Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Glazba

Recenzija – ‘Lovesexdistortion’ (Moskva): Nedostatak osobnosti prikriven koketiranjem s raznolikim utjecajima

02.05.2015. Anja NežićFoto: facebook.com/moskva.bend

Moskva je riječki bend osnovan 2009. godine, a čine ga Tamara Dorčić kao upečatljivi vokal, Kruno Kukuljan na basu, bubnjar Ivan Ujević i gitarist Vladimir Tomić, ujedno i autor većine pjesama. Četveročlani sastav svoj opus definira kao psihodeličan, premda u njihovu zvuku ima raznolikih žanrovskih primjesa koji su možda i dominantniji od psihodelije. Dosad su izdali dva albuma, „Poligraf“, 2012. te „Lovesexdistortion“, izdan u veljači ove godine. Oba je albuma producirao Matej Zec, producent poznat i po radu s osebujnim riječkim brkovima znanim kao Let 3.

Promocija drugog albuma je odrađena vrlo mudro. Kao najavu, Moskovljani su još u ljeto prošle, 2014. godine izbacili singl Svijet je naš koji je nastao u suradnji s vatrenim voicerom, Ivanom Dečakom. Ta je pjesma provela devet tjedana na službenoj IHG Top 40 ljestvici te se tako prometnula u jednu od najslušanijih prošloga ljeta. Riječ je o simpatičnoj, vrlo catchy pjesmici pamtljivoga refrena i melodije. Najbolja i najzanimljivija komponenta pjesme jest njena dijaloška forma, odnosno prilično vješto izvedeno vokalno izmjenjivanje Tamare i Dečaka. Svojim zvukom, pogotovo u početku, jako podsjeća na novije radove Black Keysa što nije nužno ni dobro ni loše. Često se Moskvino podsjećanje na nekoga drugoga nameće kao problem tek nakon što se odsluša cijeli „Lovesexdistortion“ jer se stječe dojam kako u konačnici na albumu dominira utjecaj raznoraznih izvođača i stilova, a puno previše nedostaje osobnosti same Moskve.

Tako primjerice Zlatni dječak, koji otvara album, glazbeno podsjeća na Red Hot Chili Pepperse u vrijeme njihovoga  albuma „Stadium Arcadium“, dok mene osobno vokalno izuzetno asocira na nešto žešću verziju riječke grupe E.N.I. Slično je i s Prividom, skladbom koja slijedi na albumu. Ponovno se pribjegava solažama, nekakvom koketiranju s hard rockom, ali je pjesma jednostavno preslična prethodnoj kako bi uhvatila pažnju slušatelja. To nipošto ne znači kako je sviranje, produkcija ili pjevanje loše, već kako jednostavno svemu fali još doza inovativnosti i personalnosti, potrebna da se ostavljanje tragova po utabanim stazama ipak nečime učini posebnim.

Foto: Facebook.com/moskva.bend

Foto: Facebook.com/moskva.bend

Prašina i Za Alberta dvije su drugačije, meni možda i najbolje pjesme na albumu. Riječ je o mirnijim, melankoličnim, pomalo psihodeličnim pjesmama. Potonja evocira ranije radove riječkih Putokaza što i nije toliko čudno s obzirom na to da je Tamara doista svojevremeno i bila njihova članica. Za Alberta istovremeno u sebi nosi i dozu eteričnosti, a možda je najpoštenije usporediti je s radovima Mazzy Stara. Voljela bih da je više takvih pjesama uvršteno na album, ne zato što su mirnije već zato što su drugačije od svega onoga što je danas prisutno na domaćoj sceni te samim time otvaraju jedinstven prostor koji može pripasti samo Moskvi. Voljela bih i da je još koja pjesma slična ovim dvjema zamijenila Dr. Acida jer se on ponovno vratio na stare staze catchy refrena, glazbene neinovativnosti i repetitivnosti. Najveći je problem te skladbe taj što kada bismo recimo imali priliku čuti samo polovicu, apsolutno ništa ne bismo propustili. Od polovice se do kraja još jednom ponovi sve otpjevano i odsvirano i pjesma završi tako što se pitate jeste li je upravo čuli dvaput.

Uz spomenute su se autorske stvari na „Lovesexdistortionu“ našle i dvije (nepotrebne) obrade. Riječ je o pjesmama Femme Fatale The Velvet Undergrounda i Somebody to Love Jefferson Airplanea (originalno su je snimili i izveli The Great Society). Obje su odsvirane i otpjevane više no korektno i nema se tu što puno s te strane prigovoriti. Moguće je da su odabrane i zbog toga što Moskovljani svoju glazbu vide u smjeru glazbe tih bendova odnosno žele svoj stil prvenstveno temeljiti na rocku s prijelaza šezdesetih u sedamdesete, kombinirajući dozu hard rocka, bluesa i psihodelije praćenu istančanim ženskim vokalom. Ipak, drugi je album bilo kojega benda još uvijek donekle sredstvo upoznavanja benda i publike te bi mijenjanje tih dviju obrada s još dvjema autorskim pjesmama bio daleko pametniji pristup. Razumijem kako su možda još te dvije pjesme nedostajale no ne vidim razlog zbog kojega se onda žurilo s izdavanjem albuma samo dvije godine nakon prvijenca. Vjerujem kako bi i publika bila sretnija s pola godine, godinu dana kasnijim datumom izlaska albuma kada bi na tom albumu od devet pjesama svih devet doista i bilo autorskih.

Album zatvara psihodelični, pomalo etno instrumental Far Out! koji donekle podsjeća na novije radove Roberta Planta. Lijep je to završetak albuma i vjerujem kako bi melodije slične njemu bile bolji odabir od onih odsviranih na primjerice Dr. Acidu za daljnji razvoj benda, a pogotovo kada bi se njih spojilo s Tamarinim vokalom koji se dosita dobro transformira, a pritom je vrlo uhu ugodan. Vokal je to koji može vrlo korektno i konkretno iznijeti pjesmu i koji daleko bolje zvuči kada pjeva pjesmu na hrvatskome jeziku.

Sve u svemu, „Lovesexdistortion“ solidan je mali album sastava s daleko većim potencijalom no što ga je uspio kanalizirati na ovome uratku. Moskva svira dobro, zvuči dobro, ima dobre ideje i uzore, ali u svemu tome još treba pronaći sebe. Treba odabrati hoće li se razvijati u komercijalnom ili pak alternativnom smjeru. Jedno i drugo legitimni su pravci no ipak se nadam kako će njihov odabir pasti na alternativnije staze jer se na njima daleko bolje snalaze i daleko ozbiljnije zvuče.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(8 votes, average: 3.500 out of 5)

Komentari