Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Legendarni Venom otvorio 19. Brutal Assault

08.08.2014. Luka Sinković
[pozornice] / Foto: Nikola Pavlec

[pozornice] / Foto: Nikola Pavlec

Pošto nam je ovo drugo susretanje s festivalom, a prvi puta se to dogodilo prije dvije godine, samo ću vam na brzinu opisati kako u globalu izgleda festival. Ono najvažnije jest mnoštvo bendova. Koncerti počinju od 10:30 ujutro, a traju čak do tri sata u noći. Organizacija je genijalna. Radi se o dvije pozornice koje stoje jedna do druge i na kojima se izmjenjuju bendovi tako da kada prvi svira na prvoj pozornici, drugi bend na drugoj obavlja tonsku i priprema scenografiju. Problem je u tome što festival traje samo tri dana, uz ovaj današnji nulti, na kojem koncerti počinju samo na jednoj pozornici i to tek od 17 sati, pa je da se poveća broj bendova koji mogu svirati, uvedena dodatna pozornica ispod podignutog ogromnog šatora.

Nova pozornica, za razliku od one u hangaru prije dvije godine, gdje su svirali ne-previše-poznati bendovi, od ove godine ugošćuje kompletnu ekipu bendova koncentriranih na atmosferu, čija izvedba generalno pati na otvorenim festivalskim pozornicama. Šatorska pozornica i njima dopušta da imaju zvuk koji žele, međutim postoji i loša strana. Ne postoji mogućnost gledanja svih bendova, a kako se navečer, kada na glavnim pozornicama sviraju headlineri, u šatoru događaju najzanimljivije stvari, već možete naslutiti da ćemo neke od važnijih koncerata festivala i propustiti.

Agonist je na jednoj od dvije glavne pozornice bio je otvorenje koncertnog dana za nas, mada su prije njih svirali još Suburban Terrorist, Keep On Rotting i Flotsam & Jetsam. Ne znam jeste li upoznati, no ove godine se u metal glazbi dogodila rošada kada je Angela Gossow, dugogodišnja frontmenica benda odlučila zamijeniti ulogu vokala ulogom menadžera benda. Tada je jedina svijetla točka benda Agonist, pjevačica Alissa White-Gluz napustila bend kako bi pjevala u Arch Enemyju, a na njezino mjesto došla mlada Vicky Sparakis. Preko novog studijskog materijala bendova mislio sam da sam u potpunosti zaključio da je Arch Enemy izgubio na karizmi daleko više od Agonista, međutim oba benda trenutno djeluju izgubljeno. Mlada Vicky na ovom nastupu nije pokazala gotovo ništa, samo da postoji potencijal i dobra volja. U izvođenju hitova Business Suits and Combat Boots te Thank You Pain, nema vokalne snage i ponekad zna kaskati za kompletnim bendom. Uz to je i zvuk, barem na tribinama s kojih smo gledali koncert, bio vrlo loš, tako da nismo ostali pretjerano oduševljeni.

[High On Fire] / Foto: Nikola Pavlec

[High On Fire] / Foto: Nikola Pavlec

Sljedeće je odgledan američki stoner/doom bend High On Fire. Veći čak od benda samog je njihov gitarist Matt Pike, koji je bend osnovao 98′ nakon raspada stoner metal legendi Sleep. Bend je skoro kompletan koncert pokušavao popraviti zvuk i to ga je koliko sam vidio donekle ometalo u izvedbi, no negdje na pola, kada su barem malo postali zadovoljni zvukom, i nastup je postao bolji. Studijski je, dakako, sve to daleko bolje, međutim na open-air festivalima svjesni ste da će se nešto od kvalitete zvuka izgubiti.

[Chthonic] / Foto: Nikola Pavlec

[Chthonic] / Foto: Nikola Pavlec

Ne znam zašto, međutim ostali smo pogledati i tajvanski extreme metal bend Chthonic. Ja sam zapravo bio inicijator ideje da se pogleda bend, jer sam ih pratio neko određeno vrijeme kada su imali fazu azijskog Cradle of Filtha, međutim noviji albumi, koliko sam na koncertu pohvatao, imaju veliki utjecaj metalcorea i folka. Preživjeli smo navalu ta dva žanra od bendova iz Amerike i Europe. Treći, azijski val, stvarno nam nije potreban. Isto tako, povezivanje s publikom bilo je na nacionalnoj osnovi, od priče o tajvanskoj borbi za slobodu (odcjepljenje od Kine) do pohvale upućene bogatstvu čeških muzeja, što mi se i nije pretjerano svidjelo.

[Venom] / Foto: Nikola Pavlec

[Venom] / Foto: Nikola Pavlec

Da se čekanje isplati pokazao je legendarni britanski NWOBHM (New Wave Of British Heavy Metal) bend Venom. Otac black metala, koji je naziv ovog žanra prvi puta spomenuo u naslovu svojeg albuma iz 82′ godine, ne svira ono što bi danas nazvali tim imenom, ali uvijek je genijalno pogledati bendove koji su imali enormnu ulogu u kreaciji jedne kompletne scene, a Venomova je bila upravo takva – najveća inspiracija mladim norveškim metal bendovima na kraju osamdesetih.

Zvuk su popravljali samo na početku, nažalost i na jednoj od najboljih pjesama naslovljenoj Black Metal, međutim zvuk je (i na tribinama) postao genijalan, a masa koja se skupila vidjeti bend bila je zapanjujuće brojna. Za ovakve headlinerske trenutke neizostavna vatra pojačala je kompletan doživljaj benda, a kraj koncerta zaključen s Warhead donio nam je i kraj koncertnog dana, iako su još poslije Venoma nastupali Modern Day Babylon, inače češki djent bend.

Komentari