Istaknuto
13.02.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Glasujte za najbolje domaće i regionalne singlove te pomaknite svog favorita na ljestvici. Bacite uho i na naše preporuke stranih noviteta.

06.02.2019.

Vrijeme čitanja: 8 minute Napokon smo prestali krivo pisati datume na dokumentima, šarati te osmice i s prvim točno zapisanim u 2019., jednom za svagda smo se pozdravili s prethodnom - 2018. Bila je, podsjetit ćemo vas, u najmanju ruku histerična, shizofrena i - vrlo plodonosna.

Glazba

Izvještaj: Halkin sevdah u maniri performansa

30.01.2015. Ziher.hrVrijeme čitanja: 2 minute
Foto: ziher.hr

Foto: ziher.hr

U srijedu, 28. siječnja, u Maloj dvorani koncertne dvorane Vatroslav Lisinski sarajevski sastav Halka održao je koncert. Za glazbeni ugođaj pobrinuli su se Božo Vrećo (vokal), Dino Šukalo (gitarist), Adis Sirbubalo (pijanist i harmonikaš) i Adis Beglerbegović (perkusionist).

Sastavu kojem nije bilo potrebno ni godinu dana da se probije na tržište ionako žedno sevdaha, to je ujedno bio i prvi nastup u Zagrebu. Kako je gitarist Dino Šukalo i ispričao, dogovor ostatka benda s pjevačem Božom Vrećom odigrao se na tramvajskoj stanici preko puta zgrade Predsjedništva u Sarajevu. Ostalo dođe kao jednogodišnja zaokružena priča koja je nakon Beča svoj nastavak dobila i u Zagrebu.

Halka je koncert započela sevdalinkom Kiša bi pala, vrlo hrabro i autentično, a opet drugačije od manire Safeta Isovića. Zaredale su se pjesme Jablani se povijaju, Ah ljubav, ljubav, Negdje u daljine, Razbolje se šimšir list, Da sam sjajna mjesečina Nade Mamule, a izveli su i neke pjesme s najnovijeg albume među kojima se našla i Biser-Naza čiji je tekst napisao Vrećo, inspiriran isitinitom ljubavnom pričom koja u svom sevdahli elementu nosi nesretnu kob.

Dok je prvi dio koncerta bio suzdržaniji, u tonu melankoličnog ozračja,  drugi dio nastupa Božo je simbolično otvorio  izlaskom na scenu u dugoj crnoj haljini poluotvorenih leđa, te se poput derviša vrtio između publike i ostatka benda, asocirajući upravo na halku. U tom drugom dijelu i veza s publikom koja je u početku izostala postala je izraženija, tvoreći tako lanac i uspostavljajući vezu između Halke, sevdaha i Lisinskog. Lirski tenor, kojim se rijetko tko može pohvaliti, krase Božu Vreću – muškarca ženskog glasa.

Istaknuta umjetnikova osobnost, elementi body arta i scenografski jaka usklađenost ovaj nastup uvelike definiraju kao performans.

(Visited 178 times, 2 visits today)

Komentari