Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Knjige

Recenzija – Europa u sepiji: Crnohumorni eseji koji razotkrivaju apsurd suvremenog života

21.07.2014. Hrvoje Korbar
Foto: dubravkaugresic.com/Josef Kiraly

Foto: dubravkaugresic.com/Josef Kiraly

Kao i većina knjiga koje je Dubravka Ugrešić izdala u posljednja dva desetljeća, i zbirka eseja Europa u sepiji prvo je izdanje doživjela od strane beogradske Fabrike knjiga, da bi je Velimir Visković tek godinu kasnije uvrstio u svoju biblioteku u izdanju Profila. To je sudbina koja Dubravku Ugrešić prati kad je u pitanju izdavanje njenih djela u Hrvatskoj još od kad je bila proglašena vješticom u zloglasnom članku Slavena Letice devedesetih.

U novoj zbirci eseja, od kojih su neki objavljeni u stranom tisku, a malo koji u domaćem, Dubravka Ugrešić u manjoj se mjeri referira na svoj status disidenta. Svoju osobnu traumu očito je riješila u posljednjoj zbirci Napad na minibar gdje se u eseju Pitanje optike obračunala sa sad već pokojnim Aleksandrom Flakerom i ostalima koji su joj 90-ih javno poručili kako u mladoj Hrvatskoj, koju su sanjali tisuću godina, nije dobrodošla. Dubravka Ugrešić i dalje se bavi sličnim temama – ponajprije tranzicijom u zemljama Srednje Europe, otkud i dolazi naslov njene nove zbirke, ali i raznim doživljajima iz svog života i brojnih putovanja na koje odlazi te naposljetku sličicama iz svog amsterdamskog života.

Najveća kvaliteta Dubravke Ugrešić jest činjenica da gotovo nikad nije sentimentalna ni nostalgična, pa čak ni kad piše o Jugoslaviji, za što je često bila optuživana. Njeni osvrti na našu sadašnjicu, na nezaposlenost i divlji kapitalizam te na sveprisutnu korupciju mogu djelovati pomalo okrutno i hladno u nekim trenutcima – ne postoji niti jedno područje našeg života koje ne podliježe njenom crnom humoru i cinizmu koji nam je toliko potreban da i sami uvidimo koji su problemi našeg društva.

Ugrešić ipak nije ograničena samo na lokalne prilike, jer je ona građanin svijeta u pravom smislu riječi – jedan od zanimljivijih eseja jest onaj u kojem se osvrće na svojevrsno seksualno ropstvo na koje dobrovoljno pristaju tisuće mladih Filipinki u Hong Kongu. One započnu raditi kao čistačice ili služavke, a kasnije se udaju za bogataše i spremne su im ispuniti svaku želju kako bi sebi i svojim obiteljima na Filipinima osigurale financijsku sigurnost. Iako je većina tekstova utemeljena na njenom osobnom iskustvu i stavu, Dubravka Ugrešić vrlo često citira i razne sociologe, psihologe, književnike i teoretičare književnosti te čitajući njena djela dobivamo dojam da je gotovo nemoguće opovrgnuti njen stav, bez obzira slažemo li se s njom ili ne. Pisani jednostavnim stilom, eseji ipak ostavljaju dojam učenosti na čitatelja te nisu tekstovi dostupni širokim masama.

Uz društvene teme, Ugrešić često govori i o književnosti pa tako u jednom eseju raspravlja o tome koja je razlika između pojma autora i pisca, s brojnim autoironičnim trenutcima, ali i očitom ogorčenosti na račun književnih hitova koji su u posljednje vrijeme zavladali knjižarama nauštrb kvalitetne literature i posebno duhovitim osvrtom na lik i djelo najpoznatijeg gurua svjetske književnosti, Paola Coelha, koji je jednom prigodom izjavio kako romani Dostojevskog stanu u jedan tweet.

Što se tiče crtica iz njenog života u egzilu, najzanimljiviji je možda susret sa balkanskim muškarcima u amsterdamskom predgrađu u kojem živi. Njen detaljni opis njihovog držanja, govora i mentaliteta je nepogrešivo točan i vrlo živopisan – takve ljude srećemo u svakodnevnom životu i možemo ih zamisliti pred nama. Upravo se u tome očituje vrijednost eseja Dubravke Ugrešić – ona je dobro upućena u lokalne (ne)prilike, ali piše bez sentimentalnosti i bez osjećaja pripadnosti sredini koji bi ju možda sprječavali da napiše istinu. Upravo je u svom nametnutom egzilu stvorila neka od svojih najboljih djela (roman Baba Jaga je snijela jaje može konkurirati i njenoj uspješnici iz 80-ih , Štefici Cvek) i upravo nas iz tog egzila može podsjećati na to u kakvom svijetu živimo i kakva nam je potreba pod hitno potrebna.

(Visited 353 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari