novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ziherung S02E11 i S02E12: Ostajemo u kratkoj formi u posljednjem izdanju druge sezone

Vrijeme čitanja: 5 minute

Budući da je kolega na objavi zadnjeg Ziheunga na Ziherovoj Facebook stranici komentirao kako je sljedeći izazov napisati osvrt na album u jednoj riječi, bio sam u napasti da to provedem u djelo.

Kako volim zagaziti u apsurd, ne bih se čudio da odlučim to jednog dana i napraviti, no ova igra s dvije rečenice je nekako dobro legla, čini mi se. Bitne stvari se daju upucati u zapremninu dvije rečenice. Dobio sam nekoliko pozitivnih osvrta na kratkoću formata koja je taman toliko dugačka da se ne izgubi pažnja trenutnog čitatelja vijesti na internetu – skrolača.

Kako se radi o zadnjem Ziherungu prošle godine, osjećam se da bih ovdje trebao dati nekakav osvrt na godinu i glazbu te na presjek njihovih Vennovih dijagrama, no 2021. je već debelo počela, tako da ću i sebe i vas poštedjeti suvišnih stvari. Čitamo se u 3. sezoni. Ili ne.

Molchat Doma – „Monument” 6/10

Ne kužim iznenadnu popularnost ovog benda – sa samo jednim albumom rasprodan KSET, tada kada se još moglo na gigove. Sada slušamo drugi i dosta je Denis & Denis went Joy Division, samo što je ekipa iz Bjelorusije, što je vjerojatno veći čemer nego da si iz Hrvatske.

Blank Banshee – „GAIA” 6/10

Nešto obuzdaniji album od prethodnih izdanja kralja vaportrapa. Glitchevi su svedeni na minimum, ambijent je nešto prirodniji kao što i ime albuma sugerira, no osim promjene u stilu nema nekih stvari koje iskaču.

Miley Cyrus – „Plastic Hearts” 7/10

Jako dobar pokušaj rađenja odličnog albuma – suradnje, produkcija – sve je na mjestu, ali Miley se ne može odlučiti kamo će stilski smjestiti ovaj album. Midnight Sky je uvjerljivo najbolja pjesma albuma, atmosfere slične Weekndovom „After Hours” i tu je jasno kako se „Plastic Hearts” ekstrapolacijom ovakve kvalitete na dužinu cijelog albuma komotno mogao potući s „Future Nostalgia”, ali prikočen je Mileyjenim dosta slabim zadiranjem u country.

Liturgy – „Origin of the Alimonies” 5/10

Prazna verzija prošlog albuma koji je bio odličan. Ovom fali jako puno toga, a istovremeno zvuči kao prethodnik – dupli minus.

Solstafir – „Endless Twilight of Codependent Love” 7/10

Iznenađujući napredak u zvuku u odnosu na nekolicinu prethodnih albuma koji su nekad vrlo uzbudljiv projekt odveli u dosadnom post-rock smjeru. Ovaj pomak u blago prljaviji zvuk gitare je najinteresantnije što se dogodilo u zadnja 3 albuma.

Eternal Champion – „Ravening Iron” 8/10

Ovaj je album skoro ostao bez svoje dvije rečenice zbog toga jer ga nema na Spotifyu. Trenutno neupitna perjanica heavy metal revivala.

Mongrel’s Cross – „Arcana, Scrying and Revelation” 7/10

Solidan black/thrash projekt bivšeg bubnjara i vokala benda Absu. Album je nešto melodičnijeg smjera, nego što je to običaj u ovakvoj žanrovskoj kombinaciji.

Jesu – „Terminus” 5/10

Iznenađujuće slabi Jesu, jako osrednje produkcije. Jedini highlight albuma bi bila pjesma Alone koja ima dosta interesantan i uhu ugodan vokalni loop.

Pharaoh Overlord – „6” 8/10

Tandemu Tomi Leppänen – Jussi Lehtisalo, vokalom i efektima pridružio se, ni manje ni više nego Aaron Turner. Jako specifičan album.

Bones – „FromBeyondTheGrave” 7/10

Atmosferom odličan isto kao i prethodnik, koji je imao nešto više bangera. Hiperprodukcija u ovom slučaju funkcionira.

White Magician – „Dealers of Divinity” 5/10

Jako prosječan album hard rock/heavy pravca, vjerojatno najgoreg covera ove godine. Bijeli mađioničar – kaj?

William Basinski – „Lamentations” 9/10

Ajme, ovako dobru modernu repetitivnu ambijentalnu fasadu pozadinskog zvuka nije napravio od „Cascade” 2015. Vjerojatno najslušaniji album ova dva mjeseca, znao se vrtjeti cijeli dan na poslu – jednostavno se lako zaboravi da svira – mislim to na dobar način.

Inquisition – „Black Mass for a Mass Grave” 9/10

Iako je za bend vjerojatno bilo i boljih vremena, glazbeno je ovo možda i najbolji album u novije vrijeme. Jedini istinski nasljednik Immortala uspijeva graničiti sa space black metalom limitiran osobljem i efektima – album prekrasnih melodija i umjerenog tempa.

Urfaust – „Teufelsgeist” 6/10

Veliki sam fan benda, no ovaj me album dosta naljutio jer je vokal koji bend inače diže na drugu razinu sada korišten daleko previše. Melodije i izrazito psihodelično-depresivna nota albuma su dosta unikatne, ali ovaj slučaj s vokalom je nešto slično što se desilo na zadnjem albumu Idlesa – previše dobrog je loše (da ne bih iskoristio onu najgoru – manje je više).

Tombs – „Under Sullen Skies” 5/10

Ne kužim Tombs. Ovo je debeli prosjek albuma u hardcore/post/black metal žanru.

Dark Buddha Rising – „Mathreyata” 9/10

Apsolutni vrh inter-žanrovskog doom metala. Članovi benda su s članovima Oranssi Pazuzu oformili projekt Waste of Space Orchestra, nakon što su već ranije neki od članova surađivali na odličnom projektu Atomikylä.

King Gizzard and The Lizard Wizard – „K.G.” 6/10

Gizzardi su otišli u akustičnom smjeru world musica, ta je tvrdnja pozitivna strana ovog albuma, međutim album ima i slabijih momenata i jedan propali pokušaj elektronike. Nastavak, album „L.W.” iz veljače 2021., prilika je za popravak.

Aesop Rock – „Spirit World Field Guide” 7/10

Preslušavanje Ezopa hip-hopa zahtjeva da pred sobom imate njegovu liriku. Ovaj put za to nisam imao vremena, ali ambijentom je naslov albuma zadovoljen.

Gidge – „New Light” 9/10

Fantastičan easy-listen album ambijentalne elektronike. Izuzetno podsjeća na Kiasmos.

CHILDREN OF TECHNOLOGY – „Written Destiny” 6/10

Krenuo sam pisati kako nisam “osobiti fan crossovera”, no to bi bio understatement. Na momente me ovaj album uspio dobiti, što je za ovaj žanr dosta veliki uspjeh.

Burial, Four Tet & Thom Yorke – „Her Revolution/His Rope” 7/10

Ako vam je neko od ovih imena poznato, ovo biste trebali čuti. Ako nije, ništa ne propuštate.

Samsara Blues Experiment – „End of Forever” 8/10

Odličan stoner album! Ovakav je statement za album iz 2020. endemski i tako bi ga trebalo tretirati.

Akhlys – „Melinoë” 10/10

Naas Alcameth u svakom svom projektu i svakim albumom dokazuje status jednog od najrelevantnijih umjetnika u žanrovskom području. Jako je smiješno to što cijelo vrijeme na albumu mogu na vokalu zamisliti i čuti Georgea Clarkea, da nije zabrazdio u krnjem projektu u kojem je zabrazdio.

Kruder and Dorfmeister – „1995„ 7/10

Dosta dobra downtempo elektronika. Preporuka ako volite trip-hop.

Chalice – „Trembling Crown” 5/10

Album lijepih melodija, kao što biste uostalom i očekivali od melodičnog heavy metala. Te iste melodije u toj pretjeranoj količini jako brzo dosade.

Lucid Planet – „Lucid Planet II” 5/10

Jako čudan album čudne mješavine žanrova, što nije na prvu loša stvar, ali ni u jednom aspektu ne uspijeva biti odličan. Kombinira elemente kakve ima Tool, The Ocean i Ozric Tentacles, s nekakvom tribal estetikom.

Ondskapt – „Grimoire Ordo Devus” 8/10

Iz tradicionalnog kuta jedan od boljih black metal albuma godine. Jako podsjeća na Watain.

Horna – „Kuoleman Kirjo” 8/10

Kao što je slučaj sa švedskim bendom iznad, Horna ovdje jako dobro predstavlja finski take na tradicionalni black metal. Ovaj bend u ovakvoj produkciji niste slušali nikad, odličan album.

Moor Mother and Billy Woods – „Brass” 8/10

Ovo dvoje hip-hop izvođača izvanredno se nadopunjuju na psihodelično-ambijentalnoj podlozi. „Everything’s possible, that’s physics” – je odličan stih.

Abigor – „Totschläger (A Saintslayer’s Songbook)” 8/10

Veliki sam fan kompletnog opusa benda, a ovaj album dolazi kao bolje ostvarenje od zadnjih nekoliko. Ovako dobro i inovativno bend po mojoj procjeni nije zvučao od „Fractal Posession”.

Yashira – „Fail To Be” 8/10

Vrhunska kombinacija hardcorea i sludge metala s post prefiksom. Tehnički na razini, jako podsjeća na Converge.

Osees – „Panther Rotate” 6/10

Ako ne čujete ovaj album nećete propustiti ništa bitnog, ali ako ste fan trebali biste ga poslušati. Sve češće rade ovakve albume koji više nalikuju na ležernu snimku koja se, eto nekim slučajem, snimila sama.

Daliborovo Granje – „Hainin” 8/10

Međimurski take na glazbu Grailsa s jako dobro upakiranim etno melosom. Odličan ekperimentalan rock album koji s Doringovim „Gužva u Svemiru” dijeli prvo mjesto domaćih albuma na mojoj listi koja zapravo ne postoji.

Nocte Obducta – „Irrlicht (Es schlägt dem Mond ein kaltes Herz)” 8/10

Jedan od meni bitnijih bendova, njihove albume „Nektar – Teil 1” i „Nektar – Teil 2” izvrtio sam previše puta. Ovaj je album najbolje što su izdali od tada, ali nije toliko jak i monumentalan kao ovi izleti u avangardni melodični black metal.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari