Recenzija – “Lessons in Life and Love” (Ivan Grobenski): Biti muzičar nije iluzija
Jedan od najkreativnijih, ali definitivno i jedan od najvrijednijih ljudi na domaćoj sceni, Ivan Grobenski, krajem ožujka iznenadio nas je prvim solo albumom. Koliko je ovaj čovjek hiperproduktivan svjedoči cijelo krdo projekata od kojih su samo neki Bubblegum, Moskau, Lolita, Suho Grlo Nos. Da u tom kreativnom zanosu kvaliteta ne zaostaje najbolje mogu potvrditi recenzije i izvještaji Ivanova rada koji ga najčešće zasipaju lovorikama. Možda je krivo reći da je ovo i prvi Ivanov solo album u tom smislu budući da sam stoji i potpisuje cjelokupan rad iza synthpop projekta Bubblegum, no u svakom je slučaju ovo prvi rad koji se po prvi put potpisuje imenom i prezimenom Ivan Grobenski.
Uglazbljena knjiga poezije
A razloga za to ima mnogo. Možda je najjasniji i natransparentniji ovaj da se album znatno razlikuje od svih drugih u Ivanovoj karijeri. Ovaj album odiše intimnošću, a glazbena pozadina spojena sa stihovima tvori jedinstvenu, i što je važnije, nevjerojatno iskrenu cjelinu. Možda je upravo poradi toga, te intimnosti i osobnosti, ovaj album i potpisan jednostavno imenom i prezimenom autora za razliku od njegovih prošlih samostalnih projekata. Prije svega, radi se o albumu kojem je cilj ispričati priču, reći istinu, ispripovijedati ono što umjetnik nosi u srcu, nego što je naglasak stavljen na glazbenu pozadinu.
Ova glazba u ovom smislu ne kaska, ne šteti stihovima iako nije primarni fokus albuma. Vjerujem da je tomu najzaslužnija velika zrelost Ivana Grobenskog kao glazbenika. Iako bismo za glazbu na albumu mogli reći da je oskudna, ipak smatram da se ona savršeno slaže sa stihovima. Upravo laska stihovima dajući im veći značaj, produbljujući ih i pridaje im težinu koju bez ove pozadine ne bi mogli postići. Za glazbu bismo mogli reći da je u ovom kontekstu sporedna, no opet, neodvojiva od poezije.
Stih prije note
Cijeli album je snimljen u nešto više od mjesec dana i to u dvije dnevne sobe u Zagrebu te spavaćoj sobi u Koprivnici, što može poslužiti kao još jedan argument za deduciranje osobnog elementa albuma. Tim više što je i tekst i snimanje i izvedbeni moment (izuzev jednog instrumenta) te na kraju i produkciju preuzeo sam autor. Album je sniman kako je i nastajao; u tajnosti gotovo kao da ne želi naći svoju publiku, kao da ne želi da ga se čuje, već samo da se umjetnošću izrazi ono što se više ne može nositi u srcu.
Po meni je stoga neminovno da je prije svega riječ o uglazbenoj knjizi poezije jer stihovi nose album, dok ih glazba samo upotpunjuje stvarajući jednu vrlo sjetnu, na trenutke i psihodeličnu mantru. Smatram da je važno i reći da je ovo jedan od rijetkih albuma koji, uz besplatno preuzimanje putem bandcampa, nudi i tekst još jednom naglašavajući važnost i ulogu lirike u ovom uratku. Možda je stoga nezahvalno tražiti inspiraciju ili uzore “Lessons in Life and Love” budući da su oni prvenstveno intrinzični, no jedan koji se iskristalizirao nakon slušanja bio je onaj Sixta Rodrigueza čija je glazba također uokvirena značajnim, na trenutke i teškim tekstovima. No o ovome je teško i, kako sam rekao, nazahvalno raspravljati, ali što je i bitnije – nebitno.
Jedino što jest bitno je to da se ovdje radi o još jednom u nizu odličnih radova Ivana Grobenskog koji nam je ovim albumom dao još jedan sloj svoje nezaustavljive kreativnosti.
