Kino Europa i publika u sentimentalnoj proslavi 90. rođendana
Jučer je jedan mali (ali zapravo veliki) hrvatski epicentar kulture proslavio 90 godina postojanja . Zagrepčanima je itekako poznat jer se nalazi na omiljenom im Cvjetnom trgu, preciznije na adresi Varšavska 3. Pod tim brojem stoji natpis Kino Europa, na vrhu zgrade koja tijekom dana miriši na kavu, a kroz večer širi miris svježe napravljenih kokica i sve je nekako domaće i puno života, a opet odiše onim šarmom posebnosti kojeg imaju mjesta gdje želite biti viđeni, ali i vidjeti druge.
Povodom tog okruglog rođendana tokom cijeloga dana posjetitelji su mogli uživati u besplatnim projekcijama probranih filmova, uključujući i jednom dokumentarcu koji je prikazao dijelić povijesti i duše ustanove koja nije samo bijelo platno i projektor. Za film’ 90 godina kina Europa’ zaslužan je redatelj Ivan Sikavica koji je je oživio primarno statičan ambijent jednostavnom i simpatičnom igrom kadrova fokusirajući se na sentimentalnu stranu prošlosti, ali i sadašnjosti. Ukoliko ste ga propustili vjerojatno ćete ga uskoro moći pogledati na HRT-u te ugledati lice najduljeg ‘stanara’ kina ili pak posjetioca iz vremena naših baka i djedova te čuti njihova nostalgična sjećanja i zaljubljena shvaćanja.
Obitelj Müller je davne 1925. s namjerom da stvori najvažnije i najmodernije kino ovih prostora sagradila ovaj kultni prostor prema nacrtima arhitekta Srećka Florshütza. Te godine na Uskrs, 9.travnja održala se prva filmska projekcija. Predstavljen je film Fritza Langa ”Nibelunzi” te domaći film ” Dalmacija, zemlja sunca”. Bilo je to kino koje je u svojoj raskošnoj arhitekturi ugostilo sve društvene slojeve i svima dopuštalo da se osjećaju kao gospoda. I u godinama nakon toga je umjesto šuškanja omota bombona, zašuškalo grickanje kokica, sve dok jednog dana nije zaječalo ”Daj mi kino!”
U rujnu 2006. godine Zagreb film festival i Hrvatski filmski savez pokrenuli su peticiju pod tim geslom kako bi spriječili pretvaranjem jednog od posljednjih gradskih mono kinodvorana u kazalište ili pak trgovački centar. Rezultat akcije bio je uspješan te je dvorana otkupljena od strane grada Zagreba te ostavljena na korištenje u filmske svrhe. Naknadno dozvolu za upravljanjem dobiva Zagreb film festival.
Prije dvije godine Ministarstvo kulture donijelo je Rješenje prema kojem je kino Europa zaštićeno kulturno dobro te nacionalno blago Republike Hrvatske. Tako je taj postsecesijski interijer primio svoje priznanje, a ustanova svoj status potvrđuje svake godine iznova.
Kao vodeća regionalna prikazivačka institucija nezavisnog suvremenog filma često je domaćin domaćim filmskim festivalima i manifestacijama (njih 17) ili je sama organizator programa koji pokrivaju skoro sve filmske kategorije. Kino Europa svojim angažmanom je postalo inicijator projetka Digitalizacije neovisnih hrvatskih kina bez koje projekcije suvremenih filmova ne bi bile ostvarive. Međunarodna priznatost rezultirala je umreženosti s Europa cinemas te CICAE (French Confédération Internationale des Cinémas d’Art et d’Essai).
Pozitivan korak koji se dogodio bio je dodatak dvorane Muller na mjesto bivšeg predvorja kina te time udvostručio broj projekcija.
Bilo je teško ne osjećati se tako povezano s kino prilikom Sikavičinog filma jer je publika reagirala razdragano i impulzivno pa nije bilo neobično čuti i priključiti se spontanom pljesku usred filma. Čini se kako kino Europa ima publiku koja je zahvalna za sav trud i uzajamno poštovanje te koja je rastući s njim jučer slavila i neku svoju obljetnicu proživljenih lijepih trenutaka i bliskosti s prostorom i zaposlenicima.
