Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Glazba

Recenzija – ‘Dani’ (Orvel): Razotkrivanje identiteta

29.12.2015. Tin Đudajek

Orvel je mladi zagrebački bend koji je 6. studenog objavio svoj prvi studijski album ‘Dani‘ i koji, navodno, čine četiri čovjeka: Igor Ilić koji je primarno zadužen za gitaru i mikrofon, ali na albumu je odradio i pokoju bas dionicu, prihvatio se ritam mašine i bubnja, a očito mu ni klavir nije bio stran. Drugi član benda je Bojan Arežina koji je isto kao i Igor Ilić odradio dosta posla na izdanju, no u nešto manjem opsegu, zatim Ivo Matić koji se primio basa na tri skladbe i Filip Riđički koji je svoj bubanj odlupao na dvije stvari s izdanja. Napisao sam navodno jer mislim da je za početak važno reći da je iz navedenoga vidljivo da je mastermind ovog uratka zapravo pjevač Igor Ilić, a da su drugi tek na neki manji, sporedniji, no nikako ne nevažniji članovi koji su pridonijeli nastanku ovog materijala. Između ostaloga, gitarist i vokalist Orvela autor je svih tekstova i suautor ili samostalni autor glazbe, a ostatak benda svira nastupe. Možda je upravo to razlog što Orvel bolje zvuči uživo, što ga je lakše doživjeti live – negoli preslušavanjem studijskog uradka.

Hoće li Orvel ovako nastaviti raditi ili ne – tek nam preostaje vidjeti – a zasada pred nama stoje “Dani” koje valja analizirati. Prvo što želim istaknuti je upravo ono što sam rekao. Nisam pristalica ritam mašina, ukucanih bubnjeva ili očitog zvuka električnog bubnja stoga mi s te strane nije pasao. Dok na nekim stvarima taj izmišljeni zvuk električnog snarea odlično paše uz glazbu (Ovo Nije Zapad, Budi se), na većini albuma ipak se, po meni previše ističe. Ovo tvrdim i jer kada su pjesme bile odsvirane na stvarnom, akustičnom bubnju na koncertima u Rockmarku i Jabuci, sve mi je zvučalo znatno bolje i življe. Utoliko mislim da bi prednost trebalo ili da je trebalo dati akustičnom bubnju koji je zastupljen u svega dvije stvari.

Foto:facebook.com/Orvel

Foto:facebook.com/Orvel

No, o ovome ne valja trošiti riječi, bar ne toliko koliko sam ih ja potrošio, i to najviše iz razloga jer je ovo u potpunosti gitaristički album s pedigreom. I to možda opet zbog čovjeka čije je ovo djelo. Mnogi bendovi se danas okreću drugačijoj glazbi i traže temelje negdje drugdje; ne više u gitari koja je dosta dugo dominirala glazbom. Ovaj album vraća se u ono starije doba i u tome nema ama baš ničega lošeg. Sjećam se da nam je još Steven Ansell iz benda Blood Red Shoes u nedavnom intervjuu rekao kako gitarska glazba pod hitno mora naći nove ideje jer se počinje ponavljati i biti dosadna. Možda je ovaj LP nešto što je imao na umu. Na gitaru se, jasno je, puno mislilo i pazilo i u svakoj pjesmi dovedena je do savršenstva. Kako korištenjem efekata, kako solo dionicama koje su koliko melodične toliko i zabavne, a klavijature sve to ugodno popunjavaju tako da je u nekim dijelovima i teže reći što je gitara što klavijature.

Glazba me u nekim trenucima čak i podsjeća na ex-yu rock, ali glavne uzore i temelje ima u indie rocku i možda nešto sitno post punku ponajviše zbog ritmova. Glazba je tečna i slušatelja lako uvodi u priču i ideju cjelokupnog uratka. Moram pohvaliti i vokal koji nije jedan od onih koji dobro zvuče samo na snimci, ali i rijetke lijepe dijelove na bas gitari kao onaj na stvari Ovo Nije Zapad. Zapravo, osim ranije spomenutog nedostatka akustičnog bubnja, tek su rijetke primjedbe koje imam u vezi svih deset numera koje su našle svoje mjesto na “Danima”. Manja zamjerka je kod pjesme Lud i to najviše zbog osobnih preferencija jer me iznimno živcira kada se koristi engleska riječ unutar hrvatskog teksta. Tim više riječ song koja me podsjeća na Vatru i ostale koji se previše trude uzalud. Možda pretjerujem, ali malo mi je uništena inače odlična pjesma. Kada smo već kod Vatre… Ako usporedimo Tango virovitičkih tobože rockera i Vodi Me s ovog dugosvirajućeg uratka primijetit ćemo da su početci izuzetno slični! No oprezno. Kada ovo jednom čujete ne možete ‘od-čuti’. Šteta.

Ipak, sve u svemu, ovo je odličan album. Koliko god ga se prizvuk Ivana Dečaka, nespretne riječi ili ritam mašine trudile upropastiti nisu uspjeli. Ovo ne tvrdim samo ja, već i visok plasman eminentnih hrvatskih glazbenih kritičara u odabiru najboljeg domaćeg albuma ove godine, ali i čak pet odličnih spotova za pjesme skinute s “Dana”. Po meni, definitivno je riječ o jednom od boljih diskografskih uradaka godine, ali i jednom bendu koji ću s veseljem pratiti u budućnosti jer me zanima kojim će putem krenuti. Hoće li Orvel nastaviti biti proizvod jednog čovjeka ili će se svi uključiti u kreativni procesi te gdje će, na kraju, sve to odvesti.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.250 out of 5)

Komentari