Izvještaj – Seven That Spells: Druga dimenzija ezoteričnih trubadura u prostranom mnogostranom kozmosu
Ptičice na grani prepoznaju i znaju tko su Seven That Spells. Postoje trenuci kad je teško pisati izvještaje nakon njihovih koncerata jer ne postoji ništa drugo osim napisati za njih da su maestralni. Svaki njihov nastup prati sve veći broj publike koja uz njih otkriva vlastitu astralnu projekciju. Vjerovali ili ne u više sile, Seven That Spells jedna su od takvih sila.
Jezgra benda, Niko Potočnjak, gitarist i producent, mozak je koji stoji iza benda. Zapravo, kad se sjetim, svaki njegov projekt je čudan i predobar u kompleksnosti da bi bio istinit. Ostavljam generalan uvod o bendu postrance jer prije njih treba predstaviti predgrupu, DJ Bombay. On pak odrasta u Indiji, dolazi kasnije u Zagreb i nastavlja karijeru u bendu Gods of Chaos. Također, svira s Potočnjakom i tonac je bendu Seven That Spells. Performans DJ Bombaya zadržavao se u aspektima beat elektronike, uvrnutog drum’n’bassa i povremene ambijentale, sve to popraćeno sviranjem na elektroničkim bubnjevima. Ako ne možete povezati lice s imenom, možda ga prepoznate kao lice s plakata koji drže joint i poziva na koncert Seven That Spells. Ništa ne dolazi slučajno i sve je usko povezano s ovih četvero genijalaca (podsjetnik za one koji ne znaju, četvrti član benda, Gordan iz Cojonesa, imao je prvu premijeru sa Sevenima u Tvornici kulture prije dvije godine.) S pravom se može reći da je ovo najstabilnija postava Seven That Spellsa.
Seven That Spells kojeg je svemir spojio iz nepoznatog razloga
Jučerašnji nastup Seven That Spellsa u Tvornici kulture bio je povodom nastavka sage koju završavaju u proljeće 2017. godine u formi izlaska novog albuma. Pristojna pristigla gužvica u publici i silno iščekivanje prvih taktova gitara popratilo se u misterioznoj atmosferi na pozornici koja je naspram njih djelovala poput malog djeteta. Vrhunske glazbenike svemir je iz nepoznatog razloga spojio u suludi najbolji bend ikada koji je postojao u Hrvatskoj ili će postojati. Njihov fan postala sam nakon njihovog nastupa u malom austrijskom idiličnom mjestašcu Waldhausen, na Lake on Fire festivalu. Sjećam se točnog trenutka kad je nastala ludnica na relaciji benda i publike. Ništa drugačije nije bilo niti jučer.
Maestralno izveden performans u sklopu jedne velike dimne zavjese kojoj se nije nazirao kraj, a uz light je bio ogroman faktor u stvaranju već spomenute misteriozne atmosfere. Atmosfere u kojoj njihova tijela postaju siluete iz drugih nepoznatih nam dimenzija. Odlično preslikavanje tonova, distorzije i nemogućeg seta bubnjeva poigravali su se s publikom u traganju za psihologijom zasnovanom na svakodnevnom duhovnom životu. Dakle, pregledna scenografija pozornice na kojoj suvereno vlada Seven That Spells, prenaglašene emocije bivale su potpuno predane u njihovom meditacijskom i kontemplativnom zvuku. Kao molitva na nepoznatom jeziku koja zagovara prakticiranje okultnog sviranja, a ujedno ga zapravo čini težim od katafatičnog doživljaja.
Uvijek iznova najbolji Seven That Spells
Sklonost prema psihodeliji u svim mogućim aspektima tog oblika – od sporih trutova i prostranih rifova što sazrijevaju u cviljenju, do najviših gitarskih dionica. Kad bolje razmisliš, sam sa sobom prepoznaješ da se bend sjedinjuje kroz stalno eksperimentiranje te djeluju na nas poput psihoterapije. Oni otkrivaju čovjeku sve ono što mu nedostaje i osvještavaju ga da se pozabavi mračnim stranama i vlastitim egoizmom. Novi Seven That Spells odnosi još jednom pobjedu jer se ne boje biti svoji, biti drugačiji, vječno spremni na promjene. Bez straha od suzdržavanja vlastitog egoizma. Egoizam kojeg pojednostavljuju u kompleksnosti rekonstruiranja fragmenata glazbenih opusa. Sadržaji pjesama i glazbena podloga odvode nas na putovanja iza mora, preko brda i dolina, preko zelenog luga sve do iduće crne rupe u svemiru. Predočavajući nam misao o bogoslužju za jednog čovjeka koji, gle čuda, korača nonšalantno kroz vodu. Posebna koncentracija među članovima Seven That Spells vidi se kada uspostavljaju ulomke muzike u dijelove obrednih vokalnih dionica koji progovaraju o bliskom susretu čovjeka i Svemira.
Oni su nepokolebljivi dokaz koliko je moguće rasti kao bend i uvijek iznova baciti publiku u transcendentalno stanje uma. Vrlo često poprimiš dojam da prepirke u svojim glavama vjerno sinkroniziraju kroz svoju glazbu. Kada god nešto urade ili razmišljaju da nešto učine, gledaju na to kao na glazbu s kojom dolaze u dodir, kao na nešto što ima krutu i konačnu bit. Zbog neprekidne težnje da budu bolji glazbenici, njihovi umovi lutaju s jedne točke do iduće. Gotovo da su s jučerašnjim nastupom u Tvornici poništili prirodne zakone. Kad se o tome razmišlja, ima nekog smisla jer ističu dugačke i epske razmjere zvukova gitara u lirsko nadvladavanje s epom.
Da ponovimo ono sto je rečeno prije o bendu: njihova sklonost k eksperimentiranju i vježbanju u svakoj muzičkoj oblasti dovodi ih do značajne i važne prekretnice života. Takva vrsta glazbene sile u njima razvija se prema krajnjem cilju prihvaćajući ono što oni jesu. Jednostavna istina. Na kraju krajeva, ljudski um najveća je zagonetka svemira. A Seven That Spells pridružuju se tome. Kakav je rezultat njihovog nadahnuća, posvjedočili smo još jednom u Tvornici kulture gdje ljepota biva pronađena na mjestima na kojima je najmanje očekuješ.
