Istaknuto
12.12.2018.

Sve novitete poslušajte na jednom mjestu i glasujte za svog ovotjednog favorita.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Knjige

Izvještaj – Janis Varoufakis u Filozofskom teatru: Star Trek i Matrix, dva pogleda na budućnost

07.12.2016. Književna redakcijaFoto: Facebook.com/hnk.hr

Nikad se još na Filozofskom teatru nije toliko nekome aplaudiralo. Naša javnost očito voli Janisa Varoufakisa, jer nije mogao izgovoriti ni nekoliko rečenica, a da ne izbije širok i gromki pljesak. Posve zasluženo, Varoufakis je pokazao još jednom da je dobar govornik i svaka njegova rečenica na koju se aplaudiralo bila je sasvim bombastična.

Varoufakis je čovjek koji vam može jednu sasvim banalnu istinu koja je poznata svakome, poput toga da je elita EU nesposobna, reći tako da vi budete naprosto oduševljeni načinom na koji je to rekao. Hrvatsko narodno kazalište bilo je toliko nahrupljeno ljudima koji su željeli čuti rock zvijezdu među ekonomistima da se sjedilo i na pozornici, što se do sad dogodilo još samo sa Žižekom i Pikettyjem.

Varoufakisov nastup nije imao jednu centralnu temu, obrađeno je mnogo tema u kratkom vremenu, što dnevnopolitičkih, što filozofskih. Diskusija između njega i Srećka Horvata bila je uokvirena serijom raznih videoprojekcija; snimaka s televizije te scena iz filmova i serija (jedna iz Matrixa i jedna iz Star Treka) i tako dalje. Nažalost, to nije išlo sasvim po planu; svaki je video imao problema sa zvukom, a i ljudi koji su upravljali njime nisu uopće bili zorni.

Za europsko zajedništvo, protiv EU elite

Mnogo je riječi bilo rečeno o Europskoj Uniji, pošto je Varoufakis najbolje poznat kao netko tko njenoj ekonomskoj politici već jako dugo pruža otpor. Jedan od videa prikazivao je opće veselje na ulicama Zagreba one noći s 30. lipnja na 1. srpnja 2013. kad je otkucavanje ponoći značilo službeni ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Komentar koji je Varoufakis imao o tom videu vjerojatno najbolje izražava njegov opći stav o EU, naime taj da razumije veselje (pošto se i u Grčkoj nekad slavilo), da ima simpatija prema duhu europskog zajedništva i sličnim idejama, ali da je ljepota tih ideja zapravo jedino što Unija ima za ponuditi.

Usprkos kritičnom stavu prema EU, tvrdi da nam to ne smije biti povod za izolacionizam. Kad je govorio o Uniji, poslužio se analogijom zgrade koja ima loše temelje zbog kojih polagano tone u zemlju; stanar koji bi u toj zgradi razmišljao kako da spasi svoj stan bi nam se očito činio ludim; ili se spašava cijela zgrada ili nitko. No da bismo spasili zgradu od propasti, ne možemo se oslanjati na elitu Unije jer oni toj zgradi samo boje zidove i skrivaju joj pukotine dok polako svi tonemo u propast. Time naglašava tri stvari o Europskoj Uniji; ona je pokvarena u svojim temeljima, a ne površinski, potrebno je stajati u solidarnosti s ostalim narodima Europe da bi se njeni problemi riješili, i potrebno je izazvati vladajuću klasu u Bruxellesu. Varoufakis je protiv vladavine EU, ali poziva na ostanak unutar EU.

Život u Matrixu i Star Treku

Iako se najviše govorilo o Europi, cijeli je nastup imao i filozofski segment o tehnologiji i njenim političkim posljedicama. Scene koje su prikazane iz Matrixa i Star Treka su trebale ilustrirati dva moguća svijeta visokog tehnološkog razloga, jedan u kojemu su ljudi robovi strojeva te jedan u kojem je slučaj obrnut. Iz Star Treka je prikazana legendarna scena u kojoj Jean-Luc Picard govori o životu u univerzumu tog svijeta; nitko ne radi jer sve obavljaju strojevi, svatko ima sve što mu treba jer sve proizvode strojevi u neograničenim količinama, i svatko je time oslobođen da radi sa svojim životom što ih je volja – drugim riječima, Star Trek kao ilustracija komunizma.

Scena iz Matrixa bila je ona gdje Agent Smith govori Morpheusu da ljudi gdje god dođu, unište sve oko sebe, a kad unište, odlaze s tog prostora i dolaze negdje drugdje, te i taj prostor unište. Smith zatim kaže da isto to rade i virusi te uspostavlja korelaciju virusa i ljudi. Varoufakis je tu sliku iskoristio kao usporedbu sa prekomjernom sječom šuma, nedostatkom bioraznolikosti te prijetnjom klimatske promjene, složivši se sa Smithovom usporedbom.

Za kraj: neortodoksni ljevičar poziva na dijalog

Možda je najveće iznenađenje bila njegova neortodoksna ljevičarska pozicija. Naime, iako je nekoliko puta naglasio da je oduvijek bio i jest ljevičar, on cijeni i poziva sve ekonomske neistomišljenike na diskusiju te smatra da su vrijedni članovi demokracije. Ne očekuje od demokracije to da njegova strana uvijek bude izabrana, već smatra dobrim to da se ideologija na vlasti mijenja te otvoreno prezire jednoumlje, bilo ono SSSR-a, bilo bivše Jugoslavije. Također smatra da bi socijalisti i liberali trebali raspravljati o ekonomiji, a boriti se protiv zajedničkog protivnika, desničarskih ksenofobnih radikala koji dobivaju na zamahu.

Pred kraj nastupa, jednako neočekivano, Varoufakis je izjavio kako se u SAD-u 50-ih i 60ih izrazito dobro živjelo, iako nisu postojali veliki socijalni zakoni na snazi. Razlog tome je taj što je posao bankara tada bio iznimno dosadan. Naime, jedino što su bankari tada radili je čuvali i posuđivali ljudima novac. Zatim je ponovno naglasio to da se o socijalnim zakonima i o oslobađanju tržišta poreza, može raspravljati, kako, kada, koliko, i gdje, ali da se moć bankara koju posjeduju danas, mora ukinuti.

Janis Varoufakis iznenadio je svojom karizmom, briljantnošću i otvorenošću uma, publici pruživši možda i najzahvalniji Filozofski Teatar dosad.

Tekst napisali: Filip Drača i Fran Radonić Mayr

(Visited 596 times, 1 visits today)

Komentari