Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Izvještaj: A tko su headlineri nultog dana INmusica?

21.06.2016. Helena Kezerić
Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Takozvani nulti dan INmusica je iza nas, no ne vjerujemo da će se pretjerano dugo zadržati u našem pamćenju. Nulti dani zato i jesu tu, da nas uvedu u festivalsko raspoloženje, zagriju za dane kaosa i natjeraju nas da požalimo što su preostala dva dana proletjela u hipu.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Onaj jutarnji prolom nebesa stvorio je podsjetnik da, ma kako sunčana prognoza bila, kiša će uvijek vrebati iza prvog oblaka. Nema veze rekla bi Viktorija Đonlić u svojoj pjesmi i veselo odmahnula rukom. Isto smo i mi učinili. S kabanicama u torbama i čizmama koje glavu čuvaju u lagani sumrak odšetali smo prema jedanaestom izdanju INmusic festivala. Najvećeg glazbenog festivala na području Balkana. Nezgrapno je reći na području regije jer nam je Sziget praktički preko puta, a s njim bi bilo vrlo neugodno uspoređivati INmusic festival. Nećemo ipak biti nezahvalni i čangrizavi, konačno imamo nove ukrase i sadržaje, zabavili smo se, a i piva je pojeftinila za dvije kune.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Domaće snage EoT na Main stageu i Plastic Knives na OTP World stageu svojim nastupima službeno su otpočeli glazbenu priču još jednog INmusic festivala. Iskreno, nije mi jasno zašto Plastic Knives nisu nastupali na Main stageu. Bez obzira na nezahvalnu satnicu, ipak su tokom vremena izgradili neko ime na domaćoj alternativnoj sceni za razliku od benda EoT, koji je za mene totalni unknown, no možda u mom grmu leži zec. Možda sam ja neuko pače u cijeloj toj priči. Što se tiče posjetitelja festivala već oko pet popodne Otokom Mladeži vrludaju kamperi, 34, 67% iskrenih glazbenih entuzijasta i šaka hipstera u suptilnoj potrazi za fotografima. Ipak, velika je čast nastupati na festivalu poput INmusica bok uz bok s velikim imenima svjetske glazbene scene poput The Coral, Florence + the Machine, Skunk Anansie, Pj Harvey, The Kooks i Wilco. Iskreno se nadam da su domaći bendovi ove godine dobili makar simbolično više od sendviča i nametnutog osjećaja zahvalnosti, jer eto – ljepše taj podatak izgleda u opisu jednog benda.

Foto: Ella Valentić/Ziher.hr

Foto: Ella Valentić/Ziher.hr

Headlinerom nultog dana proglašen je Jake Bugg, iako po osobnom sudu u potpunosti nezasluženo. Mlaka i dosadnjikava izmaglica pjesama navukla se oko Main stagea, nije to bila moja šalica čaja. INmusicu je u tom trenutku trebalo drmanje kosti do iznemoglosti, a ne lijepa i poetska kuhana nogica za gitarom. Konceptom je to možda trebao biti Gutterdämmerung featuring Henry Rollins, no pitanje je koliko bi ovo teško izgovorivo ime odličnog idejnog sastava okupilo zainteresiranih zaljubljenika u prvu i sedmu umjetnost nultog dana festivala. Trebalo je tu dodati još poneko zvučno ime. Django Django je u mojim očima odnio pobjedu večeri, a razveselilo je i to što je frontmen najavio ponovno gostovanje u Zagrebu. Iako su ovi britanski art rockeri savršen festivalski bend, još zanimljivije bi ih bilo gledati u zatvorenom prostoru. Pennywise je bio razlog zbog kojeg su mnogi ostali dovoljno dugo da dočekaju njihov kasni nastup iza ponoći. Spomenula bih još ugodan nastup Chui benda na Hidden stageu. Njihove instrumentalne egzibicije savršeno su se uklapale u ozračnje, a iskreno, mislim da Hidden stage od svog postojanja nikad nije brojao više posjetitelja.

Jake Bugg (Piše: Nika Ilić)

Na ovogodišnjem INmusic festivalu napokon smo imali priliku poslušati i Jakea Bugga, dvadesetdvogodišnjeg britanskog izvođača sa zavidnim nadimkom novog Boba Dylana. Zvukovi folk rocka bili su praćeni zalaskom sunca i u takvom ambijentu melankolični tonovi i stihovi Bugga nisu mi nikad imali više smisla. Koncert je započeo snažno, bez puno nepotrebne priče, upoznavanja, pozdrava i nakon jedne izvedene akustične pjesme zasvirao je pjesmu Two Fingers koja je među publikom izazvala i najjaču reakciju. Osim Two Fingers, odsvirao je mnoge svima dobro znane pjesme s prethodnih albuma, ali predstavio i nove te nimalo razočaravajuće pjesme s novog albuma “On My One”. Komunikacija koju ostvaruje s publikom nije najbolja, dok svira vidi se da je negdje daleko u mislima. Ali to mu ne mogu ni zamjeriti jer dok nastupa, on je na mjestu gdje je bio kad je stvarao te pjesme. Tim vraćanjem i ponovnim proživljavanjem svega, osjećanjem svega iznova publika puno bolje shvaća njegove pjesme. Svi kao da osjećaju ono što osjeća on i u tome je ljepota Jakeovog odnosa s publikom.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Django Django (Piše: Marta Lučić)

Django Django – plesna blatnjava pustinja i energija za pet. Dok se nisam ušetala u festivalski prostor i skoro pa samo prošla pored glavnog izvođača večeri Jakea Bugga (očito ipak Gutterdammerung nije uspio zadovoljiti očekivanja headlinera prvog dana kod publike) nisam ni imala festivalski dojam. Točnije, dojam o toj festivalskoj vibri u Zagrebu. Prošlo je već godinu dana i opet ćemo svjedočiti pijanim Englezima koji bosi plešu u blatu, (#you only camp in Zagreb once), preskupim i prerazvodnjenim pivama, šarenim i zanimljivim ljudima, i relativno zanimljivim popratnim događanjima. No da se vratim koncertu. Prvi dan sam odlučno htjela čuti samo jedno, a to je ovaj divni britanski sastav koji pratim još od albuma prvijenca koji je stvoren ‘za na repeat’. Iako iza sebe odnedavno imaju i drugi album “Born Under Saturn”, odlučili su zagrebačku publiku počastiti hitoidnom set listom koja je bila izvrsno usklađena i pjesma se na pjesmu nadovezivala tako da je prestanak plesanja bio tabu tema. Kao da se nad World Stageom nadvila narančasta prašina elektroničke garažne pustinje gdje se s indie vokalima kuhaju opasni plesni ritmovi. Izvrsno raspoloženi Djangovci su potpuno zagrijali atmosferu, ne samo jako kvalitetnim izvedbama hitova kao što su Default, StormWOR, nego i svojim raspoloženjem i aktivnom interakcijom s publikom. Ovakvu suradnju benda i publike već dugo nisam doživjela. Čak su nas i u blatu uspjeli natjerati da se čučnemo i poludimo. Jedina zamjerka je pre tihi vokal koji bi ovo koncertno iskustvo podigao u svemirske visine. Definitvno, po meni (strani!) izvođači nulte festivalske večeri.

Foto: Ella Valentić/Ziher.hr

Foto: Ella Valentić/Ziher.hr

Gutterdämmerung featuring Henry Rollins

Ova jedinstvena svjetska glazbeno filmska atrakcija bazira se na konceptu live izvođenja soundtracka uz projekciju visoko kvalitetnog art filma. Cijeli film se zapravo sastoji od predivnih crno bijelih kadrova koji pričaju glazbenu priču. Idejni začetnik ovog hvale vrijednog projekta je belgijsko švicarski umjetnik Bjorn Tagemose. Lemmy Kilmister, Grace Jones, Iggy Pop, Joshua Homme (QOTSA, EoDM), Henry Rollins, Slash, Tom Araya (Slayer), Justice, Volbeat, Mark Lanegan, Nina Hagen i Jesse Hughes (EoDM) najpoznatiji su glumci kojima su podijeljene razne uloge u borbi dobra i zla za rock and roll. Na premijernom prikazivanju u Zagrebu, Henry Rollins u ulozi frontmena recitirao je svoje dijelove teksta u ulozi svečenika Svengalia. Bend se cijelo vrijeme nalazio iza platna, a povremeno je gitarist izlazio ispred i svojom pojavom dodatno gradio atmosferu već dovoljno uzavrelu od bacača plamenova i ostalih svjetlosnih efekata koji su pratili projekciju. Stajala sam tamo u masi očiju prikovanih za to veliko platno, iskreno sam uživala u cijelom konceptu, izvedenim pjesmama, a najviše samom filmu. Jedini cringe moment u cijeloj ovoj teatralnoj izvedbi bio je pokušaj oponašanja vokalnih stenjanja u maniri Planta za vrijeme Dazed And Confused. Samo je jedan Robert Plant, takva izvedba se ne može ni pokušati ponoviti, a ni vjerno dočarati jer je jedinstvena.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Pennywise

Skoro pa smo sačuvali šećer za kraj. Strpljivi su dočekali nastup Pennywisea koji je započeo na Hidden stageu nešto prije jedan sat ujutro. Atmosfera je bila prijateljska i ugodna, pjevač i basist su u nekoliko navrata pozivali prisutne da se približe što je više moguće, što je rezultiralo veselim naguravanjima i pogovima. Masnica posred leđa i plavo lijevo bedro rezultat su stajanja uz ogradu. Zaštitari su imali pune ruke posla s egzibicionistima koji su se pokušavali iz štosa prebaciti preko ograde. Šteta što ti isti zaštitari nisu poznavali punk kulturu općenito i pored tako velike ljubavi koju je publika jučer pokazala prema Pennywiseu, stajali su namrgođeni i krutog garda s pokretima nabrijnih hardcore policajaca. Uz najveće hitove, bend je izvodio i nekoliko obrada, a publika je bila najglasnija uz Stand By Me. Iskrenost, ljubav prema punku i glazbi obuzeli su Hidden stage, a nastup Pennywisea bio je savršen završetak live glazbenog programa.

Foto: Ella Valentić/Ziher.hr

Foto: Ella Valentić/Ziher.hr

Koncertno vrijeme je privedeno kraju. Jedino nam je moglo preostati uputiti se na Tesla Tower plesnjak uz Davida Bowiea, silent party pod uzurpacijom YEM DJ kolektiva ili đuskati pred vječno pustim Balcan Goes North stageom. Karaoke su također bile u punom jeku, a neloša solucija bilo jei jednostavno šetkaranje prostorom festivala i uživanje u prizorima pred sobom. Predivni ljudi poneseni atmosferom lelujali su veselo Jarunom.

Svi ti lijepi prizori pred mojim očima svejedno nisu mogli izbrisati gorčinu koja me ipak u nekom trenutku obuzela. Spomenut ću nove odbredbe i ponašanje sa šanka koji mi se ne sviđaju. Jest da je piva sad 18 kuna i da se pića mogu kupovati i određenim kreditnim karticama, iako tete u kućicama neće o tome imati pojma i reći će vam da je piva 30 kuna, ali zar ste poludili s tim čepovima? Pravilo oduzimanja čepova s kupljenih boca na šankovima ne želim uopće diskutirari, jer je apsurdno. Muči me još nešto. Zašto u ponudi postoje pića za koja ne postoje adekvatne čaše? Kupnjom pića ne podrazumijeva se da dva ili tri prsta sadžaja ostanu u boci. Jedanaesta godina festivala, a još uvijek se kaska s početničkim greškama. Neka njima njihovih čepova i po dva prsta pića u boci, mi ćemo s veselim osmjehom na licu očekivati ostatak najavljenog line upa.


Što misliš o ovome festivalu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari