Istaknuto
13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

09.07.2017.

U skrivenim ambijentima diljem Lijepe naše i ovog nas ljeta čekaju najpoznatiji dramski naslovi, opere i baleti. Provjerite što sve nude Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Ulysses, Riječke ljetne noći, Histrioni i Ljetne noći Teatra Exit.

Vizart

Upoznajte se s Grupom 143 u Muzeju suvremene umjetnosti

16.06.2016. Katarina ŠapinaFoto: Facebook.com/events

U utorak, 14. lipnja, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvorena je izložba Grupa 143 – Dijagrami vremena koja izloženim radovima predstavlja i prikazuje rad istoimene grupe.

Naziv grupe izveden je iz datuma osnivanja, dakle, 14. ožujka 1975. godine, a njezino sjedište je bilo u Beogradu. Značajna je jer, između ostalog, predstavlja i posljednji strogo konceptualno orijentirani umjetnički kolektiv u bivšoj Jugoslaviji. Taj kolektiv se sastojao  između 10 i 15 mladih umjetnika i povjesničara umjetnosti  koji su kroz djelovanje Grupe 143 i programa Studentskog kulturnog centra pokušali razviti zajedničku platformu za razvijanje umjetničko-teorijskih kompetencija. Bili su vođeni idejama Josepha Beuysa o „otvorenoj školi“ te reformistima umjetničkog obrazovanja iz grupe Art&Language. Težili su ideji „samoobrazovanja“ koje je trebalo biti alternativa konzervativnim i zatvorenim akademskim institucijama u Srbiji i Jugoslaviji.

Foto: Ziher.hr/ Katarina Šapina

Foto: Ziher.hr/ Katarina Šapina

Iako je prostor Muzeja suvremene umjetnosti na prvi pogled izgledao monotono jer su se djela, većinom crno-bijeli digitalni printevi, pomalo „stopila“ s bijelim zidovima i tamnim podom, na drugi se pogled mijenja taj dojam. Posjetitelj treba zastati i dobro pogledati svaki od tih odličnih radova čije autorstvo potpisuju Neša Paripović, Dubravka Durić, Biljana Tomić, Jovan Čekić, Maja Savić, Miško Šuvaković i dr. Osobno najzanimljivijom smatram činjenicu da umjetnici iz najbanalnije stvari uspiju stvoriti nešto originalno, da u potpunosti promatraču uspiju promijeniti kut gledanja na neke teme. Rast žita, koraci, igra sjena, a posebice ljudi, glavni su elementi uočljivi u izloženim radovima. Nekoliko djela se mogu gledati i zasebno kao jedno djelo, ali u suodnosu sa susjednim djelima, kao nastavkom ili dopunom, čine opet posve drugačije djelo. To mi se posebno svidjelo jer ona su fiksna, ali opet pokazuju pokret. Ne može baš bilo tko dočarati pokrete, a opet dosegnuti tu umjetničku razinu jer nije svaka fotografija umjetničko djelo. Osim njihovih radova, izloženo je i nekoliko fotografija s pojedinih putovanja poput ljetnog seminara, kao i plakati nekadašnjih izložbi Grupe 143, programska načela iste te četiri projekcije filma. U izložbi su najmanje zastupljeni dijagramski nacrti koji su inače bili vrlo važan dio prezentiranja umjetnosti Grupe 143.

Foto: Ziher.hr/ Katarina Šapina

Kažu da onaj koji ne umije stvarati umjetnost, o njoj razglaba. Čini se da baš i nije tako jer je Grupa 143 itekako stvarala tih pet godina koliko je djelovala, ali je ipak kod njih veliku ulogu igrala teorija koja nije objašnjavala umjetnost, već ju je vrednovala. Dominantni medij za samoobrazovanje bio im je razgovor, čitanje tekstova i preispitivanje umjetnosti iz čega su proizašli načini prezentiranja poput fotografija ili filma. Za razliku od Grupe 143, Grupa šestorice autora je vođena drugim idejama. U razgovoru nakon otvorenja u kojem su sudjelovali Vlado Martek, Jovan Čekić te Miško Šuvaković, ali i publika, saznajemo koliko su različite bile te dvije grupe. Na Grupu šestorice autora velik utjecaj imala je grupa Gorgona, vođena idejom stvaranja antidizajna prema hiperdizajnu Novih tendencija. Članove Grupe šestorice autora nije zanimala društvena pozitivnost ili prihvaćenost jer da ih je zanimala, ne bi napravili prvu izložbu na savskom kupalištu. Bili su politički neovisni, a vrlo važna im je bila sloboda umjetnika. Za razliku od Grupe 143, nisu držali do teorije. Jedina njihova teorija bila je razgovor, međusobni dijalog između umjetnika, ali i drugih ljudi, poput teta na placu.

Foto: Ziher.hr/ Katarina Šapina

Foto: Ziher.hr/ Katarina Šapina

Dotaknuli su se i budućnosti slikarstva čije postojanje ne negiraju, ali tvrde da slika više neće biti dominantna. Bilo je i pitanja iz publike, a jedno je bilo zanimljivo. Stariji gospodin htio je saznati zašto se izgradio MSU, a zašto se umjesto toga nisu dali novci umjetnicima ponaosobno? Kakve koristi umjetnici imaju od jedne institucije? Jednostavno, umjetnost bez institucija ne postoji. Umjetnici se ne mogu zasebno financirati. Tko je uopće umjetnik? U tom kontekstu su povukli i paralelu da njima ekonomija nikada nije bila važna, pa je Grupa šestorice autora bila vođena ekonomskim realizmom jer su im dozvole za djelovanje po ulicama uvijek bile važnije od nekih donacija za materijal. Uzimali su otpadni materijal, poput papira u koje su motali knjige, i na tome su stvarali, a to je publici bilo itekako zanimljivo, a očito nam je zanimljivo i danas.

Kakvo je stanje danas? Danas se umjetnici zatvaraju u dizajnerski posao, a sve što ne valja, kažu, dolazi s umjetničkih škola, a muzej je mjesto političke artiukulacije života i predstavlja proizvodnju viška vrijednosti.

Slušati o djelima iz usta njihovih umjetnika-stvaratelja je privilegija i to trebamo što više prakticirati, a kada razgovor vode ljudi poput članova Grupe 143, onda je to zaista gušt. Povlačenje paralela s današnjim stanjem u kulturi i nekada uvijek nadopuni neke rupe u znanju, a i navede na smijeh. Preporučujem svima da posjete izložbu. Ne očekujte fotografije poput onih velikana Toše Dabca, nego fotografije koje nisu rađene u klasičnoj maniri, one koje provociraju i preispituju sistem. Izložba je otvorena do 11. srpnja 2016. godine.

Komentari