Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Knjige

Ukrajina zakonom zabranila ruske knjige

02.01.2017. Filip DračaFoto: ziher.hr

Knjige i nacionalizam nisu nikada imali dobar odnos, i ovih se dana otvara još jedno poglavlje tog odnosa. Režim Petra Porošenka u Ukrajini je prošlog petka odobrio zakon kojim bi se zabranila ‘pro-ruska’ ili ‘anti-ukrajinska’ ili ‘totalitarna’ (odabrati floskulu po želji) literatura, i uspostavljena je komisija koja će ustanoviti koje su ruske knjige opasne za režim.

Što je točno anti-totalitarno?

Ovo nije sasvim nov razvoj situacije. Ukrajina je još prije godinu dana zabranila 38 ruskih knjiga koje su bile procijenjene kao promocije ruskog nacionalizma. Što, iako uglavnom neistinito, može biti djelomično opravdano: među tim knjigama se nalaze djela Aleksandra Dugina i Eduarda Limonova, koje zaista jesu manifesti modernog ruskog nacionalizma. Ali, među zabranjenim knjigama su i izvještaji Jurija Muhina o kršenjima ljudskih prava od strane obaju zaraćenih režima u sadašnjem građanskom ratu. Zabranjen je i Donbass Sergeja Dorenka, knjiga koja je isto kritična prema objema stranama u konfliktu, ali naravno, državi nisu potrebne knjige koje kritiziraju oba zaraćena režima već samo one koje govore o nevinim Ukrajincima i zlim Rusima.

Napokon, da stavimo sve u perspektivu, u Ukrajini su knjige ruskih nacionalista zabranjene – ali Hitlerov Mein Kampf nije. Toliko o ‘anti-totalitarizmu’.

Činjenica da Ukrajina nije stala na zabrani sve te literature prije godinu dana, nego sad prelazi na zabranu svake literature koja se procijeni kao ‘anti-ukrajinska’ najbolje pokazuje da je ovdje riječ klasičnoj nacionalističkoj paranoji. Hoće li onda Gogolj ili Bulgakov biti zabranjeni? Obojica su pisali djela koja bi mogla u ovom lovu na knjige postati sumnjiva. Da ne spominjemo istaknute ruske tradicionaliste poput Dostojevskog.

Nisu stali na knjigama

Nacionalna histerija ne prestaje ovdje. Ukrajina je također zabranila oko 400 ruskih filmova i serija. Ne samo ruskih, nego i onih koji su samo snimani u Rusiji. Općenito se ide za time da se kulturna bliskost Ukrajinaca i Rusa silom  prekine kako bi se manufakturirao distinktni ukrajinski identitet. Time bi naravno sama ukrajinska kultura bila osakaćena. Znamo iz vlastitih povijesnih iskustava koliko nacionalizam može biti autodestruktivan u svojem nastojanju da se pročisti od svega što percipira kao strano.

Ali na kraju, većih razloga za paniku nema. Zabrana knjiga i filmova danas, u vremenima Interneta, nije više ono što je bila nekad. Ovaj zakon vjerojatno neće postići ništa i treba ga tumačiti kao očajničku i slabu gestu, a ne kao znak neke moći. Putinov je režim također zabranio podosta (ironično, također ruskih) knjiga, ali nije ih time sakrio od svojih građana.

Komentari