Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Film

Neonski orgazmi i demoni pripovijedanja („The Neon Demon“, N.W. Refn, 2016)

21.10.2016. Arman FatićFoto: pickledelephant.tumblr.com

Nicolas Winding Refn, danski redatelj, s karijerom dugom 20 godina, svoju veliku prekretnicu u karijeri doživio je 2011. godine filmom Drive te gotovo preko noći postao cijenjeno ime u Hollywoodu. Njegov naredni rad Only God Forgives,  krimi drama prema uzoru na El Topo (Alejandro Jodorowsky), 2013. godine podijelila je kritičare i publiku, i najprostije bi se mogla opisati kao šokantan i nesvakidašnji holivudski film. Očito pronašavši „savršenu filmsku formulu“ NWR se odlučio snimiti još jedan film koji šokira u blještavim nijansama crvene, plave i roze.

Dok su se prethodni holivudski radovi ovog redatelja bavili pitanjem muškost kroz protagoniste, ovoga puta imamo protagonistkinju kojom Refn istražuje ideju ljepote. Jessie (Elle Fanning)  je šesnaestogodišnjakinja iz male sredine, velikih snova, koja želi postati foto model u Los Angelesu. Ona ima sve karakteristike koje se traže od modela, izrazito je mlada, prirodne ljepote, skromna i pomalo izgubljena u svijetu, te pred njom je više nego očito internacionalna karijera, rad s najvećim dizajnerima, naravno sve to ako se uspije izboriti s neonskim demonom industrije.

Foto: ladamarossa.tumblr.com

Foto: ladamarossa.tumblr.com

Ljepota je izvanjska

Već na press konferenciji filma u Cannesu, Refn je naglašavao da je film, u današnjici, umjetnička forma od koje publika zahtjeva vizualnu osjetilnost, te da se kreativnost redatelja izražava kroz stvaranje šoka i implementiranje ideja kod gledatelja. The Neon Demon to i čini na dva različita načina u toku filma. U prvih sat i dvadeset minuta imamo mračne ulice L.A. koje izazivaju osjećaj nelagode i anksioznosti, scene photoshootinga koje vizualno zapanjuju, te momente šoka poput planinskog lava u motelskoj sobi. Objektivno gledano ovaj prvi dio filma ne donosi ništa originalno, zlokobni Los Angeles već je viđen u filmu Drive dok sva sila boja i šokantnih momenata je dobro poznata iz Only God Forgives.

Ipak velika završnica filma mnogo bolje izvršava Refnovu propovijed o ulozi filma u današnjici. Finale pršti od brutalne originalnosti, vizualno pripovijedanje dostiže svoj vrhunac kroz scene nabijene emocijama u kojima sporedni likovi na kratke momente uspijevaju da premaše svoju dotadašnju sumornu funkciju u filmu. Sve to ostavlja dojam da NWR napokon odbacuje okove svoje „savršene filmske formule“ i servira nešto lično.

Foto: wormol.tumblr.com

Foto: wormol.tumblr.com

Nedostatak unutarnje ljepote

Redateljskom odlukom da film bude centriran na vizualni dojam i simbolizme, potiskuje priču u drugi plan, i koliko god to bio hrabar potez ne može se reći i da je uspješan. Većina sporednih likova u filmu je reprezentacija nekog od smrtnih grijeha (Ruby – požuda, Hank – lijenost i pohlepa, Gigi – ljubomora i ponos, Sarah – prežderavanje, mržnja) i ovaj simbolizam sjajno funkcionira u cjelokupnom konceptu svijeta mode. S druge strane, jedina je funkcija ovih likova biti simbol, pa svaki pokušaj da se razumije ili opravda njihovo monotono ponašanje je uzaludan. Naravno, neuvjerljivost  sporednih likova nanosi ogromnu štetu i na samu protagonistkinju Jessie, čiju transformaciju od izgubljene djevojčice koja dolazi u LA do super modela ne doživljavamo.

Refn je nebrojeno puta u karijeri dokazao da zna izgraditi uzbudljive i uvjerljive likove, koje možemo bez problema da razumijemo mada se oni nalaze na totalno suprotnoj strani moralnog spektra od našeg, ali u The Neon Demonu razvoj protagonistkinje je prebrz i bezličan, u jednom trenutku imamo nesigurno nevinašce koje skriva svoje strahove gledajući svijet kroz ogledala dok već u narednom, nakon scene vrištećeg vizualnog orgazma toplih boja, imamo površnu kraljicu ljepote.

The Neon Demon je vizualno neprikosnoven film, s nevjerojatno talentiranom glumačkom postavkom u spektru od mladog Karla Glusmana (Murphy iz filma Love od Gaspara Noé), preko Jenne Malone (kojoj je ovo uloga karijere) pa do Keanu Reevesa, ali ipak nedostatak suštine doveo je ovaj film do propasti na box officeu  (budžet filma: 7.000.000 $, box office stanje: 3.300.000 $). Iz svega ovoga možda bi Refn trebao poslušati savjet svojih likova i vratiti se snimanju filmova koje ćemo se zaustaviti i pogledati jer su lijepi, ali ćemo ih pamtiti zbog zanimljivih likova i kvalitetne priče.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari