Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Glazba

Izvještaj – Urban & 4 (Tvornica kulture): Granice ne postoje

24.12.2016. Tin Đudajek
Foto: Monika Bračević

Čim sam vidio da Urban dolazi u Tvornicu kulture, istog sam trenutka znao da ću ići na oba koncerta. Ne samo zato što Urban i ovako dosta rijetko održava koncerte, već i zato što sam znao da će i ova dva biti svaki poseban na svoj način. Ispočetka mi nije bilo najjasnije zašto se Urban odlučio za dva back to back koncerta, no kako mi je poslije u intervjuu i sam rekao, radije bi 25 puta svirao u istom klubu, nego jednom na stadionu. Ono što se desilo u Domu spotova desilo se na nagovor i, iako to meni tada nije bilo primjetno, Urban tvrdi da se u Domu sportova nije mogao opustiti, da se nije mogao na taj način približiti publici.

Ova rečenica zaintrigirala me jer gledajući na koncert u Domu sportova, razmišljao sam na koji se način Urban može još približiti publici, na koji način može biti prisniji sa slušateljstvom nego je to bilo prošle godine. Nakon poslušana oba koncerta u Tvornici kulture mogu samo reći da u potpunosti shvaćam na što je mislio. Također, bilo je jasno da će oba koncerta biti različita. Bilo je očekivano da će drugi nastup biti prepušten popularnijim pjesmama, dok bi se prvi više okrenuo nešto starijim, nepoznatijim i, da budem bespotrebno bešćutan, hipsterskijim pjesmama. Iako su setliste bile znatno drugačije jedna od druge, moram reći da su obje na svoj intrinzičan način rađene po ideji publike koja će posjetiti koji dan, funkcionirale su kao svaka posebno, a onda i kao obje zajedno, za one koji su odlučili posjetiti oba dana.

Foto: Monika Bračević

Dan prvi

Prvi dan nije bio rasprodan, no nije bilo niti daleko od toga. Urban je s bendom na pozornicu izašao u petnaest do deset, nakon čega se zavalio u naslonjač i polako počeo kopati po papirima punim tekstova, dok se u pozadini cijelo ovo vrijeme vrtio mračni, duboki recital koji nije trajao manje od deset minuta. Pretpostavio sam da je ovo onaj moment intimnosti na kojem inzistira. Cjelokupna je ova situacija, koliko god ispočetka bila zbunjujuća, na kraju rezultirala time da se publika ne nabrije s prvim koracima benda na stage, već da se zajedno s njima opuste, da se bend poistovjeti s publikom, ali najviše da se publika poistovjeti s bendom.

Urban & 4 su sve ove pjesme odsvirali po tisuću puta, a nekima je iz publike možda ovo prvi put da će određene pjesme čuti uživo. Prije svega, potrebno je publiku i bend izjednačiti, pokazati im da su isti, da smo svi ovdje zbog iste stvari i da taj četvrti zid ne postoji. Urban je taj četvrti zid uništio prije samog početka koncerta. Stvorio je atmosferu koja se činila ne kao da gledamo koncert, nego kao da smo se okupili na glorificiranoj probi. Nakon toga koncert je mogao početi.

Foto: Monika Bračević

Četvrtak je otvoren laganijim pjesmama odsviranim na akustičnoj gitari bez pratnje bubnja, a koncert je zapravo započeo posljednjom pjesmom odsviranom u akustičnom ruhu, Sutra ćemo pričati. Od tog trenutka, nakon tri ili četiri laganice, uslijedile su pjesme koje su publici bliže i poznatije, iako niti na prvim pjesmama nije nedostajalo back vokala iz publike. Uslijedile  su Nebo, Ako se napijem do smrti (Mol), Odlučio sam da te volim, Priđi mi bliže i Budi moja voda bez koje ne može proći ni jedan Urbanov koncert. Jako mi je drago što je ovaj koncert počeo kako je i završio, s manje poznatim pjesmama. Iako Astronaut ili Otrovna kiša nisu nepoznate stvari, složit ćete se da su manje znane od pjesama poput Mjesto za mene koja se ipak ugurala u ovaj milje završnih pjesama prvog koncerta.

Iznenađenja nije nedostajalo. Lijep moment Urban nam je pružio pozvavši dječaka na pozornicu tijekom pjesme Priđi mi bliže, a nemalo nas nije iznenadio niti Rade Šerbedžija koji se u jednom trenutku popeo na pozornicu i s Damirom Urbanom odradio Cohenovu The PartisanU svakom slučaju, veliki koncert i veliki početak vikenda, a preostalo je vidjeti može li Urban ponuditi publici još više sljedeći dan.

Foto: Monika Bračević

Dan drugi

Može. Petak je započeo istom taktikom kao i prethodni dan. Bend je izašao pred publiku nakon čega je uslijedio isti onaj dugi, mistični, ritualni recital koji je ovaj put imao nešto manje učinka nego dan prije. Vjerojatno zato što sam koncert nije započeo toliko lagano kao što je to bio slučaj u četvrtak kada su koncert otvorile četiri pjesme laganijeg tempa. Niti petak nije krenuo toliko naglo. Cjelokupni koncert krenuo je s meni osobno vrlo dragom pjesmom s posljednjeg Urbanova izdanja “Mamut”, Ribe. Nakon toga išlo se tom stazom popularnih pjesama, ali s naglaskom na one koje se nisu izvele prve večeri. Tako smo drugu večer mogli čuti Otporan na život, Ruske šume, RukeAtom.

Urban je ipak morao ponoviti koju pjesmu, ali vjerujem da je to ponajviše učinio zato što prvenstveno to publika želi, ne jer nema dovoljno repertoara. Tako su se Budi moja voda, Mjesto za mene Mala truba slušale po drugi put. No, sumnjam da to Urbanu teško pada budući da njegovu ulogu na tim pjesmama u potpunosti preuzima publika. Pjesma koje su se ponovile zaista su se mogle nabrojati na prste jedne ruke, a one koju su se ponovile, ponovile su se iz razloga zadovoljavanja publike ili poradi iznenađenja koje je Urban imao u rukavu.

Iznenađenje koje nam je Urban pripremio za ovu večer bio je jedan autistični dječak imena Jan. Jan se u jednom trenutku popeo na pozornicu gdje je sjeo za bubanj i s ostatkom benda i Urbanom odsvirao Odlučio sam da te volim, a onda i Mjesto za mene. Cijela ova scena bila je iznimno dirljiva, a na koncu i nevjerojatna. Ono što se desilo pred našim očima trebali ste vidjeti kako biste vjerovali jer Jan je svoj dio odradio upravno nevjerojatno. I kao da mu samo bubnjanje nije bilo dovoljno, čovjek je istovremeno i pjevao. Nemam riječi. Samo ću reći – skidam kapu. Drago mi je da je netko nakon toliko godina odledio ovo hladno, mrtvo, bešćutno srce.

Foto: Monika Bračević

Jan je zajedno s dječjim zborom još otpjevao i Priđi mi bliže, a nakon toga koncert se lagano privodio kraju s pjesmama poput Lopov Jack, Aroma Satanica, Nuclear Baby Sretan rođendan. Da, Urban se tek pred kraj koncerta sjetio da je basistu Sandyju Bratonji rođendan te nas je sve zamolio da mu ovom prilikom otpjevamo pjesmu. I naravno, cijela publika unisono je odradila Sretan rođendan poželjevši na taj način Urbanovu basistu barem još toliko godina uspješnog rada.

Dva dana Urbana

Kroz dva dana koncerta mogli smo čuti veliki dio Urbanova cjelokupnog opusa. Odsvirane su gotovo sve ‘veće’ pjesme, a drugi nas je dan čak i pogostio, po mojem skromnom mišljenju, najboljom pjesmom napravljenoj u novijoj hrvatskoj povijesti, pjesmom Svijet za nas. Oba dana funkcionirala su na svoj način. Vjerujem da je Urban uspio u svojoj nakani i koncerte je poosobnio i u potpunosti se približio publici. Možda čak i doslovno, budući da se oba dana spustio u publiku i neko vrijeme besciljno lutao među svojim fanovima. Oba je dana također ostavio vremena da i odsvira najnoviju stvar za koju mislim da zvuči odlično te se veselim i njenom službenom izdavanju. Koncerti su prošli u jednoj opuštenoj, mirnoj, ali naravno, veseloj i festivalskoj atmosferi, a Urbanova očita nakana da koncerte učini posebnima i da se u potpunosti približi publici ostvarena je ne samo njegovim fizičkim spuštanjem u publiku, ne samo onim razbijajem četvrtog zida na početku nastupa, već i tim njegovim simpatičnim, spontanim upadicama između pjesama koje su istinski improvizirane, nikako namještene ili naučene napamet, zatim mijenjanje cipela tijekom nastupa, raspravljenje o gašenju klime i slične stvari. Nevjerojatno mnogo mi se sviđa način na koji Urban razgovara s publikom. Nema ovdje niti traga nekog prepotentnog, uzvišenog, drugačijeg negoli svakodnevnog govora što opet pomaže cjelokupnoj atmosferi da postane prijateljska i opuštena. Vjerujem da će ova dva predbožićna koncerta ostati u jako lijepom sjećanju, kako publici tako i bendu.


(Visited 440 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(20 votes, average: 4.200 out of 5)

Komentari