Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Knjige

Recenzija – „HHhH“: Pomirba povijesti i sadašnjosti

18.11.2015. Stjepan BajićFoto: Fraktura.hr

Roman HHhH (Himmlers Hirn heisst Heydrich = Himmlerov mozak zove se Heydrich), Goncourtom nagrađen za najboljeg debitanta 2010. godine, prvijenac je mladog francuskog pisca Laurenta Bineta, kojeg hrvatska publika prvi put ima priliku čitati, u izdanju Frakture i u prijevodu Ivane Šojat.

Čim sam otvorio ovu knjigu i pročitao uvodni citat Osipa Mandeljštama, velikog ruskog pjesnika, jednostavno sam znao kako me ne čeka još jedan u nizu povijesnih romana, već nešto posebno.

„Ponovno misao prozaika ostavlja
mrlje na stablu Povijesti, no nije na
nama da pronađemo lukavstvo kojim
životinju namamit ćemo u prenosivi
kavez.“

Tema romana je tajna operacija kodnog imena Antropoid, organizirana od strane čehoslovačke vlade u londonskom egzilu, kojoj je cilj bio atentat na visokopozicioniranog nacista i protektora Češke i Moravske Reinharda Heydricha. Kako bi što bolje dozvao sedamdesetak godina udaljenu i zamršenu prošlost, pripovjedač, vjerojatno sam Binet, odbacuje tradicionalan način pripovijedanja, nauštrb sirovijeg, ali preciznijeg literarnog obrađivanja povijesnog materijala. Naime, Binet već u prvom poglavlju naglašava kako stremi historiografskoj točnosti, odnosno odgovaranju na pitanje kako se točno što dogodilo. Legitimno je zapitati se zašto onda nije odlučio napisati povijesnu knjigu umjesto romana, ali upravo u tome i jest čar ovog djela i veličina Laurenta Bineta. On je odlično uočio snagu u dvojakoj prirodi romaneskne forme, onoj hipotetičnoj, ali i kategoričnoj, što posebice dolazi do izražaja kod povijesnog romana. Pošto se već dogodio, nacizam nije potrebno izmišljati. Takav princip pisanja može se učiniti šturim i ograničenim, što u neku ruku i jest (nema unutarnjih monologa, dijaloga, itd.), ali Binet to uspješno prevladava.

Po uzoru, kako sam kaže, na Vladimira Solomonoviča Poznera i njegov roman Zauzdani, te s osnovnom porukom kako bi fakcija trebala nadilaziti fikciju, ovaj roman, razlomljen u 257 poglavlja, ima dvije neodvojivo isprepletene tematske cjeline. Prva prati poteškoće suvremenog pripovjedača i poteškoće na koje nailazi dok u svrhu pisanja romana istražuje svoje likove i povijesne činjenice.

„Osloniti se na istinitu priču, maksimalno iskoristiti njezine romaneskne elemente, no uvelike izmišljati kada to ide u prilog naraciji, ne morati se opravdati pred Poviješću. Vješt varalica. Opsjenar. Ukratko: romanopisac.“

„Čitam..mnogo povijesnih romana da vidim kako se drugi snalaze sa zamkama tog žanra. Jedni se strogo pridržavaju povijesnih činjenica, drugi se malo poigravaju, treći pak uspijevaju vješto zaobići zidove povijesnih istina, a pritom ništa ne uljepšati. Svejedno sam zaprepašten činjenicom u kolikoj mjeri fikcija ima prevagu nad Poviješću. To je logično, no teško mi se bilo pomiriti s tim.“

Tim raskrinkavanjem neurotičnosti čina pisanja te ironičnim, no odmjerenim komentiranjem i propitivanjem vlastitog pristupa, pripovjedač nas automatski, na vrlo osebujan i šarmantan način uvodi u samu radnju, u mračne tridesete i četrdesete godine dvadesetog stoljeća.

„Drukčije je ovo vrijeme, razdoblje tijekom kojeg ljudi s nestrpljenjem ne iščekuju sportske rezultate, nego vijesti s ruske bojišnice.“

Uz mnoštvo raznorodnih, pametno svladanih i prenesenih činjenica o Drugom svjetskom ratu, upoznat ćemo profil banalnosti zla, uobličen u liku zloglasnog nacističkog šefa iz sjene Reinharda Heydricha, upamćenog i pod nadimcima Plavokosa Zvijer i Praški Mesar. Na njega će u Pragu dvojica padobranaca (u čiju čast je ovaj roman i napisan), Slovak Jozef Gabčik i Čeh Jan Kubiš, uz pomoć Češkog pokreta otpora izvršiti atentat 27. svibnja 1942. godine, od čijih će posljedica devet dana kasnije Heydrich umrijeti. Uslijedio je lov na atentatore te masovna nacistička odmazda, pokolj petstotinjak stanovnika češkog mjestašca Lidice. No, ne želim više spojlati.

Uz to što propituje i drma temelje povijesnog romana pokušavajući pomiriti povijest i sadašnjost, HHhH je ponajprije darovito, bogato i nadasve lijepo napisan roman. Preporučam!

Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari