Istaknuto
19.07.2018.

Tri autorska projekta, jedna opera, jedan mjuzikl, praizvedba jednog suvremenog hrvatskog teksta i uprizorenje jednog klasičnog naslova - to su najbolje predstave u sezoni 2017./18. koje se izdvajaju po svojoj kvaliteti, originalnosti, izvrsnoj režiji i glumačkim ostvarenjima.

18.07.2018.

Prošle godine počeli smo praksu filmova i albuma starih deset godina, tako i ove nastavljamo s filmskim naslovima, ovaj put iz 2008. godine.

Izvedbene umjetnosti

“A gdje je revolucija, stoko?” (Montažstroj): Angažirano i glasno, no ne suviše jasno

13.03.2015. Tim Hrvaćanin
Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Najnoviji projekt kazališne skupine Montažstroj predstava je „A gdje je revolucija, stoko?“. Predstava je bila premijerno izvedena prošle godine na prestižnom festivalu Bitef u Beogradu, gdje joj je dodijeljena specijalna nagrada žirija. Hrvatska je premijera bila u siječnju u ZKM-u, gdje je ponovo igrala ovog tjedna. Predstavu je režirao voditelj skupine Borut Šeparović, a ove sezone Montažstroj slavi 25 godina rada.

Riječ je o glazbeno-dokumentarističkoj predstavi koja se bavi pitanjem autorskih prava i autocenzure, a kao podlogu svojih aktivističkih manifesta uzima ex-yu glazbu i hitove, prvenstveno s legendarnog albuma „Paket aranžman“. Iste su pjesme autori Montažstroja već koristili u predstavi „Mali čovjek želi preko crte“ (MČŽPC), u kojoj je Zbor malih ljudi putem te glazbe upozoravao na društvene nepravde prema potlačenim i marginaliziranim društvenim skupinama. No, ta je predstava bila zabranjena nakon svega par izvedbi zbog kršenja autorskih prava i nedozvoljenog korištenja nekih pjesama u predstavi.

Problem s autorskim pravima stvorio je zapravo Dušan Kojić Koja iz Discipline kičme i nekadašnje Šarlo Akrobate, zabranivši upotrebu svojih pjesama. Kako u Revoluciji kaže Ante Perković, autorski tim MČŽPC-a nije bio spreman podnijeti žrtvu vlastite slobode zbog te predstave. No, moglo bi se reći da su si problem sami stvorili jer uopće nisu ni tražili dozvolu za korištenje tuđih pjesama u predstavi, a kad je ‘zakurilo pod petama’ jednostavno su ugasili projekt i raspustili Zbor malih ljudi.

Foto: facebook.com/montazstroj

Foto: facebook.com/montazstroj

Na temelju toga nastala je nova predstava, zasad ne zabranjena. U Revoluciji sviraju iste pjesme kao u MČŽPC-u, samo što se ne koriste originalne snimke, već Montažstroj izvodi svoje obrade tih pjesama. Glazbena podloga novovalnih punk rock budnica pretvorena je u sirovu synth elektroniku koja podsjeća na industrial zvuk slovenskog Laibacha i daje iznimnu moć kazališnoj izvedbi, posebice zbog glasnoće glazbe koja u potpunosti okupira zvučno polje slušatelja. Veći dio predstave čine svima poznati glazbeni brojevi, zbog čega bi se o ovome moglo pričati i kao o aktivističko-dokumentarističkom mjuziklu, no zbog bučnosti, rasvjete, umjetnog dima i koreografije s crvenim zastavama u samom finalu, ovo nije daleko ni od grandioznih koncertnih spektakla.

Uz glazbu se citira Zakon o autorskim pravima, tematizira društveni kontekst albuma „Paket aranžman“ i diskografske industrije Jugoslavije i Hrvatske te problematizira sam pojam autorskih prava u odnosu na javna dobra. U predstavi se prikazuje i velik broj snimaka s proba i prvih izvedba predstave MČŽPC. Odnosno, videoprojekcije prate cijelu predstavu na ogromnom platnu, no uz sliku nema zvuka – Montažstroj je same sebe cenzurirao, zbog čega neprestano naglašavaju da to nije predstava MČŽPC, već da je riječ o snimci predstave. Zbog videoprojekcija predstavu neprestano pratimo na dva plana, što svakako daje dodatno dinamiku već inače dinamičnoj predstavi, punoj glazbe, pjesme, bijesnih povika i energičnih kretnji.

Što se tiče glazbe, osim što su svi ti jugoslavenski hitovi glazbeno obrađeni u elektroničkim aranžmanima, promijenjeni su i stihovi većine pjesama, pa se tako umjesto Plastike Idola pjeva Svastika, a Kenozoiku se u pripjevu pridružuju kapitalizam i socijalizam („reci mi, kenozoik/kapitalizam/socijalizam nije za tebe“). Uz spomenuti Kenozoik, najbolje su reinterpretacije doživjele Amerika, također od Idola, u kojoj se jednostavno, ali efektno nabraja desetak država trećeg svijeta i uspoređuje ih se s uvijek najboljom Amerikom, te Zlatni papagaj Električnog orgazma. Pod nož Montažstroja dospjele su i broje druge pjesme, poput Ona se budi i Niko kao ja Šarlo Akrobate ili legendarnih Maljčika.

Foto: www,facebook.com/montazstroj

Foto: www,facebook.com/montazstroj

Glavna je tema predstave ispitivanje autorskih prava – kome sve pripadaju, zašto i u kojem vremenskom razdoblju. Glavni je argument Montažstroja za pravo na korištenje pjesama s „Paketa aranžman“ činjenica da su one izdane u državi koja više ne postoji za izdavačku kuću koja više ne postoji. Također, oni ističu da su te pjesme sa sobom donijele promjenu, revolucionarni naboj u tadašnjim vremenima, a da iste asocijacije stvaraju danas. Oni ih stoga smatraju javnim dobrom i upravo su na njima htjeli izgraditi svoju prvotnu, društveno kritičnu predstavu. Sami kažu da to možda nije legalno, ali smatraju to legitimnim. U tom pogledu čini se nelogičnim Kojina zabrana upotrebe pjesama, koji cijelu karijeru izbacuje stihove kritike postojećem političkom i svjetonazorskom establishmentu.

S druge strane, čini se nelogičnim i to što je fokus cijele predstave kritiziranje Koje, jednog od najboljih glazbenika ovih prostora koji je scenu zauvijek zadužio svojim pristupom, stilom i beskompromisnim stavom, pa makar to bilo uskraćivanje svojih pjesama jednoj kazališnoj predstavi. To bi trebalo poštovati, no Montažstroj sebi dodjeljuje ulogu Svemogućeg, pa pod svaku cijenu koristi te pjesme. No, osim što ih koriste za javnu kritiku, kao u MČŽPC (što nam potkrepljuju već spomenute videoprojekcije), koriste ih i kako bi kritizirali same autore tih pjesama, do te mjere da Perković čekićem razbija ploču „Paket aranžman“ jer mu je ovaj proces (auto)cenzure uništio dječje i tinejdžerske snove. Što se mene tiče, upravo takvo ponašanje jest djetinjasto, a pomalo i licemjerno. Bi li Montažstroj dopustio drugima korištenje njihovih projekata i predstava? Tko zna, da su pristojno pitali, možda bi Koja i pristao ustupiti pjesme. A možda je to sve namješteno kako bi predstava jače odjeknula u javnosti, što im je uz rasprodane izvedbe u Rijeci i Zagrebu zasigurno uspjelo.

Foto: www.zekaem.hr

Foto: www.zekaem.hr

Što se tiče problematiziranja autorskih prava, ono što mi nije jasno jest zašto napadaju Koju, brata po oružju, a ne recimo ZAMP ili velike diskografske kuće? Tek na sekundu spomenu vlasnike autorskih prava Croatia Recordsa, no meni se to čini kao puno važniji problem od onoga koji su oni stvorili i stavili u prvi plan (ponavljam, nikad nisu ni pitali za dozvolu za upotrebu Kojinih pjesama, a sada iz toga rade veliki skandal). Kako predstava odmiče, kroz pjesme se ipak počinju dodirivati drugih društvenih tema, onih iz MČŽPC, a našlo se i mjesta za Željku Markić, Ružu Tomašić i ironične stihove o ciganima, Srbima, pederima i drugim manjinskim skupinama. Glavni nedostatak te razine kritičnosti ove predstave je to što se prema objektima svoje kritike ponašaju na isti način kao što se ti objekti u stvarnosti ponašaju, u skladu s narodnom ‘oko za oko, zub za zub’. Možda žele da oni osjete kako je to biti marginaliziran i gažen od sistema.

Što se tiče same predstave, riječ je o vrhunskom umjetničkom proizvodu, a meni je kao gledatelju bilo užitak provesti tih sat i pol u kazalištu, pa makar me izvođači ironično prozvali elitnom publikom. Prvenstveno valja pohvaliti izvođače i njihov hrabar angažman te beskonačnu energiju koju pružaju na sceni. Ante Perković nas kao pripovjedač vodi kroz predstavu, predstavlja teme kojima se u predstavi bave te izlaže problematiku. Na njegov se dio nadovezuje glazba – Konrad Mulvaj neumorno lupa po elektroničkom padu, ponekad se zasvijetle i tipke koje očita iskaču iz ritma, no nešto od tih slojeva elektronike mora biti i reproducirano preko matrice, odnosno Mulvaj ne može sve uživo izvesti. Posebice treba istaknuti ženski trio – Buga Klara Blanuša, Andreja Dodig i Nataša Mihoci – koje cijelu predstavu gotovo bez pauze pjevaju, skaču, trče, viču i urliču, ne pokazujući ni tren umora ili posustajanja u svojim revolucionarno-aktivističkim nastojanjima.

(Visited 380 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 4.111 out of 5)

Komentari