Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Knjige

Arthur Rimbaud – Čovjek ispred svog vremena?

20.10.2015. Martin MajcenovićFoto: facebook.com/ArthurRimbaudAuthor

Vječni bundžija, čudo od djeteta, čovjek ispred svog vremena, avangardist prije avangarde, težak i neprilagođen karakter, derište u tijelu odrasla čovjeka… Svi se ti epiteti mogu vezati uz život ovog kontroverznog književnog velikana, rođenog 20. listopada 1854. godine u Charlevilleu, gradiću u sjevernoj Francuskoj. U svome kratkom životu od trideset i sedam godina Jean Nicolas Arthur Rimbaud stigao je proživjeti ono što ne uspijeva  prosječnome čovjeku, a od petnaeste do devetnaeste godine napisati ono što ne uspijeva prosječnome pjesniku.

Krenimo redom. Odrastao u obitelji s bratom i dvjema sestrama, pod strogim odgojem samohrane majke, Rimbaud je (kako to često biva) od najranijih dana pokazivao znakove genijalnosti. Priče o njegovu djetinjstvu kažu da je majka njega i brata kažnjavala učenjem latinskih heksametara napamet, koje je Rimbaud svladavao bez poteškoća. Osim toga, odgoj njegove majke bio je strogo katolički, što će se kasnije odraziti na njegovu radikalnom negiranju kršćanstva, kao i svih ostalih konvencionalnih običaja malograđanštine. Kao što se dade nazrijeti iz njegove pjesme Sedmogodišnji pjesnici, pisanoj upravo u stihu koji imitira latinske heksametre, odmalena je bježao od ustaljenih običaja i vjerovanja, težio Slobodi i orijentalnim krajevima snatreći o ljudima drugačijima od onih koji su ga okruživali.

Rimbaud je bio izvrstan učenik u svim poljima osim prirodnih znanosti, a u otkrivanju njegova literarnog talenta važnu je ulogu odigrao profesor Georges Izambard, učitelj i prijatelj s kojim je dijelio svoje prve literarne uratke. Možda je baš njegovo unovačenje u Francusko-pruskom ratu 1870. bilo okidač za Rimbaudovo problematično ponašanje, koje je tada bilo na vrhuncu. Odao se alkoholu, zanemario higijenske navike i često zapadao u svađe. Običan tinejdžerski bunt, netko će reći, no ako je tako, on je svakako bio intenzivniji nego u prosječnog tinejdžera. Tri je puta u razdoblju od godinu dana bježao od kuće, a posljednji put bio je i onaj koji će obilježiti njegov život.

Na poziv tada uglednog pjesnika Paula Verlainea Rimbaud je došao u Pariz 1871. godine, predstavivši mu se u pismima svojim vjerojatno najpoznatijim djelom, poemom Pijani brod. Potpuno se odavši boemskom životu, Rimbaud i Verlaine ubrzo se upuštaju u homoseksualnu vezu obilježenu brojnim svađama i turbulencijama izazvanim uglavnom provokativnim Rimbaudovim ponašanjem, ali i obostranom prekomjernom konzumacijom absinta i hašiša. U tom razdoblju Verlaine dobiva i dijete, no zbog odnosa s Rimbaudom raskida sa suprugom u više navrata. Kasnije putuju po Engleskoj i Belgiji, nekoliko puta raskidaju, da bi 1873. Verlaine u bunilu pucao na Rimbauda i ranio ga u ruku. Nakon toga biva osuđen na dvije godine zatvora zbog ranjavanja i „aktivne i pasivne sodomije“, a Rimbaud se vraća u Charleville i dovršava svoje prozne fragmente pod nazivom Sezona u paklu. Ubrzo počinje raditi na Iluminacijama, zbirci pjesama u prozi koju dovršava 1875., kada preobraćeni Verlaine izlazi iz zatvora i pokušava ponovo uspostaviti vezu s Rimbaudom. No Rimbaud ga odbija i kreće u ono o čemu je sanjao još od najmlađih dana: putovanje po Europi i Africi, otkrivanje dalekih i nepoznatih krajeva. U Etiopiji se sprijateljuje s guvernerom pokrajine Harar i zapošljava se kao nadzornik izvoza kave. Nažalost, putovanja će ga koštati mnogih bolesti: od tifusa na Cipru do raka kostiju, amputacije noge i smrti 1891. po povratku u Francusku. Zbirku Poezija (pjesme nastale od 1869. do 1871.) Paul Verlaine objavio je nakon njegove smrti.

Rimbaudov život, s naglaskom na odnos njega i Verlainea, prikazan je i u filmu Potpuna pomrčina (1995.) redateljice Agnieszke Holland. Rimbauda tumači Leonardo DiCaprio igrajući jednu od svojih prvih zapaženijih filmskih uloga. Usto doživljava i svoj prvi filmski poljubac: dakako, s VerlaineomDavidom Thewlisom.

Foto: imdb

Foto: imdb

 

Njegovo pjesničko djelovanje obilježila je težnja za pronalaženjem univerzalnog pjesničkog jezika.

Taj jezik bit će duša za dušu, koji sažima sve, mirise, zvuke, boje – misao što kvači misao i vuče je.’ Posebno se to vidi u pjesmi Samoglasnici, što kasnije objašnjava u Sezoni u paklu: ‘Izmislio sam boju samoglasnika! A crno, E bijelo, I crveno, O plavo, U zeleno. – Odredio sam oblik i kretanje svakog suglasnika, pa sam, s nagonskim ritmovima, polaskao sebi da sam izmislio pjesničku riječ koja će danas-sutra biti dostupna svim ćutilima. Prijevod sam pridržavao za sebe.’


Samoglasnici su često bili izloženi brojnim tumačenjima formule samih samoglasnika. Tumačenja su se kretala od onih o nadnaravnim utjecajima na njihovu boju do čisto vizualnog tumačenja njihova izgleda.

Estetika ružnoće također je važan dio Rimbaudova stvaralaštva, a pojavila se kao protuteža tadašnjim larpurlartističkim strujanjima. S ogromnom dozom psovke i groteske ona napada parnasovske ideale, a često se koristi  i kao antiklerikalni ili antimonarhistički protest. No vjerojatno ponajbolji primjer njegove karikature jest pjesma Sjedioci, navodno inspiriranu šarlvilskim knjižničarom koji je odbio Rimbaudu posuditi knjigu, smatrajući je neprimjerenom njegovu uzrastu.

Sa crnim ožiljcima, zelenih podočnjaka,
Prsti im natečeni grče se do bedara,
Tjeme što mrzovolja mrštila im je svaka
Ko gubav rohavo je cvijet posred zida stara;
Ljubavlju padavičnom kosturi im sjedećke
Kalemljeni su, čudni, na velike skelete
Stolica potamnjenih; o rahitične prečke
Svakoga im se dana i noći noga plete!

(…)

Poezija Arthura Rimbauda na hrvatskom je sabrana u knjizi Poezija u prijevodu Zvonimira Mrkonjića, koji je napisao i detaljan predgovor. Što reći nego… Treba čitati!

Komentari