novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Inside Job ili kako je došlo do sadašnje ekonomske krize?

Foto: facebook.com/inside job
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: facebook.com/inside job
Foto: facebook.com/inside job

Tijekom ekonomske krize koja je započela 2008. godine milijuni su ljudi izgubili posao, kuću ili stan, znatno osiromašili, financijske su institucije propadale, a s njima i oni koji su dizali kredite i hipoteke, a mnoge su države morale ući u razdoblje takozvanih mjera štednje. Kaže se da je ta kriza najgora od Velike gospodarske krize koja je izbila tridesetih godina 20. stoljeća, odnosno smatra se da je čak i gora od spomenute, ali, ironično rečeno, imali smo sreće što su se nakon Drugog svjetskog rata razvile welfare state institucije kao što su socijalna pomoć i javno zdravstveno osiguranje, koje su donekle ublažile stanje sveopće humanitarne katastrofe (iako se po tim istim tekovinama danas svim snagama udara i nastoji ih se ukinuti ili privatizirati).

Same pojmove “ekonomske krize” i “recesije” mogli smo čuti, i još uvijek čujemo, posvuda, do te mjere da smo već praktički otupjeli na njihovo spominjanje. Međutim, kadgod bi se ekonomska kriza spominjala u mainstream medijima to bi uvijek bilo isprazno i nekritički. Neoliberalni kapitalizam bi se kao problem spominjao nikad ili jako rijetko, a o krizi se govorilo uvijek u kontekstu potrebe nekakvih praznih i jako slabo definiranih “strukturnih reformi” ili već spominjanih mjera štednje, bez ikakvog ogleda o tome zašto je do krize došlo. Tu dolazimo do filmova kao što je Inside Job.

Foto: youtube.com
Foto: youtube.com

Inside Job Oscarom je nagrađeni dokumentarni film redatelja Charlesa H. Fergusona iz 2010. godine koji govori upravo o konkretnim uzrocima ekonomske krize 2008. godine, s naglaskom na američki kontekst. Uz naraciju Matta Damona ekonomska se kriza sagledava kroz pet dijelova: prvi se bavi time kako smo došli do stanja pred samu krizu (dio u kojem se ponešto kaže i o osamdesetim godinama kada je započeo novi ciklus deregulacije tržišta), drugi stvaranjem velikog “financijskog mjehura” zbog odobravanja i prodavanja kredita bez pokrića, treći početkom same krize, četvrti pitanjem tko je za tu krizu kriv i peti time gdje se nalazimo sada (imajte na umu da je to 2010. godina). Sve se to prikazuje kroz intervjue s raznim ljudima, onima koji su nastojali razotkriti brojne financijske malverzacije raznih banaka, ali i s onima koji su u svemu tome izravno sudjelovali.

Ustvari je istinski fascinantno vidjeti krizu na ovakav način, kada je netko objasni poprilično “laički”, razumljivo, bez komplicirane terminologije kojoj je prava funkcija “običnom čovjeku” zamagliti razumijevanje financijskog sustava. Izvrsno je prikazano to kako velike financijske institucije rade ruku pod ruku jedne s drugima i s političkim državnim vrhom, sve kako bi se tržište dereguliralo i povećala opća nesigurnost u životima ljudi (u smislu zaposlenja, zdravstvenog osiguranja, školovanja itd.), ali kako bi se s druge strane povećao profit tih istih institucija, i uopće mogućnost toga da i dalje izvode razne malverzacije. Sve se to, na kraju krajeva, čini tako banalno i nevjerojatno, ali se nažalost ne može reći isto i za posljedice koje su uslijedile.

Foto: facebook.com/inside job
Foto: facebook.com/inside job

Ono što je možda i najinteresantnije u samom filmu upravo su ti ljudi koji su pristali na intervjuiranje. Tu su dekani i profesori raznih uglednih ekonomskih škola ili odsjeka za ekonomiju velikih privatnih fakulteta kao što je Harvard, koji su izravno ulazili u sukobe interesa tako što su radili kao savjetnici u američkoj vladi i poticali deregulaciju nauštrb “malog čovjeka” sve kako bi i sami iz toga profitirali. Jedan je od njih napisao znanstveni rad u kojemu na sva zvona hvali deregulaciju tržišta na Islandu, a koji je to napravio po narudžbi neoliberalne islandske vlade i za to primio 100 000 dolara (inače je ta deregulacija imala katastrofalne posljedice za Island). Mnogi od njih uopće nisu ni svjesni toga u čemu su sudjelovali i što su pomogli stvoriti.

Iako ni sam ne govori eksplicitno o problemu kapitalizma kao takvog (doista, u dokumentarcu valjda nijednom ne čujete riječ kapitalizam, veći je naglasak na individuama koje su prouzročile krizu, umjesto da ih se gleda u kontekstu njihovog položaja u samom sustavu i što on implicira), Inside Job daje jednu oštru i jasnu kritiku toga kako je došlo do ekonomske krize, odnosno, iako ne kritizira kapitalizam izravno, daje nam polaznu točku u kojoj ga sami možemo kritički sagledavati. U tome možda najbolje uspijeva prikazom rada administracija američkih predsjednika, od Reagana, Busha starijeg i mlađeg, do Clintona i Obame. U svim su tim administracijama radili (i još uvijek rade i vjerojatno će raditi i dalje u budućnosti) isti ljudi, bilo kao financijski savjetnici, bilo kao ministri financija, ljudi Wall Streeta, ljudi koji su na čelu najvećih investicijskih banaka, zaključno – ljudi kojima pogoduje nekontrolirano i divlje tržište. Pitanje je dokad će se takvo nešto tolerirati i trpjeti, ne samo u Americi, već i ovdje, gdje je kriza ostavila duboke posljedice. U svakom slučaju, filmovi kao što je Inside Job nam mogu uvelike pomoći u osvještavanju problema.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari