Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Izvedbene umjetnosti

“Drakula” (ZKM): Katastrofalno loš pokušaj kritike suvremenog društva

01.10.2015. Tim HrvaćaninFoto: www.zekaem.hr

U Zagrebačkom kazalištu mladih 25. rujna je premijerno izvedena predstava “Drakula” u režiji vojvođanskog redatelja Andrása Urbána. “Drakula” je nastao u koprodukciji ZKM-a, Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora i Fondazione Teatro Due iz Parme po izabranim motivima iz istoimenog romana Brama Stokera. No izuzev u najavi, predstava zapravo nema nikakve veze sa Stokerovim “Drakulom”, što nam u prvih par minuta potvrde i izvođači. Nema tu ni likova ni dijaloga ni narativne radnje jer ovo nije scenska adaptacija romana, nego je predstava rađena kao kolaž motiva po receptu Montažstroja i Frljićevih radova poput “Turbofolka”.

U suštini je riječ o nedorečenom i besmislenom pokušaju kritike suvremenog društva izgrađenom na labavoj i neuvjerljivo izloženoj premisi o samouništenju ljudske vrste. Urbán od “Drakule” preuzima isključivo neke općenite motive kao što su krv i strast (zapravo seksualni nagon), a i njih ogoli do krajnosti kakvu ne možemo povezati sa Stokerovim gotičko-romantičarskim romanom. Ti su motivi podloga za brojne opscene slike prepune golotinje i seksualnih činova koje se izmjenjuju s veoma nabrijanim songovima na tragu onih iz predstave “A gdje je revolucija, stoko” Montažstroja. Između svega nađe se pokoji nihilistički i pesimistično intoniran monolog i to je cijela predstava, ništa autorski previše originalno ili dosad neviđeno, a još k tome poprilično dosadno i nespretno režirano.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

U svojoj je kritičnosti redatelj sveobuhvatan, ali bez ikakvog smisla ili reda, što je jedan od izvora neuspjeha cijele predstave. Urbán očito ima jaku želju i potrebu raditi socijalno angažirano i kritički nastrojeno kazalište, do te mjere da nije ni bitno koliko se međusobno mogu smisleno povezati objekti njegove kritike. Problem je u tome što ta kritika nije smještena u okvir, nema fokus, nema metu kojoj je usmjerena, ne poziva na bunt niti plovi terenom satire, već je tu ubačeno sve što je moglo stati u tih sat i 15 minuta predstave, od katoličke Crkve, preko svih religija, do ratova, kapitalizma i Europske Unije.

Pritom je sve to jasno ideološki obojeno, ali tako da se stvara dojam da redatelj privatizira kazalište i koristi ga kao teren za izbacivanje osobnih frustracija, a to je ono što kazalište kao umjetnost nikad ne bi smjelo postati. No, najgore od svega je to što su sva ta kritika i svi ti songovi u većini navrata banalno svedeni na izraze poput “Fuck me”, “Fuck Europe”, “Suck my ass” i slične “domišljate” fraze. Takva kritika nije izravna kao što neki to misle, već je nemaštovita, gotovo pa ziheraška, a u predstavi poprilično vulgarna zbog čega ne postiže ni uvjerljivost ni interes kod gledatelja.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Nimalo zanimljiviji ili poticajniji nije ni vizualni/fizički dio predstave koji obiluje potpunom golotinjom. No kao što sam naglasio i u kritici predstave “Lulu” zagrebačkog HNK, ovakve nas stvari odavno ne bi trebale šokirati ni smetati jer smo svi, osim možda časnih sestara i svećenika zavjetovanih na celibat, vidjeli golo muško i žensko tijelo, spolne organe, grudi i stražnjice. Glumci čak ni nemaju puno međusobnih interakcija, nešto je tu istospolnih dodirivanja, no potpuno bezazlenih, a vjerujem da uobičajena ZKM-ova publika može “preživjeti” takve scene. No zašto ih uopće moramo gledati zaista nisam siguran. Drugim riječima, golotinja u predstavi, barem u tolikoj mjeri, nema nikakvog pokrića, sama je sebi povod i svrha, a “šokantna” je tek toliko da se o tome raspišu mediji koji inače redovito ne prate kazališnu scenu.

U tom pogledu prvenstveno valja pohvaliti izvođače koji su zaista sjajni i koji su jedina svjetla točka predstave. Da su glumci kojim slučajem lošiji, slabiji u interpretaciji svih tih vulgarnosti koje im je Urbán zadao, predstava bi u potpunosti bila negledljiva. Iako im ova makljaža i nije bila potrebna u karijeri, “Drakula” je u svakom slučaju još jednom istaknuo talent izvrsnih Mie Biondić i Dade Ćosića koji su u potpunosti ukrali show starijim kolegama iz ZKM-a, Luciji Šerbedžiji i Edvinu Liveriću. Ćosić briljira u sceni u kojoj nateže vlastitu kožu i iako to zapravo nije tako bolno (probajte sami na sebi), svojim je pokretima i izrazom lica uspio prenijeti bol na publiku. U uvodnoj sceni intrigira i mariborska kolegica Nika Rozman kojoj prema kraju predstave pada razina uvjerljivosti, no inspiraciju zato ne gube njezini kolege Matevž Biber i Jurij Drevenšek. Postavu zaokružuju Davide Gagliardini i Gian Marco Pellechia, a potonji ne sudjeluje u završnoj sceni, u kojoj se ostatak ansambla potpuno gol valja u blatu i krvavo crvenoj boji, vjerojatno odbivši to raditi.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Nekoliko je ipak zanimljivih prizora u predstavi, među kojima se ističe onaj u kojem Matevž Biber ismijava tipični scenarij nekog pornića i demonstrira ga uz komade voća – bananu, polovicu grejpa, višnje i ananas. No ta scena, koliko god bila domišljata i zabavna, nema apsolutno nikakve veze s ostatkom predstave, što Biber i sam kaže ismijavajući publiku da je došla pogledati nešto romantično. Urbán očito pokušava provocirati publiku, izrugivati joj se, no ZKM-ova se uobičajena publika uglavnom unaprijed informira o predstavama i ne ide u kazalište zato što želi pogledati nešto smiješno ili romantično te je u ovom slučaju znala da neće gledati klasičnog Drakulu, tako da navedena provokacija u samom startu gubi efektnost jer publike ostavlja zbunjene s mislima “o čemu oni to sad govore”.

Izrugivanje tu ne staje pa u sljedećim prizorima glumci “uzimaju novce iz blagajne” i guraju ih u sve moguće tjelesne otvore, a zatim “uzimaju odjeću publike iz garderobe” i navlače je po svojim golim i prljavim tijelima. Po Urbanu je očito luksuz to što mi sjedimo u kazalištu i gledamo njegovu predstavu pa nas se može strpati u isti koš s ostalim objektima njegove kritike, kao što su multinacionalne korporacije i državne vlade. No na trećoj je izvedbi gledalište bilo poluprazno, a na svakoj će sljedećoj izvedbi vjerojatno biti još praznije. Da zaista izvuku odjeću gledatelja iz garderobe postalo bi zanimljivije, no ovaj koncept podrugljivog rušenja četvrtog zida nije ništa novo, o tome je još šezdesetih godina prošloga stoljeća pisao Peter Handke u svom dijelu “Vrijeđanje publike”.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Kostimografiju – one tri haljine i muška odijela, prije no što se glumci skinu – potpisuje Doris Kristić, scenograf je Marko Japelj, a za industrial glazbenu podlogu očito inspiriranu Laibachom i Montažstrojem zaslužna je Irena Popović. Koliko god glazbeni brojevi bili potencijalno dobri i funkcionalni, zbog zatupljujućih tekstova ne uspijevaju održati dinamiku predstave. Scenografija se služi simbolikom kako bi prebrodila most između fikcionalnog svijeta Drakule i suvremenog društva, no ni taj segment predstave nije uspio kako spada.

Osim krvi i križeva, u jednom se trenutku odozgo pojavljuje divovska maketa šišmiša oko koje se u par navrata nateže dvoje-troje glumaca, nakon čega ona samo tako visi bez da se iskoristio njen potencijal. Tako je redatelj i u jednom prizoru htio da se glumice poliju sokom, pudingom i voćem, no nakon što one odu sa scene predstava jednostavno stane na pola minute kako bi se prebrisao pod, a slična se situacija ponovi i u prizoru s lutkama beba, koje nakon malo agresivnog nabacivanja jednostavno pometu van. Svi ti prekidi dodatno remete ritam i kvare ionako dosadnjikavu dinamiku predstave.

Postoje loše predstave koje vrijedi pogledati, no “Drakula” ne spada ni u tu kategoriju. Iako je rujan tek završio, ZKM se ozbiljno kandidirao za najgoru predstavu sezone, a ovu će katastrofu doista biti teško nadmašiti.

(Visited 1.060 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(24 votes, average: 2.208 out of 5)

Komentari