“Šta si to uradio?” (Crvi): Album svježine, moći i žestine bez trenutka slabosti
Nakon pune dvije godine od svog debitanstkog izdanja “Piše nam se dobro”, beogradski noise/art/experimental/post/rock bend Crvi predstavlja svoj drugi album imena “Šta si to uradio?”. Četvorku u sastavu čine Damjan Babić (vokal/gitara), Vladimir Pejković (bas/vokal), Sergej Sokolov (gitara) i Andrej Mladenović (bubnjevi). Album donosi ukupno sedam pjesama (+ Interlud 1 i Interlud 2), dok na naslovnoj pjesmi Šta si to uradio? i završnoj Nikako gostuje Vukašin Đelić na organeli.
Moj prvi susret s muzikom ovog benda zbio se putem singla Lažem i kradem s debitantskog izdanja i već tada je bilo jasno kako su Crvi bend s mudima, recentni album je da odmah tu budemo jasni, samo potvrdio taj status te na ionako kvalitetom pretrpanoj srpskoj/beogradskoj sceni zacementirao još jedno ime u folder A kategorije.
Muzički i žanrovski Crvi ne vape za kategorizacijom, opet ako bi ih morao kategorizirati bilo bi to između meni jako drage dvije referentne točke na potezu Fugazi – King Gizzard & the Lizard Wizard. Distorzija, disonancija, nagle promjene ritma i ne zaziranje od eksperimenta u kombinaciji s, na trenutke šizofrenim, vokalnim eksapadama čine ovo izdanje dovoljno poremećenim odnosno lišenim klišeiziranih rokenrol obrazaca kakvima smo bombardirani od strane raznoraznih povratničkih cover bendova koji misle da to nisu.
Jednostavno, riječ je o kvalitetnim pojedincima s dovoljnom dozom naslušanosti kvalitetne muzike koji u datom trenutku reagiraju na podražaj stvarajući u naponu svoje stvaralačke snage album svježine, moći i žestine koji uistinu nema trenutak slabosti. Ovo izdanje provjetrava ustajale rokenrol ćumeze i još jednom pokazuje kako u muzici ne moraš nužno biti inovator, ali moraš imati muda. To moraš.
Od otvarajuće Veliki, preko Jedva čekam, Gosti u snovima, naslovne Šta si to uradio? te Istine postoje i završne Nikako šizofreni valjak neprestano melje uz tek povremeno spuštanje noge s gasa kako bi se kontemplirala nakupljena žestina. Lirički, album neće ući u anale s obzirom da se bavi općim mjestima nesukladnosti individualca naspram kolektivne besvijesti, ali zato svirački dio apsolutno preuzima primat atmosferom popunjavajući eventualne liričke nedorečenosti.
Vrlo lako i bez trenutka ustezanja se može reći kako već u veljači imamo ozbiljnog kandidata za vrhove mnogih godišnjih lista kojima internet vrvi u posljednjem mjesecu u godini, a srpska alternativna scena (uz Artan lili, Ti, Straight Mickey and the Boyz, Buč Kesidi, Šajzerbiterlemon, Vizelj) ima još jednog kandidata u kategoriji „ne propustiti“ jer ako Crvi uspiju kroz žive nastupe pretočiti i nadograditi silinu koju posjeduju, debitantsko “Piše nam se dobro” će ujedno biti i vizionarski iskaz ovog benda.
