Split recenzija: “Stanica Dugave” (FNC Diverzant) / “Raspad sistema” (Bakterije)
“Stanica Dugave” (FNC Diverzant)
Klima, stanje, raspoloženje u Republici Hrvatskoj djeluju negativno na većinu onoga što se može staviti pod zajedničku kapu prosperiteta, boljitka i napretka. Paradoksalno, upravo to i takvo stanje bi trebalo biti savršena podloga za drčni, nadrkani, žestoki, britki, lucidni punk rock kojem čitava ta nevera daje vjetar u leđa i materijal za bezgranično likovanje i bijes nad raspalim truplom društva koje je moglo ali nije činilo bolje.
Dojam nedorečenosti
Barem potpisnik ovih redova ima takav dojam. Na žalost, redom preslušavajući albume žanrovski srodnih bendova mahom lijeve često anarho provenijencije nailazim na poprilično mlake, impotentne, sterilne pokušaje koji se dave u vlastitoj banalnosti i nemoći da se na adekvatan način artikulira sve ono što ključa ispod haube.
Zagrebački punkeri FNC Diverzant nakon čak 16 godina predstavljaju svoj drugi album “Stanica Dugave”, zapravo, uspjeli su ako ništa u nakani da im nakon prvog jubilarnog i drugi album bude jubilaran. Uspjeli su 11 pjesama skucati na ispod 20 minuta što ne mora nužno biti loše, ali ostaje dojam kako je puno puno nedorečenosti ostalo nakon svega i zapravo je šteta jer stvari poput U tebi je razlog, Ajde stari i Čudne priče zaista imaju potencijala i predstavljaju kostur sasvim solidnog EP-a, ovako se na žalost gube u ostatku nazovi albuma koji niti jednim valjanim razlogom ne opravdava tolike godine diskografske pauze.
Melodični punk rock koji se potroši brže nego kredibilitet čelnika mladeži HDZ-a. Malo i nedostatno. Svirke uživo i vjerna sljedba je ono što ovaj bend čini živim i bitnim na punkerskoj sceni, nemam apsolutno bilo kakvu namjeru zadirati u taj njihov magični intimni prostor kojim očito spretno i sretno vladaju s obzirom na to da su oni sami puno bolje opjevani nego što sami opjevavaju. Album za zaborav, bend za kultni status. Kako? To samo oni znaju.
“Raspad sistema” (Bakterije)
Čakovečki punkeri s elementima hard core punka Bakterije predstavljaju svoj drugi album u dvadeset godina koncertnih aktivnosti i egzistiranja na sceni. “Raspad sistema” donosi čak 17 pjesama od kojih su dvije na engleskom jeziku i to onako random odabirom smještene u poretku pjesama na albumu. Ne bi možda bilo loše da su (ako već uopće moraju biti na albumu) smještene u nekakav folder bonus pjesama na samom završetku izdanja, ali dobro. Tako je kako je. Sadržaj ispred forme.
Kad smo već kod sadržaja
Usporedno s ovim albumom Bakterija sam preslušavao novi FNC Diverzant i zanimljivo, kako je FNC ispao pištolj na vodu u svojoj nedorečenosti i poprilično mlakom povratku nakon poduže diskografske pauze, tako je ovaj album Čakovčana pokušaj da se sačmom pogodi jako sitna zadana meta na popriličnoj udaljenosti. Dakle, potpuni i apsolutni kupus i svaštarenje s kojim se teško uhvatiti u koštac tako da ga se gleda kroz prizmu albuma odnosno diskografskog ogleda jednog punk benda.
Ovo je kompilacijsko izdanje koje ima svijetlih i potentnih trenutaka ponajprije na razini nesputane žestine i „homagea“ bendovima poput Black Flaga, Exploiteda, The Adicts-a pa sve do Sick of it All-a. Tematski, riječ je o općom mjestima rasapa bolesnog sistema čije se metastaze materijalizma, rasizma, fašizma opjevavaju pozivima na junačku borbu za ravnopravnost, mir, blagostanje, linearnu raspodjelu ovozemaljskog bogatstva i sve te divne krasne stvari koji hrane napaćenu punkersku dušu.
Ono na što bi se posebno osvrnuo jest idejno rješenje vizuala naslovnice albuma. Mogu razumjeti da ti to kao underground glazbeniku nije najbitnija stvar u životu, ali ovo izgleda kao naslovnica loše Atari igre iz 1981. godine.
Sve u svemu, album koji će generirati par razloga za svirku i potom nestati u bespućima underground punkerskih škrabica u kojima leže mnogi znani i neznani junaci prosječnih punkerskih ostvarenja, da je riječ o debi albumu klinaca koji su zakoračili na punkersku stazu ovo bi bilo ostvarenje vrijedno pažnje, ovako – sretno na zapadu.
