Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Izvještaj – Russian Circles: Post-metal lekcija

20.11.2013. Luka Sinković
Russian Circles/ Foto: Luka Sinković

Russian Circles/ Foto: Luka Sinković

Oduvijek sam volio uživo slušati glazbu jer direktno možete vidjeti kako se glazba proizvodi, koliko je sam proces nesavršen, a isto tako to bi trebali moći i čuti. No, neki su bendovi napravili veliki korak i odmaknuli se od tog nesavršenstva, a kada čujete takav bend znat ćete da ste ga čuli. Tako se nešto dogodilo u subotu navečer u Močvari.

Za drugi nastup benda u Hrvatskoj (poslije KSET-a 2010.) cijena karte od 65 kuna je za ovakav koncert bila prava sitnica, a Žedno Uho je još jednom pokazalo da im organizacija odličnih koncerata nije nepoznanica.

Man Zero / Foto: Luka Sinković

Man Zero / Foto: Luka Sinković

Pošteno zagrijavanje pružio je zagrebački Man Zero, navodno prvo ime post-rocka u Hrvata. Iako se s tom konstatacijom još uvijek teško mirim, budući da za njih nisam čuo prije koncerta benda Tides From Nebula prošle godine (također u Močvari), ono što su pokazali tada i sada prije Russian Circlesa definitivno ih svrstava u sam vrh domaće scene. Jest da se radi o generičnom post-rocku koji je postao toliko popularan žanr da bendovi imaju jako malo prostora za iznenaditi slušatelja, ali dečki stvarno dobro odrađuju svoj posao. Uhvatio sam se kako govorim frendici kako taj specifičan čovjek dobro svira taj specifični bass, a u kombinaciji s dvjema dobro usviranim gitarama koje se međusobno nadopunjuju i ne toliko dominantnim bubnjevima to zvuči zbilja odlično. Zvuk je u Močvari i ovog puta bio na razini jer je Man Zero imao kristalno čist zvuk te moram napomenuti da su kombinacija tonac-ozvučenje-prostor na uvjerljivom vrhu takvih kombinacija u Zagrebu.

Russian Circles / Foto: Luka Sinković

Russian Circles / Foto: Luka Sinković

U takvom okruženju, bend ovakvog kalibra kojem pripada Russian Circles mogao je samo oduševiti, a to se i dogodilo. Punina zvuka koji je ispunio Močvaru bila je neopisiva. Dok je Thompson u isto vrijeme šarlatanski u Domu sportova pružao jadnom hrvatskom čovjeku utjehu u iluziji nazvanoj religija i nacionalni ponos, Russian Circles su šutke preko glazbe opisivali generalno stanje u svijetu. Što je od ove dvije suprotstavljene strane iskrenije i daleko bliže istini, nadam se, znate procijeniti.

Russian Circles / Foto: Luka Sinković

Russian Circles / Foto: Luka Sinković

Podno osvjetljenje i generalno mračna atmosfera s kilama dima, podarili su Močvari onaj divan sjaj koji je važan za vizualni doživljaj koncerta. Atmosfera je pružala svojevrsnu dozu mistike dok je Dave Turncrantz divljački tretirao svoje bubnjeve, rijetko opnama dajući imalo predaha. Sjećam se jedne izjave na temu građenja pjesama, nekog od članova Mayhema koja mi se jako urezala u pamćenje, gdje je dotični rekao kako je vrlo lako izgraditi pjesmu kada iza sebe imate „machine gun“. Mislim da engleski termin u ovom primjeru definitivno bolje prikazuje što Dave znači ovom bendu. Kada imate samo troje ljudi u bendu, da bi on zvučao ovako dobro, sva trojica moraju na svom instrumentu dati vrhunac. Visine u koje je odlazila gitara i koliko agresivno je to radila rijetko sam doživio, a bass gitara je pomoću efekata davala glazbi toliko nekarakterističnu dubinu. Ovo definitivno nije bio post-rock koncert, ovo je bila post-metal lekcija. Spektar metal pod-žanrova kroz koji su preletjeli u sat i dvadeset minuta vrlo je bogat pa smo u pjesmi Burial čuli osnovni black metal riff,  Carpe u nekim dijelovima koketira s disonancom i avangardom, dok su neke stvari u prijelazima odisale čak i post-thrash utjecajem, a kad tome dodamo i neizostavne efekte koji daju kompletno drugačiji zvuk određenom instrumentu, možete doći do zaključka da je ovaj koncert bio sve samo ne dosadan.

Ne bih se previše zadržavao na imenima pjesama i generalnoj set-listi, ali bend je prokopao kroz svoju diskografiju i izveo same hitove od kojih su neki Geneva, Mladek i finalni Youngblood s kojim je koncert i završio. Mogu reći da smo se post-rocka i post-metala nagledali i naslušali unazad par godina, jer izgleda da se žanru sve većom brzinom diže popularnost, no ovakav apokaliptični glazbeni pravac prati i događaje u svijetu, tako da je glazba izrazito aktualna, a to je ono čega smo svi željni; nečeg novog.

Komentari