Eurofilm: Joyeux Noël
Ovog Božića, pored ostalog, obilježit ćemo 100 godina od „Božićnog primirja“. Događaj je to koji je potvrdio da rata ne bi bilo (ili bar ne bi trajao jednako dugo) kada bi o njemu odlučivali oni s prve crte bojišnice. Naime, na Badnjak 1914., za vrijeme Prvog svjetskog rata, neprijateljske strane sklapaju neslužbeno primirje te prekidaju vatru. Sve se razvijalo spontano – od pjevanja božićnih pjesama i druženja s neprijateljima do pokapanja palih vojnika i igranja nogometa na ničijoj zemlji, gdje se sve i odigralo.
Joyeux Noël francuski je film iz 2005. godine koji svjedoči o ovom događaju. Ono što uvelike dijeli ovaj film od stvarnog događaja je lik žene, sopranistice Anne Sørensen, ljubavnice jednoga od njemačkih vojnika. Teško je reći da je njezin lik uvelike pridonio samoj priči, štoviše možda bi film bio uvjerljiviji kada se ne bi pojavila.
Uz nju, nekoliko likova čini samu srž filma. Njezin ljubavnik Nikolaus Sprink, škotski svećenik Palmer, njemački poručnik Horstmayer, francuski poručnik Audebert I škotski poručnik Gordon.
Film oslikava sav besmisao rata. Naime, nakon primirja zaraćene strane trebale su se vratiti na svoje pozicije i nastaviti s ratom. Međutim, kako ubiti ljude s kojima ste maloprije slavili, pjevali, pili i razmjenjivali životne priče? Osim toga, ukazuje na poznatu činjenicu da rat ne postoji zbog pješaštva, rat je tu zbog onih koji s njim nemaju gotovo nikakve veze, osim što ga promatraju i planiraju iz udobnosti vlastita doma.
Ukoliko ovog Božića želite nešto drukčije, štoviše snimljeno po istinutu događaju, ovaj bi film mogao biti pun pogodak. Ipak, ono što ga čini vrijednim gledanja nisu ni glumci ni njihovi dijalozi, već činjenica da je Božić 1914. osvijestio stotine vojnika o besmislu rata i pokazao im da su njihovi neprijatelji ljudi njima slični. Možda bi u nekom pravednijem svijetu izmjenjivali teme uz toplu jutarnju kavu, a ne metke iz hladnih i tamnih rovova.
