fires Within”

Heavy metal ovih Austrijanaca može vam priuštiti iskustvo kao da ste ga pokupili na nekom lokalnom gigu i nije vam izašao iz glave mjesecima. Sirova produkcija, loši vokali s lošim naglaskom i odličan songwriting. Sva sreća pa je takvo vrijeme kada heavy metal više ne mora biti izlizano isproduciran do savršenstva, nego je kao njegova esencija naglašena energija i emocija – iako ta ista činjenica ostavlja bendu dosta prostora za napredak.

Iosonouncane – „IRA”

Jedan od konkurenata za album godine – jako ugodan u svojoj neobičnosti. Kao da je napravljen blend Swansa i starog Mobyja na dosta tamnoj pejzažnoj elektronici, na koji ponekad kapne malo jazza, world musica, techna ili industriala. Jacopo Incani ovim je izdanjem pogodio inter žanrovski bull’s eye.

Seth – „La Morsure du Christ”

Bend koji se, sada već davne 2001., kao mladi bend s tek 2 izdana albuma pojavio na „Originators of the Northern Darkness – A Tribute to Mayhem” među legendama žanra. Trenutno podsjeća na black metal kakav je svirao Kvist ili raniji Abigor. Sviđat će se ljudima koji su u black metal zašli preko benda Mgła, i do sad nikad nisu poželjeli slušati bendove koji još uvijek nose corpse paint.

Skee Mask – „Pool” (nema na Spotifyu)

Iza maske se skrio producent iz Minhena čije igranje s atmosferičnim pejzažima i čudnim ritmovima podsjeća na Aphex Twin. „Pool” je izuzetno dugo, ali dosta koherentno izdanje koje se sluša dosta lagodno – s malo fokusa. Međutim ne propušta tu i tamo nekim glitchem uvući vas natrag u praćenje ritma.

Esoctrilihum – „Dy’th Requiem for the Serpent Telepath”

Prošlogodišnji album, „Eternity of Shaog”, u black metal krugovima bio je izuzetno slušan – neki fanovi tvrde da ga ovogodišnji nije uspio nadmašiti. Ja tvrdim da jest, ovaj album jedno je od ostvarenja godine. Odlično isproduciran, pogođene dubine te savršenog balansa atmosfere i eksperimentacije. Ovaj francuski one-man black metal projekt najpogodnije je usporediti sa sunarodnjacima Blut Aus Nord, ali će se lako zakačiti i fanovi benda Deathspell Omega i vampiric black metal bendova u stilu Black Funerala, koji nerijetko zalaze u ambient.

Impure Wilhelmina – „Antidote”

Odlično ostvarenje švicarskog benda koji žanrovski pleše negdje na granicama doom metala, post metala i blenda koji u zadnje vrijeme izbacuje Katatonia. Simpatije prema progu ili norveškoj avangardi također nisu strane pa se ne biste trebali začuditi ako vas ovaj album podsjeti na Code.

Ghastly – „Mercurial Passages”

Death metal s ovog albuma je onaj mali kutak death metala pomiješan s progom i psihodelijom kakav smo voljeli kod Šveđana Morbus Chron. Za razliku od tekk death metala koji u nekim inačicama zna biti pretjerano intenzivan, prog kakav svira Ghastly savršeno je uparen s atmosferom i melodijom i to ga čini vrlo pristupačnim.

CZARFACE and MF DOOM – „Super What?”

Neki dan sam vidio da je Anderson .Paak istetovirao nešto u stilu da ne želi da se posthumno objavljuju njegovi komadi glazbe. Recimo da se po pitanju toga slažem s Andersonom, međutim da se ovo nije objavilo, svijet bi bio zakinut za jedan album MF DOOM-a, što nije mala stvar. Nadogradnja na njihovu prethodnu suradnju „Czarface Meets Metal Face”, ovaj je album prepun inteligentnih referenci na pop kulturu.

Panopticon – „.​.​.​And Again into the Light”

Uvijek sam s Panopticonom bio ‘tu negdje’ – nije mi se izuzetno sviđao, a volim sve izvođače na koje zvuči. S ovim me album nekako dobiva – pokazana je izuzetna hrabrost u miješanju utjecaja, igranju s clean vokalom, dijelovima koji vuku na dobru fazu Deafheavena, produkciju koju ne bi odmjerenije odradio ni Wolves In The Throne Room i na kraju krajeva glazbi koja ponekad ritmično, vokalno i melodijom podsjeća na Mgłu (primjerice na Moth Eaten Soul). Nisam to očekivao od lika u flanelu koji nerijetko svira banjo.

Ostalo na playlisti:
Perturbator – „Lustful Sacraments”
Grave Miasma – „Abyss of Wrathful Deities”
India Jordan – „Watch Out!”
Vulture – „Dealin’ Death”
Dodsrit – „Mortal Coil”
Sarah Neufeld – „Detritus”
Mystic Storm – „Из хаоса древних времен / From The Ancient Chaos”
Lord Huron – „Long Lost”
Sweet Trip – „A Tiny House, In Secret Speeches, Polar Equals”
Silver Talon – „Decadence and Decay”
Portal – „Avow”
Abkehr – „In Blut”
VOLA – „Witness”
Black Midi – „Cavalcade”

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.