Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Izvještaj: Halkin sevdah u maniri performansa

30.01.2015. Selma Pezerović
Foto: ziher.hr

Foto: ziher.hr

U srijedu, 28. siječnja, u Maloj dvorani koncertne dvorane Vatroslav Lisinski sarajevski sastav Halka održao je koncert. Za glazbeni ugođaj pobrinuli su se Božo Vrećo (vokal), Dino Šukalo (gitarist), Adis Sirbubalo (pijanist i harmonikaš) i Adis Beglerbegović (perkusionist).

Sastavu kojem nije bilo potrebno ni godinu dana da se probije na tržište ionako žedno sevdaha, to je ujedno bio i prvi nastup u Zagrebu. Kako je gitarist Dino Šukalo i ispričao, dogovor ostatka benda s pjevačem Božom Vrećom odigrao se na tramvajskoj stanici preko puta zgrade Predsjedništva u Sarajevu. Ostalo dođe kao jednogodišnja zaokružena priča koja je nakon Beča svoj nastavak dobila i u Zagrebu.

Halka je koncert započela sevdalinkom Kiša bi pala, vrlo hrabro i autentično, a opet drugačije od manire Safeta Isovića. Zaredale su se pjesme Jablani se povijaju, Ah ljubav, ljubav, Negdje u daljine, Razbolje se šimšir list, Da sam sjajna mjesečina Nade Mamule, a izveli su i neke pjesme s najnovijeg albume među kojima se našla i Biser-Naza čiji je tekst napisao Vrećo, inspiriran isitinitom ljubavnom pričom koja u svom sevdahli elementu nosi nesretnu kob.

Dok je prvi dio koncerta bio suzdržaniji, u tonu melankoličnog ozračja,  drugi dio nastupa Božo je simbolično otvorio  izlaskom na scenu u dugoj crnoj haljini poluotvorenih leđa, te se poput derviša vrtio između publike i ostatka benda, asocirajući upravo na halku. U tom drugom dijelu i veza s publikom koja je u početku izostala postala je izraženija, tvoreći tako lanac i uspostavljajući vezu između Halke, sevdaha i Lisinskog. Lirski tenor, kojim se rijetko tko može pohvaliti, krase Božu Vreću – muškarca ženskog glasa.

Istaknuta umjetnikova osobnost, elementi body arta i scenografski jaka usklađenost ovaj nastup uvelike definiraju kao performans.

Komentari