Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Izlog suvremenog zvuka – Jastreb: Filter za debile

08.05.2015. Jan VukasovićFoto: Luka Sinković

Usprkos prebogatom programu Izloga suvremenog zvuka, kojeg još od srijede možete doći besplatno poslušati u zagrebački SC, ovdje vam donosimo izvještaj s jednog nastupa, iako ga – da budem iskren – ni ne mogu nazvati koncertom, premda bi ga možda mogao nazvati performansom u nedostatku boljeg termina.

Niko Potočnjak je, u zadnjih nekoliko godina, stvorio svoj kult obožavatelja ali je uz njih privukao i velik broj drugih ljudi, onih koji i inače odlaze na koncerte samo da bi ih se vidjelo i čulo, uglavnom, one pretenciozne ljude koje svi tako i ovako mrzimo. E, ne znam jeste li primijetili, ali koliko god mi nešto mrzili, Niko Potočnjak to mrzi beskonačno više. Možemo uzeti njegovu vlastitu izjavu kao primjer toga: “Hejtam po fejsu.” Jastreb je njegov solo projekt u kojem koristi repeticiju na gotovo bolno sporoj i teškoj razini, što i nije baš muzika koju svatko može prožvakati. Činjenica je da na svijetu ima sve više progresivne glazbe, a Izlog suvremenog zvuka to vjerojatno najbolje pokazuje, više nego, primjerice, naši veći festivali. Kada sam vidio da Jastreb nastupa u Francuskom paviljonu, prvo što mi je palo na pamet jest da je to vrlo vjerojatno najbolja ideja koju sam ikada čuo. Savršeno akustičan i ogroman Francuski paviljon činio se kao idealno mjesto za sviranje dva i pol riffa kroz 30 minuta.

Foto: Luka Sinković

Foto: Luka Sinković

Fora je u tome da Niko Potočnjak nije odsvirao niti jedan riff. Došao je s bubnjarom, postavio svu tu beskonačnu opremu i dvije gitare nasuprot ulaznim vratima i nije odsvirao ništa. To jest, odsvirao je jedan ogromni srednji prst svima koji su došli. Kao što sam već rekao, svaki “alternativniji” festival i “alternativna” manifestacija često za sobom povuče ljude koji nisu nužno zainteresirani za nešto nekonvencionalno. Neću reći da sam ovom prilikom prodro u um Nike Potočnjaka i da mi je sve jasno, ali nekako vjerujem da je ovo napravio upravo zato da se jednom za svagda riješi potonje navedenih. Zar mislite da će netko tko je sjedio na podu Francuskog paviljona četrdeset minuta nakon najavljenog termina za početak koncerta biti zadovoljan viđenim ako nije shvatio poantu? Neće, pričat će još mjesecima kako je Jastreb sranje, a Niko manijak koji se igra s mikrofonijom na koncertima.

Foto: Luka Sinković

Foto: Luka Sinković

Sam zvuk koji je dopirao od Jastreba zapravo je bio feedback gitare nakon što je Niko potegnuo katanom po žicama. Katanom. Po. Žicama. Let that sink in. Sam čin maženja gitare katanom s maskom na licu i crnom haljom preko cijelog tijela bio je začuđujuće impresivan, ali i prokleto urnebesan. Ljudi su se smijali od uha do uha. Osim one preozbiljne ekipe koja si mrsi bradicu čak i ako je nema. Zvuk svega toga, igranja s miksetom i efektima od gitare proizvodio je zaista ugodan ton koji kao da je trebao eskalirati u jednom jedinom riffu, koji kao da je trebao eskalirati u nešto, a eskalirao je – u ništa. Upravo je u tome svemu poanta, a to je da nema poante. Niko Potočnjak nas je sve tamo dovukao i zajebao nas, a nama je bilo najbolje ikad. Tenks, Niko.

 

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(25 votes, average: 3.520 out of 5)

Komentari