Dokukutak: Neka najbolja balerina pobijedi (“First position”, B.Kargman)
First Position (2011) američki je dokumentarni film redateljice Bess Kargman koji prati šest balerina i baletana u njihovim pripremama za Youth America Grand Prix, jedno od najvećih i najprestižnijih svjetskih natjecanja u baletu za mlade od 9 do 19 godina koje se održava u New York Cityju. Naziv dokumentarca “First Position” proizlazi iz jedne od pet standardnih pozicija u klasičnom baletu. Bess Kargman i sama je bila plesačica te je zbog ovog dokumentarnog filma, ujedno i njezinog prvog filma, dala otkaz na poslu i namjerno se odlučila posvetiti sebi bliskoj temi kako bi je “pravilno uprizorila na filmu.”
First Position bio je jedan od potencijalnih kandidata za najbolji dokumentarac na Toronto International Film Festivalu, dobio je nagradu žirija na San Francisco Doc Festu i nagradu publike za najbolji dokumentarac na Dallas International Film Festivalu i Portland International Film Festivalu.
Kargman je namjerno odabrala rasno, etnički i klasno raznoliku skupinu protagonista u svojem dokumentarcu kako bi pružila gledateljima što širi spektar plesačkog svijeta u kojem nisu svi bijeli, tanki, bogati i nasmijani. Protagoniste čine Aran Bell, dijete oca marinca koji se stalno seli, Michaela DePrince, Afroamerikanka posvojena iz ratom razorenog Sierra Leonea, Rebecca Houseknecht, najstereotipnija balerina koju svi zovu “Barbie”, Joan Sebastian Zamora, mladić kojem nedostaje njegova obitelj u Kolumbiji, Jules i Miko Fogarty, brat i sestra čija je majka posvetila velik dio života podržavajući njihovu strast prema baletu.
Poseban je naglasak u dokumentarcu na odricanju potrebnom za profesionalno bavljenje baletom. Jedan par baletnih cipelica košta oko 80 dolara, a potrošna su roba koja se baca u roku od nekoliko dana. Cijena iznajmljivanja dvorana i instrukcija baleta za Rebeccinu obitelj popela se na cijenu školarine za fakultet koja je u Americi astronomski visoka. Obitelj Fogerty živi na posebnoj dijeti da bi podržali svoju djecu koja zbog bavljenja baletom moraju paziti na kilažu. Određena pomagala za balet pomalo podsjećaju na sprave za mučenje, a neke su od vježbi bolne za gledati jednako kao grimase na dječjim licima koje su direktna posljedica tih vježbi.
Michaela se mora nositi s rasizmom u baletu i stereotipom koji kaže da “crnci ne mogu plesati balet jer imaju predebele noge i premišićavo tijelo.” Dječaci su pak podložni kritici svoje muškosti, odnosno propitkivanju iste. Miko se školuje kod kuće kako bi imala više vremena posvetiti se baletu, a mnoge balerine i baletani odustanu od daljnjeg školovanja jer za njega nemaju ni vremena niti novaca. Mnogi od njih nemaju priliku iskusiti “pravo” djetinjstvo, bezbrižno djetinjstvo puno igre i zabave, no njihova je strast prema baletu dovoljna da ih održi sretnima. Dokumentarac ne pokušava sakriti činjenicu da je cijena baleta visoka i za plesače i za njihove obitelji te da nije sve uvijek ružičasto i čipkasto.
Ta strana priče nije nepoznata svima koji u svojim životima imaju pravu strast jer svaka strast ima svoju cijenu i zahtijeva puno odricanja. Sve se muke balerina i baletana iz dokumentarca isplate kad se uspiju plasirati na Youth America Grand Prix, ali neće svi završiti natjecanje kao pobjednici. Ton dokumentarca svakako je pozitivan s glavnom porukom koja glasi: “nikad nemojte odustati.” Iako natjecateljska komponenta pomalo podsjeća na X Factor, glavni protagonisti dovoljno su dubokih životnih priča da bi svaki od njih zasebno mogao popuniti jedan dokumentarac, a First Position ostavlja dojam otvorenih vrata u svijet o kojem bi se još mnogo toga moglo snimiti.
