Istaknuto
13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

09.07.2017.

U skrivenim ambijentima diljem Lijepe naše i ovog nas ljeta čekaju najpoznatiji dramski naslovi, opere i baleti. Provjerite što sve nude Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Ulysses, Riječke ljetne noći, Histrioni i Ljetne noći Teatra Exit.

Vizart

Velikih sedam za 8. mart: Žene, majke, fotografkinje

08.03.2016. Petra PlivelićFoto: autorski kolaž (korištene su slike čiji su izvori navedeni niže u tekstu)

Često je u povijesti umjetnički rad umjetnica, fotografkinja prozvan nebitnim i bačen u stranu u korist slave njihovih muških suvremenika. Umjetnice su predugo sputavane, samo zato što su žene, a zbog toga i njihov rad nije široko poznat. S ciljem upoznavanja društva sa značajnim umjetnicama fotografije prošle je godine u Musée d’Orsay i Musée de l’Orangerie u Parizu bila postavljena izložba pod nazivom Who’s Afraid of Female Photographers? (Tko se boji fotografkinja?) koja je javnosti predstavila radove 165 fotografkinja. Mnogo je zanemarenih umjetnica, no mi vam osvjetljavamo sedam fantastičnih fotografkinja koje su ujedno i značajne povijesne ličnosti. Pitate se zašto baš sedam? Eto, zato što je sedam magičan broj. Zato što je sedam kontinenata, sedam oceana, sedam dana u tjednu, sedam smrtnih grijeha, sedam svjetskih čuda, sedam boja u dugi, a Snjeguljica ima sedam patuljaka. Ovih sedam heroina utrle su put brojnim ženama nakon njih i zbog toga im trebamo biti zahvalni.

Foto: pinterest.com/pathwayspast [Gertrude Käsebier, „Portrait of the Photographer“, manipulirani autoportret]

Foto: pinterest.com/pathwayspast [Gertrude Käsebier, „Portrait of the Photographer“, manipulirani autoportret]

Gertrude Käsebier (1852. – 1934.)

Njezina fotografija pod nazivom Manger prodana je 1899. za 100 dolara, što je, u to vrijeme, bio najveći iznos koji je ikada plaćen za fotografiju. Iako nije široko poznata, povjesničari fotografije prepoznaju Käsebier kao jednu od najutjecajnijih fotografkinja 20. stoljeća. Kasno se počela baviti fotografijom. Upisala je umjetničku školu u dobi od 37 godina, a u roku od samo osam godina izložila je 150 fotografija u Boston Camera Clubu. Tematski rang prikazanih fotografija je bio širok, tako su izloženi osjetljivi prikazi majčinstva, ali i portreti Indijanaca. Käsebier potiče druge žene da se počnu baviti fotografijom, pozivajući ih da joj se pridruže na novom i uzbudljivom terenu.

Foto: pinterest.com/Coolclobber [fotografija Christine Broom, 1910. koju je uslikala njezina kći Winifred]

Foto: pinterest.com/Coolclobber [fotografija Christine Broom, 1910. koju je uslikala njezina kći Winifred]

Christina Broom (1862. – 1939.)

Christina Broom je poznata kao prva britanska novinska fotografkinja. Nakon velikih financijskih gubitaka u svojoj obitelji 1903. godine, Broom je posudila kameru i potpuno samostalno naučila fotografirati. To joj je omogućilo da prodaje razglednice s fotografijama koje je uhvatila iz kabine u Royal Mewsu u Buckinghamskoj palači. Broom je fotografirala iz kabine od 1904. do 1930. godine, i te su njene fotografije bile objavljene u Tatleru, Country Lifeu, The Sphereu i The Illustrated London Newsu. Tako je Broom postala pionirkom novinske fotografije, noseći fotoaparat sa sobom po ulicama Londona i stvarajući fotografije koje savršeno sažimaju društveni duh Velike Britanije početkom 20. stoljeća.

Foto: pinterest.com/miboop [Frances Benjamin Johnston, „Self-portrait in the studio“ (1896.)]

Foto: pinterest.com/miboop [Frances Benjamin Johnston, „Self-portrait in the studio“ (1896.)]

Frances Benjamin Johnston (1864. – 1952.)

Rođena je u Zapadnoj Virginiji 1864. godine, nezaustavljiva Frances Benjamin Johnston bila je jedna od prvih ženskih američkih fotoreportera. Njena fotografska karijera ima predivne početke: studirala je na Académie Julian u Parizu, tehnikama tamne komore podučio ju je direktor fotografije u Smithsonianu, a svoju prvu kameru dobila je na dar od Georgea Eastmana, izumitelja Eastman Kodak aparata. Njezini autoportreti pokazuju određeno samopouzdanje, jer je bila avangardna fotografkinja koja je imala ukorijenjeno razumijevanje za fotografske tehnike. Na jednom od  autoportreta potajno podiže suknju, otkrivajući svoje podsuknje s jedne strane, dok u drugoj ruci drži pivo Stein. Bila je u potpunosti posvećena promociji radova koje su stvorile izričito fotografkinje. Također, bila je i ko-kustos izložbe radova 28 fotografkinja za 1900 Exposition Universelle održane u Parizu 1900. godine, koja je obišla Sankt Petersburg, Moskvu i Washingtonu.

Foto: pinterest.com/manya623 [Oswald Müller, „Elizabeth Alice Austen“ (lipanj 1888.)]

Foto: pinterest.com/manya623 [Oswald Müller, „Elizabeth Alice Austen“ (lipanj 1888.)]

Alice Austen (1866. – 1952.)

Njezin prvi negativ datira iz 1884. godine, a u više od 40 godina koje su uslijedile proizvela je više od 8000 fotografija. Ova impresivna brojka pokazuje žarku strast koju je Austen primjenjivala u svojoj fotografskoj praksi. Fotografirala je ljude iz više srednje klase društva na Staten Islandu te nižu klasu koja živi na newyorškom Lower East Sideu. Njezin ujak, profesor kemije koji joj je predavao znanost, upoznao ju je s umjetnošću fotografije. U zagonetnoj slici pod nazivom „Trude i ja maskirane, kratke suknje“, iz 1891., fotografkinja u dobi od 25 godina pozira s prijateljicom, a obje su puše cigarete i nose maske, a izgledaju gotovo identično. Jezovito udvostručenje i kompozicijska simetrija jasna su preteča modernističkih i nadrealističkih fotografskih izraza 20. stoljeća.

Foto: pinterest.com/jhdreamer [Edward Weston, „The White Iris“ (1921.)]

Foto: pinterest.com/jhdreamer [Edward Weston, „The White Iris“ (1921.)]

Tina Modotti (1896. – 1942.)

Glumica, model, revolucionarna politička aktivistkinja i fotografkinja Tina Modotti bila je iznimno talentirana. Kasnih 1910-ih i ranih 1920-ih Modotti glumi u nijemim filmovima i predstavama. Susret i prijateljstvo s fotografom Edwardom Westonom utrlo je njezin put k fotografiji. Godine 1921. započeli su romantičnu vezu, a dvije godine kasnije par se preselio u Mexico City. Inspirirana svojim mentorom i novom sredinom, započinje fotografirati meksički život i društvo. Zbog svoje jedinstvene modernističke perspektive ona je u stanju prikazati promjene i revoluciju koju je vidjela u tom razdoblju. Njezin je fotografski rad bio je uglavnom neprepoznatljiv sve do 1990-ih, kada je otkriven veliki broj njezinih fotografija u kući u Oregonu. Tada je otkriveno da je Modotti bila talentirana fotografkinja, a još slavniji Weston bio je njezin ljubavnik.

Foto: wikipedia.org/Barbara_Morgan_(photographer) [Barbara Morgan s Graflex kamerom 1940-ih]

Foto: wikipedia.org/Barbara_Morgan_(photographer) [Barbara Morgan s Graflex kamerom 1940-ih]

Barbara Morgan (1900. – 1992.)

Dinamičke i fluidne fotografije suvremenih plesača obično se povezuju s fotografkinjom Barbarom Morgan, a sve je započelo jedne noći 1935. godine, kada je prisustvovala izvedbi u Martha Graham Dance Companyju. Tada se već bavila fotografijom, 1931. godine postavila je studio u New Yorku, no tek nakon što je svjedočila revolucionarnoj koreografiji, prepoznala je kako je presudno dokumentirati društvenu važnost u nastajanju American Modern Dance pokreta. Njezino eksperimentiranje s tehničkim aspektima fotografije, kao što su višestruke ili duge ekspozicije, koje su joj omogućile da prikaže energiju i snagu koju iskazuju suvremeni plesači. Zajedno s fotografima poput Ansela Adamsa i Dorothea Lange, Morgan je bila jedna od suosnivačica međunarodnog fotografskog časopisa Aperture, koji je još uvijek široko uspješan.

Foto: pinterest.com/jmconstante [John Swannell, „Ruth Bernhard“ (1992.)]

Foto: pinterest.com/jmconstante [John Swannell, „Ruth Bernhard“ (1992.)]

Ruth Bernhard (1905. – 2006.)

Slavni američki fotograf i jedan od prvih autora umjetničke fotografije Ansel Adams, proglasio ju je „najvećom fotografkinjom aktova“. Rođena Njemica, Amerikanka Ruth Bernhard, kroz svoje crno-bijele aktove tretira ljudsko tijelo kiparskim osjećajem. Bernhard je započela svoju karijeru kao asistentica redatelja i fotografa Ralpha Steinera. No, nakon što je raskinula radni odnos iskoristila je otpremninu i kupila vlastitu fotografsku opremu. Provela je veći dio svog vremena na Manhattanu, gdje se zabavljala s prijateljicom, također fotografkinjom Berenice Abbot i njezinom ljubavnicom Elizabeth McCausland. Zajedno su aktivno sudjelovale u lezbijskoj subkulturi njujorškog umjetničkog svijeta.

Komentari