Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Izvedbene umjetnosti

“Nevidljivi” (Gavella): Svi tražimo svoje mjesto pod suncem

29.09.2017. Tim HrvaćaninFoto: www.gavella.hr

Šest godina nakon praizvedbe u Velikoj Britaniji drama “NevidljiviTene Štivičić pronašla je svoj put do hrvatske kazališne scene. “Nevidljive” je u gradskom dramskom kazalištu Gavella postavio Matjaž Pograjc, kućni redatelj Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane. Pograjc je 2005. u SMG-u režirao praizvedbu drame “Fragile” Tene Štivičić, a ovo je bila njegova prva suradnja s Gavellom. Iako su slovenski redatelji poput Vite Taufera, Eduarda Milera, Same Streleca ili Jerneja Lorencija česti gosti hrvatskih kazališta, Pograjc je tek ove godine prvi puta režirao u Hrvatskoj, a prije “Nevidljivih” postavio je hvaljeni “Put oko svijeta u 80 dana” u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Drama “Nevidljivi” prikazuje dva lica modernog Londona. S jedne su strane imigranti koji u užurbanoj metropoli rade poslove koje nitko ne želi (perači prozora, čistači…). Njih nitko ne primjećuje, oni su u tom društvu nevidljivi. S druge je strane dobrostojeća klasa kojoj je najbitnije njezino vlastito “ja”, samo što se to svodi na posao i karijeru, a čak je i osnivanje obitelji postalo stranputica. Tako “Nevidljivi” govore o osjećaju pripadnosti u doba kada smo više nego ikad prepušteni sami sebi. Riječ je o ansambl predstavi epizodne strukture u kojoj se priče velikog broja likova pojavljuju u fragmentima, kao skice koje u tek nekoliko replika otkrivaju biografiju i sudbinu likova.

Među tim likovima usamljeno stoji Felix (Ozren Grabarić), uspješan poduzetnik koji postaje nezadovoljan svojom svakodnevicom te stoga preispituje svoj brak, posao, čak i život u Londonu. Njegova supruga Ann (Nataša Janjić) nema razumijevanja za njegovu krizu jer je fokusirana samo na sebe i svoj posao te joj ne pada na pamet odseliti ili zatrudnjeti. Dok su imigranti nevidljivi u društvu, on je nevidljiv u očima svoje supruge i prijatelja, stoga se i više puta pita: “Jesam li ja dobar čovjek?”.

Redatelj Pograjc predstavu je postavio kao svojevrsni reality show. Pozornica je pretvorena u televizijski studio. Unutrašnjost scene kompletno je prekrivena plavim platnom – pod, zidovi, stol, stolci – i dvije kamere snimaju likove u raznim situacijama i scenama. Druge dvije kamere snimaju makete koje se nalazi na konstrukciji u prednjem dijelu pozornice. Montažom tih kadrova – kadrova glumaca na blue screenu i maketa kao scenografske pozadine – dobiva se kolaž-snimka koja se uživo prikazuje na ekranu iznad pozornice. Tako gledatelji predstavu mogu pratiti na dva plana – iz perspektive kamere preko ekrana ili zbivanja na sceni iz vlastite perspektive.

Foto: www.gavella.hr

Korištenjem blue screena kojeg na snimci mijenjaju kadrovi maketa dobivaju se različiti konteksti u kojima su smješteni likovi drame, odnosno sudionici tog reality showa. Tako neke makete prikazuju interijere kuća, stanova ili barova, druge prikazuju žičane ograde, zatvorske rešetke ili kuće u plamenu, a našlo se mjesta i za panoramu Londona. U nekoliko scena video slike postaju veoma efektne, kada Anton (Živko Anočić) kao perač stakla “visi” s vanjske strane nebodera, dok u uredu konferenciju drži spomenuti Felix. Zgodan je i prizor kada Ann i Felix komentiraju novi stol koji je ona kupila – jedna kamera odzumira glumce, dok druga kamera zumira stol pa ispada kako su oni manji od stola i nalaze se ispod njega, čime se daje i suptilna kritika materijalizma i konzumerizma.

Ovakav redateljski koncept nije zanimljiv samo s te tehničke strane i igre s blue screenom, maketama, kamerama i projekcijama kojima upravljaju sami glumci, već i zbog smještanja likova i njihovih priča u kontekst reality showa. Tako su se svi, bez obzira na podrijetlo ili socioekonomski status, našli u “istom košu”. Točnije, našli su se ogoljeni pred televizijskim kamerama koje eksploatiraju njihovu priču, odnosno prikazuju tek fragment te priče i to u kontekstu koji određuju imaginarni redatelji i montažeri. Koliko god ti prizori bili zanimljivi, zabavni ili efektni, ne smijemo zaboraviti da je medijska slika u većoj ili manjoj mjeri uvijek konstruirana, kao što su to i projekcije u predstavi.

Stoga valja spustiti pogled s ekrana na pozornicu gdje nam likovi usamljeno i bespomoćno pripovijedaju svoje sudbine, čime nas i podsjećaju da smo u konačnici svi isti te se na svoj način borimo s poteškoćama koje nam život nosi. Mračna i neugodna strana imigrantskog iskustva dočarana je u liku Sare (Ivana Bolanča) koja je u Veliku Britaniju došla za svojim suprugom, no od njega jedino ima broj telefona na koji se javlja nepoznata ženska osoba. Tako izigrana proživljava traumatične susrete s policijom. Anton kuću u kojoj više imigranata zajednički stanuje odbija nazvati domom jer se ovdje i dalje osjećaju kao stranci, dok čezne za domom koji je napustio i ocem kojeg je ostavio iza sebe. S druge strane, Lara (Martina Čvek) nije negativna poput Antuna i drugih, ne čezne za onim što je iza nje, već želi uspjeti u Londonu, sanja da će postati dizajnerica i da će jednog dana imati svoju čistačicu. Iako je to drama o imigrantima u britanskom društvu, u predstavi se nazire i gorući hrvatski problem – nezaustavljivo iseljavanje.

Foto: www.gavella.hr

Iako se kroz predstavu isprepliću priče imigranata i srednje klase, ona nije crno-bijela, odnosno srednjoj klasi ne teče med i mlijeko dok imigranti životare. Odbijenost koju osjećaju imigranti proživljava i lik Louise (Bojana Gregorić Vejzović) prilikom odlaska u američku ambasadu, a dođe vam žao i Ann koja je preopterećena očekivanjima i trendovima suvremenog društva. Te dvije skupine likova susreću se samo u dva prizora, u spomenutoj sceni u kojoj Felix drži sastanak dok iza njega Anton čisti prozore te u sceni u disko klubu pred kraj predstave, kada susret između Lare i Felixa završava s kobnim posljedicama. Taj susret zanimljiv je prvenstveno zato što saznajemo da je ona cijelo vrijeme radila kao njegova čistačica, a on je nju primijetio tek u tom noćnom klubu. U tome se ocrtava temeljna ideja drame – neki su za druge nevidljivi, ovisno u kojem kontekstu se susreću.

Sama izvedba malo kaska za odličnim redateljskim konceptom. Glumci su dobili precizne zadatke koje veoma korektno izvode, što odgovara jednoj ansambl predstavi epizodne srukture. No cijeloj glumačkoj postavi nedostaje uigranosti i zajedničke scenske energije kakvu ovakve ansambl predstave zahtijevaju, zbog čega u konačnici predstava, iako na trenutko vrlo zanimljiva, ne ostavlja trajniji ili previše upečatljivi dojam. Priliku za jedinu zaokruženu glumačku izvedbu dobio je Ozren Grabarić kao zbunjen i nesiguran poduzetnik u krizi srednjih godina. Njegova je izvedba standardno dobra, iako pomalo podsjeća na lik dirigenta Daniela Dareusa iz prošlogodišnje predstave “Kao na nebu” – izgubljeni pojedinac koji se ne uklapa u svoju okolinu i traži unutarnji mir.

Koncept televizijske emisije u potpunosti je zaokružen, od uvodne do odjavne špice, uz Dijanu Vidušin u ulozi voditeljice. Ona nas svojim komentarima vodi od prizora do prizora, a između pojedinih scena pjeva poznate šlagere poput Samo jednom se ljubi i Da li znaš da te volim. Marko Brdnik napravio je obrade tih pjesama u synth-pop aranžmanu koji dodatno podcrtava distanciranost tog društva i rezerviranost likova, no te obrade, u kombinaciji s video kolažima, istovremeno ostavljaju pomalo trash dojam, podsjećaju na Euroviziju te narušuju inače originalan i zanimljiv redateljski koncept. Pohvale za scenografiju i izradu maketa zaslužuju Tomaž Štrucl, Paola Lugarić, Ivan Brozina i Dominik Meštrović, kostimografkinja je Marita Ćopo, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, oblikovatelj videa Luka Dekleva, a dramaturg Dubravko Mihanović.

Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari