Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Hugh Laurie with The Copper Bottom Band: 140 minuta čistog blues užitka

17.07.2014. Eleonora Glišić
Foto: Facebook

Foto: Facebook

Kada bih u par riječi trebala sročiti svoje emocije nakon koncerta Hugha Lauriea i pratećeg „Copper Bottom Banda“ 15. srpnja bilo bi to „Guys, you were f***ing great“, upravo kako se i sam Laurie pozdravio sa zagrebačkom publikom. Ljudi koji su bili u iščekivanju dobrog bluesa konačno su došli na svoje nakon skoro dva i pol sata svirke u Maloj dvorani Doma sportova.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Nakon Istanbula, Sofije, Bukurešta i Beograda, Hugha Lauriea i „Copper Bottom Band“ dočekalo je tri i pol tisuće obožavatelja koji su, zahvaljujući fantastičnom zvuku bluesa, jazza, r’n’b-a, tanga i rocka u izvedbi ovih sedmero vrsnih glazbenika uz Lauriea, jedva izdržali ostati na svojim mjestima. Glazbenici su pružili zaista bogatu predstavu, i kažem predstavu jer je koncert bio homogena mješavina glazbe, plesa i stand-upa. Zapravo, sve što biste i očekivali, ako ne i više.

Moje laičko uho nije primijetilo nikakve smetnje u zvuku, tako da bih rekla da je sve bilo na mjestu. Jedino na što se mogu požaliti jest nedostatak ventilacije i sparina zbog koje sam se i u sjedećem položaju ubrzo pretvorila u lokvicu vode. Atmosfera je unatoč tome bila na razini čemu je od početka doprinijela izvrsna komunikacija koju je glavni showman Laurie uspostavio s publikom. Impresivna je bila i pozornica koja me prebacila u neki stari, zagušljivi i zamračeni njuorlinški salon iz 1930-ih.


Ne znam je li tajna u izvježbanosti benda, njihovoj uživljenosti i osjećaju za blues ili pak njihovoj mnogobrojnosti i razvnovrsnosti, no definitivno su okupirali moju pažnju, čak i više od samog Hugha. Započevši svirku s nešto bržom „Iko Iko“ razbudili su publiku i nagovijestili večer ispunjenu dobrim, snažnim ritmovima. Publika je tijekom koncerta svjedočila raznolikoj listi pjesama popularnih blues autora poput „bad motherfu**era“ Dr. Johna kako ga je Laurie u jednom trenu nazvao, Raya Charlesa, Billya Taylora, Jona Clearya, Bessie Smith i Chucka Berryja. Izvedene su samo dvije pjesme s Laurievog prvog albuma „Let Them Talk“- poletna country-blues „You Don’t Know My Mind“ i „St. James Infirmary“ tijekom koje se Laurie iskazao na klaviru.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Moram priznati da sam se zbog nekoliko posebnih nastupa naježila i zaista ostala bez daha. Najviše od svih me prodrmala snažna „I Hate a Man Like You“ koju je otpjevao fenomenalni ženski (back) vokal Jean McClain a.k.a. Sista Jean, a za koju je sam Laurie priznao „Everytime this song destroys me“, i potpuno ga razumijem. Dojmila me se i „Kiss of Fire“, inače uvrštena na album „Didn’t it Rain“, koju je s lakoćom pjevala izvanredna Gaby Moreno na španjolskom. Tijekom izvedbe ista mlada dama i Laurie počastili su publiku svojim plesnim pokretima tanga. Snažne emocije izazvala je i pjesma „Lazy River“ Hoagyja Carmichaela koju je Laurie vješto izveo na akustičnoj gitari uz trojicu muških vokala u stilu a capelle. Vrhunac veselja i pjesma zbog koje su se prvi redovi ispod pozornice pretvorili u plesni podij, a Laurie na pozornici zaboravio svoje britanske manire i uštogljenost je „Green green rocky road“. Oni koji su pomislili da je to bio kraj i da nam više od toga Laurie i njegov bend ne mogu ponuditi, prevarili su se jer su uslijedila dva bisa- „Changes“ i „You Never Can Tell“ na koju su svi čagali ko Uma Thurman i John Travolta u Pulp Fictionu.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Sve u svemu, ostala sam ugodno iznenađena profesionalnošću, uigranošću i vještinom koju je Hugh Laurie prezentirao na klaviru, akustičnoj gitari i njegovim glasovnim mogućnostima. Ipak, najviše ću koncert pamtiti po izvrsnim solo izvedbama Jean McClain i Gaby Moreno, te punini zvuka koju je pružio ostatak benda, od trombona, klarineta, gitare, bubnja i kontrabasa. Sigurna sam da sam bend, bez glavne face Lauriea, ne bi privukao ovoliku publiku, a zaslužuju da ih čuje i mnogo veća publika. U svakom slučaju preporučam onima koji do sada nisu preslušali albume „Let Them Talk“ i „Didn’t It Rain“ da svakako to učine žele li se uz čašicu dobrog viskija vratiti u Louisianu davnih 30-ih godina prošlog stoljeća i uživati u vrhunskim izvedbama blues klasika.

Foto: Twitter

Foto: Twitter

Komentari