Otvorena izložba De Capo Daimantasa Narkevičiusa
U Muzeju suvremene umjetnosti sinoć je otvorena izložba Daimantasa Narkevičiusa, poznatog litvanskog umjetnika. Ona je dio ciklusa koji se sastoji od tri izložbe, svaka s drugim kustosom, drukčijim izložbenim projektom i kontekstom. Treću fazu nazvanu Da capo kurira Marco Scotini u suradnji s Radmilom Ivom Janković. Izraz Da Capo glazbeni je termin, a ukazuje na to da se dio glazbene kompozicije mora ponoviti od početka. Narkevičiusu on znači ponavljanje priče u video loop-u, ali i njegovu koncepciju povijesti u post-sovjetskom društvu.
Narkevičius je završio kiparstvo na Likovnoj akademiji u Vilniusu. Nakon studija, jednu je godinu proveo u Londonu. Po povratku u Litvu, počeo se baviti lokacijama specifičnih objekata s posebnim zanimanjem za bilježenje istraživanja kroz film i video. Snimao je intervjue i razgovore s umjetnicima, što se razvilo u istraživanje drukčijih narativnih struktura. Počinje snimati 90-ih, a izložba prikazuje opus njegovih značajnijih uradaka. Filmovima se često vraća u vrijeme represivnog komunističkog režima ili u razdoblje promjena nakon stjecanja neovisnosti Litve 1989. godine. Kroz vlastita sjećanja prikazuje političku povijest, vlastitom tehnikom pričanja, koristeći se pronađenim arhivskim materijalima.
U intervjuu s Hansom Urlichom Obristom u 2002. godini, Narkevičius govori o povezanosti skulpture i njegovih filmova. „Mislim da je film neka vrsta produžetka moje skulpture. Za Manifesta II. napravio sam instalaciju koristeći filmove. Ovi filmovi bave se prostorom. Projektori su jednako važni.“ Na izložbi je prikazan opus njegovih značajnih radova.
U radu Jednom u XX. Stoljeću autor se osvrće na vrijeme završetka žanra socijalnog realizma u Litvi, kada su sve skulpture iz sovjetskog razdoblja maknute iz grada. Jednostavnom montažnom tehnikom Narkevičius je obrnuo snimku koja prikazuje Lenjina, i ovom slučaju ona nije srušena već podignuta uz pljesak i oduševljenje publike. Ausgetraümt kratki je glazbeni video singla litvanskog mladog benda Without Letters. Umjetnik je ponudio napraviti video kako bi predstavio njihovu glazbu široj publici. Spoj dobre glazbe i zanimljivo složenih scena rezultiralo je zanimljivim i slikovitim uratkom koji ne smeta pogledati i par puta. Na kraju se kamera kreće većom brzinom i hvata samo zamagljenje obrise stvari kroz koje prolazi što doprinosi vrtoglavom osjećaju gubljenja u završetku pjesme.
Kratki film Revisiting Solaris nastavak je filma Solaris, napravljenog po istoimenoj knjizi futurologa Stanislawa Lema koji je predvidio povećani utjecaj tehnološkog napretka na ljudske odnose. Radnja prati astronauta Chrisa Kelvina kojeg posjećuje žena izvana identična njegovoj preminuloj ženi. Kako to inače biva, redatelj je bio slobodniji oko interpretacije knjige, dodajući elemente, sam manje kritički nastrojen prema negativnom utjecaju elektroničkih sprava na odnose ljudi. U Narkevičiusovom kratkom filmu pojavljuje se četrdeset godina stariji glavni lik kojeg glumi Donatas Banionis. Radnja se temelji na zadnjem poglavlju knjige koje je izostavljeno iz filma. Lik se prisjeća svog zadnjeg posjeta planetu Solaris prije povratka na zemlju. Za prikaze tih slika Narkevičius se koristio fotografijama litvanskog simbloličkog slikara i kompozitora Mikalojusa Konstantinasa Ciurlionisa. Film dira ljepotom prikaza i sjetnim licem čovjeka koji se vraća u prošlost. Riječi se pojavljuju u obliku titlova na engleskom, ali nisu nužno izgovorene. Vlada mješavina napetosti i zaustavljenosti trenutka. Poslije odgledanog filma u ušima odzvanja zvuk šumova valova.
