Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Intervju

Mia Maraković: “Igrom ćeš doći do novih ideja i rješenja”

02.08.2017. Anja TomljenovićFoto: Mia Maraković

Zagreb se nastavlja odupirati teškim ljetnim vrućinama, i to pripremom odličnih izložbi. Mlada hrvatska suvremena umjetnica Mia Maraković ovih dana se bavi posljednjim detaljima u prostoru Laube za izložbu Oblici u nastajanju koja se otvara u petak, 4. kolovoza u 20 sati. Tim povodom na trenutak sam uhvatila zaposlenu Miu i porazgovarala s njom o izložbi koja nas očekuje.

Za početak, zamolit ću te da se ukratko predstaviš našim čitateljima.

Rođena sam u Zagrebu 1990. godine, točno na dan jeseni. Upisujem Akademiju likovnih umjetnosti (nastavnički smjer) 2011. godine, a trenutačno sam apsolventica. Put do studiranja na Akademiji bio je prirodan tijek za mene. Ubrzo, nakon diplome, kad zaista kročim iz našeg malog „elitnog“ likovnog miljea… Kamo dalje? Koji mi je sad prirodan put? Gdje sa sobom? Po školama sam od svoje sedme pa do 27. godine…  Vidjet ću. 

Što je u fokusu tvog slikarstva? Što te zanima: istraživanje motiva, medija, tehnike ili nešto drugo?

U fokusu stvaranja? Ovo sve što si nabrojala me interesira, čak i više. Volim „prčkati“ po bojama koje nisu nikako u onim standardnim obrascima slikarstva (tipa ulje, akril, tempera…). Kombiniram ih tako da ne znam što će se dogoditi u toj mješavini silikona, Drvofixa, katrana, kvarcovog praha i grafičke boje. Slikam onako kako bih i s uljem. Znači, pastozni nanosi mješavine materijala koji su naneseni kistom na platnu. Kroz proces sušenja slika živi, stvara samu sebe i na kraju me samo iznenadi, bez pozitivnih ili negativnih konotacija, jednostavno kinder surprise. Sam proces me uzbuđuje. Što se tiče motiva, dosad su to bili krugovi i crvene linije na uglavnom monokromnim površinama ili pak monokromna platna s naglašenom teksturom, koja su mjesta gdje se osjećam sposobnom reći nešto i reagirati. Motivi  su vizualno jednostavni, nedoslovni i minimalni, ali nose pune veći teret i značenje. Barem u mom svijetu.

Mislim, ako imaš što za reći i to baš mora biti kroz slikarstvo, onda možeš slikati i sa smećem. Istražuj nove mogućnosti, igraj se! Igrom ćeš doći do novih ideja i rješenja, opusti se i razbij te okvire u kojima smo svi zarobljeni. Postoje nove stvari, nova shvaćanja, nove igre ili se samo ponovno prisjećamo. To si volim stalno ponavljati. Dovoditi se u iskustva kojih se bojim, koja nisu tipična, radim poteze koji se ne očekuju od mene i na taj način se nadograđujem.  Zajedno sa svojim stvaranjem.

Foto: Mia Maraković

Ako se ne varam, ovo je tvoja četvrta samostalna izložba. Po čemu je ova izložba u Laubi drugačija od prethodnih?

Da, ovo je četvrta izložba u mom mladom životu. Nije toliko drugačija, koliko je nadograđenija s novim stvarima. Ovaj put se moram jako dobro dogovoriti s prostorom, s obzirom na to da postoje ograničenja sa zabijanjem čavlića. U Laubi će biti izložene slike koje su nastale u zadnje tri godine, a posebno je to što će sve slike međusobno komunicirati u  istom prostoru, u istom vremenu.

Baviš se apstrakcijom. Tvoja platna imaju posebnu magičnu privlačnost i nevjerojatno su iskrena. Kako publika reagira na njih?

Hvala na ovim riječima. Publika reagira na razne načine. Neki ljudi su oduševljeni i ne znaju na koju sliku bi prvo bacili koncentraciju jer su platna postavljena jedna do drugih, tako da ustvari rade cjelinu od puno malih fragmenata (sliku). Dok neki ljudi komentiraju: „ Što je ovo? Ne razumijem. Ne mogu se ni za što uhvatiti.“, i tako zbunjeni odu doma. Svaki komentar i kritičko mišljenje cijenim, što mi donosi bolji uvid u ono što stvaram.

Foto: Mia Maraković

Mlada si i uspješna slikarica. Mislim da svojim primjerom pokazuješ kako se izboriti za mjesto afirmirane mlade umjetnice u Hrvatskoj. Možeš li ukratko komentirati suvremenu hrvatsku likovnu scenu?

Likovna scena u Hrvatskoj je stvarno raznolika. Na sceni su odlični umjetnici koji znaju gdje idu i što rade i oni koji su na drugoj strani medalje. Svi znamo da, ne samo umjetnici, već ljudi svih struka, traže prilike za stvaranjem života po svojoj mjeri i u drugim zemljama pa tako masovno odlaze. U nekim zemljama čak i postoji tržište umjetnina, dok mi ovdje u Hrvatskoj nismo upoznati s tim pojmom.

Možeš li nam najaviti neke buduće projekte?

Radim na projektu „Puteljak“. Radi se o interveniranju u parku prirode Medvednica, na jednoj stazi koja vodi do izvora. Postala je poprilično zapuštena, a ja je vidim kao priliku da umjetnici, kustosi, povjesničari umjetnosti, dizajneri i tko god je zainteresiran, svojim kreativnim i slobodnim „glavama“ naprave taj put ponovno zanimljivim i čarobnim. Osim toga, u suradnji s genijalnom kustosicom Petrom Šarin pripremam izložbu u VN galeriji za 2018. godinu pod nazivom „Transparentne granice“.

Izložba Oblici u nastajanju ostaje otvorena do 26. kolovoza.

Komentari