Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Recenzija – ‘Morning phase’: Beck kao suvremen i suveren gazda svakog žanra

01.03.2014. Dario Vuger
Foto: facebook.com/Beck

Foto: facebook.com/Beck

Za početak ukratko bih nabrojao što je u posljednjih šest godina izmislio naizgled tek na mahove produktivan Beck. Od „Modern guilt“ izbacio je šest singlova nevezanih za albume, radio sa Charlotte Gainsbourg, Thurstonom Mooreom, Stephen Malkmus and the Jicksima, Philipom Glassom, remixirao Norah Jones, Lykke Li, White Stripse, snimio stvari za soundtrack True Blood, Scott Pilgrim vs. The world, Jeff (who lives at home)… Osim toga, od 2009. živi i njegov kolaborativni projekt u kojem planira snimiti cover jednog cijelog albuma u jednom danu, pa je tako redom do danas obradio INXS, Leonarda Cohena, Velvet Underground i druge. Da, Becku sigurno nije ponestalo ičega što bi ga nužno ponukalo da izbaci ovaj album. Zato ga već u startu možemo prihvatiti kao jedno iskreno ostvarenje koja ima štogod za reći.

No dobro, pustimo faktografiju.  Prva od stvari koje su zamjetne pri slušanju „Mornin phase“ očit je raskorak novog ostvarenja spram njegovog posljednjeg „pravog“ albuma „Modern guilt“ iz već pradavne 2008. godine. Ne podsjeća štoviše niti na ovome prethodeći „Information“ ili „Guero“. Zaista, pronaći ovog Becka u njegovoj vlastitoj diskografiji (a znamo da ćemo ga naći) nije lak pothvat za nekog možebitnog novog fana. Zato ću mu dokinuti neizvjesnost i reći samo dvije riječi: „Sea Change“. Svaki pametni kritičar dodijelit će mu ovdje bar četvorku i završiti svoju recenziju. No, daleko od toga da se želim praviti pametan, pa ću nekim posrednim putem reći još par riječi trudeći se pritom da ne zapadnem u neku vrstu diskursa koju bi mogli pogrdno nazvati „izmišljanjem tople vode“ ili jednostavnije „preseravanjem“, iako ni to nije strano našim vrijednim kritičarima koječega.

Novi „Morning phase“ je vrlo dobro glazbeno potkovano klasično izdanje ovog najpoznatijeg glazbenika scijentologa; proizvođača glazbe nevjerojatnih žanrovskih raspona i beskompromisnih tendencija prema eksperimentu i iskrenim umjetničkim preokupacijama.

Iako je „Sea change“ mnogo više blueserski album, on označava zajedno s „Morning phase“  i još ranijim „One foot in a grave“ specifično poigravanje s utišanim zvucima folka i američkog country rocka, skromnim bubnjarskim dionicama, harmonijom glasova, bogatim žičanim repertoarom i neizbježnom melankolijom koja sa svakim Beckovim albumom dolazi u specifičnom kontekstu. „Sea change“ napisan je, naime, nakon prekida. Što stoga možemo čuti na novom Beckovom albumu? Mnoštvo orkestracija, mnoštvo „razlivenih“ atmosferskih tonova, od zbora do jednostavno efektnog reverba koji se razbija u nekim udaljenim zidovima koji naizgled zatvaraju prostor oko glazbe da bi vašoj uobrazilji pustili na volju, gdje god se nalazili. Završni momenti Morning ogledni je primjer svega navedenog. Heart is a drum dinamičniji je pak nastavak  prema kulminaciji albuma u kojem samo kružni echo i klavir razbija eventualnu monotoniju nekih tipičnih american-folk obrazaca. Jednom uvedeni bubnjevi ostat će prisutni u dinamici albuma do Wave koji dramatično spušta atmosferu do zavidnih razina melankoličnog u čemu nimalo ne pomaže i repeticija „…isolation, isolation, isolation…“ Ono je duboka i bogata orkestracija koja kao i prolog albuma pruža svojevrsnu uvertiru u vjerojatno najsvjetliji moment na „Morning phase“. Don’t let it go pjesma je Becka koju sam čekao posljednjih šest godina, i zasigurno je i novi, jednako kao i stari fan, neće olako pustiti na miru. Spori baladski ritam, promišljena teksta, laid-back umirujuće atmosfere u nešto dinamičnijem tonu nastavlja se na Blackbird chain kao vrh vala koji će vas ubrzo ponovo melankolijom utopiti u Phase i Turn Away.

„Morning phase“ je kao duga intrigantna filmska podloga, pa ne možete izbjeći dojam da se ispod sve te glazbe pa i teksta krije neki narativ, neka posve osobna priču, neki dio intime koji je Beck ovim albumom poslao prema nama. Kao što inače volim ovakve atmosfere nazvati plutajućima, neće biti na odmet podijeliti još koji savjet za slušanje (osim ležanja – ležanje se uvijek preporučuje), možda uz knjigu. Možda uz knjigu s mora ili rijeka, Tajfun Josepha Conrada „might just do the trick“. A za kraj, tu su Country down i Waking light s nekim pozitivnim instrumentalnim žarom ritmičnih prekida bubnja i prvim pravim rock perkusijama koji se nalaze u zanimljivom nesrazmjeru s tekstovima koje ne bih nužno preporučio za jutarnje čitanje poezije. Ipak, „Morning phase“ je vrlo dobro ostvarenje, posebno namijenjeno za svakog tko traži kočnicu za brzinu kojom nam svima, vjerujem, prolaze dani.

Komentari